Kovačić na korak do 'stotke', neke njegove nastupe posebno pamtimo

Četverostruku klupski prvak Europe, prvak Španjolske, drugi najskuplji hrvatski nogometaš u povijesti i osvajač dvije svjetske medalje. To i naravno još mnogo toga je Mateo Kovačić, ali u Hrvatskoj se iz nekog razloga uz njegove ime uvijek veže epitet "vječitog talenta". Njegov nogometni put zaista je impresivan i postignuća koja će ostati iza njega kad jednom "okači kopačke o klin", srećom ne tak brzo, pričat će sama za sebe. Hrvati će onda možda napokon shvatiti kakvog su igrača imali.

Igraj na međunarodne prijateljske utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Karijeru je započeo u rodnom Linzu, a kad je 2008. s 13 godina stigao u Dinamo, vjerojatno nije mogao ni sanjati da će za nešto više od dvije godine debitirati za prvu momčad i nastaviti stopama idola Luke Modrića. U plejadi sjajnih trenera koje će kasnije sresti na putu, Mateo je debitirao kod Vahida Halilhodžića i to pogotkom protiv Hrvatskog dragovoljca. Zaigrao je u Ligi prvaka, postao na neko vrijeme najmlađi strijelac u povijesti natjecanja, a transfer u Inter stigao je "kao grom iz vedra neba" posljednjeg dana zimskog prijelaznog roka 2013. Dočekala ga je Sneijderova "desetka", a ono najvažnije stiglo je mjesec dana kasnije. Poziv Igora Štimca među Vatrene. Tu ostavljamo njegovu blistavu klupsku karijeru i krećemo s najvećim trenucima u kockastom dresu, a bilo ih je...

Debi u paklu, početak iz snova

Ako postoji vatreno krštenje, onda je Kovačićevo u reprezentaciji bilo najvatrenije. Debi protiv Srbije na prepunom Maksimiru u utakmici koja je za mnoge značila više od života. Odigrao je impresivnih 90 minuta u veznom redu uz Modrića, Ivana Rakitića i Niku Kranjčara. Štimčev potez da u utakmicu koja se najavljivala mjesecima krene s 18-godišnjakom bio je u najmanju ruku rizičan, ali nije bio prvi takav u njegovoj eri. Isto je učinio na početku kvalifikacija protiv Belgije kad je u početnih 11 uvrstio Josipa Radoševića kojem je to nažalost do danas bio jedini nastup za reprezentaciju.

Kovačić nije "izgorio", pokazao je da je igrač za velike stvari, a od tada pa do danas je, uz tek nekoliko spuštanja u U-21 vrstu, već 11 godina neizostavan član Vatrenih.

Slalom protiv Islanda

Vjerojatno najupečatljiviji trenutak u reprezentaciji Kovačić je imao u svom sedmom nastupu. Za razliku od Štimca koji ga je u debiju koristio na "šestici", njegov nasljednik Niko Kovač odlučio ga je staviti na "desetku" i potpuno je pogodio. U uzvratnoj utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, Hrvatska je u Zagrebu igrala protiv Islanda. Prvi je ogled završio bez golova, a u uzvratu se, nakon sjajnog starta, sve zakompliciralo kad je Mario Mandžukić dobio crveni karton. Na scenu je tada stupio Mateo, a riječi Drage Čosića nakon asistencije Dariju Srni za 2:0 još uvijek su aktualne. "A o ovom prodoru i asistenciji Kovačića kolege novinari će moći pisati sljedećih nekoliko dana na stranicama i stranicama".

Prvi "slalom" je okrunio asistencijom, a drugi još impresivniji, nažalost nije uspio pretvoriti u pogodak. Bez obzira na to Hrvatska se kvalificirala, a Mateo je s 20 godina dobio priliku zaigrati na prvom velikom natjecanju i to kao starter protiv domaćina Brazila.

Prvi se pamti

U Interu je dugo čekao na prvi pogodak, točnije sezonu i pol, a u reprezentativnom dresu debitantski pogodak stigao je u 20. nastupu. Bila je to prijateljska utakmica u Varaždinu protiv Gibraltara. Većina ju vjerojatno ne pamti, osim autora ovog teksta koji je bio prisutan i samog Matea koji je vrlo efektno zabio prvi gol u najdražem dresu. Nažalost na idući je čekao više od pet godina, pa se taj jedan uz njegovo ime dugo pamtio samo kao broj.

Kovačić-Rakitić

Sa Svjetskog prvenstvu u Rusiji ostaje nebrojen broj uspomena, slika i upečatljivih trenutaka, ali utakmicu protiv Argentine svi će uvijek označiti kao ključnu. Mateo na tom turniru nije imao veliku ulogu, iza njega je bila sezona u kojoj je igrao malo, a u reprezentaciji je zbog velike konkurencije korišten van idealne pozicije. Ipak trenutak protiv Argentine kada je nesebično asistirao Rakitiću za 3:0 i potvrdu prolaska u osminu finala pamte svi.

Doduše ne pamte svi da je kolo prije protiv Nigerije, u sličnoj situaciji odlučio pucati. Bilo je to možda i jedini put kad nije odigrao momčadski, ali vrlo brzo je to ispravio. Iz Rusije se neki sjećaju i njegov promašaj s bijele točke protiv domaćina, ali zaboravljaju da je nakon ulaska u igru ozlijedio rame, ali je bez obzira na to ostao na terenu i preuzeo odgovornost u ključnom trenutku.

Jednom, ali dvaput

Ligu nacija u COVID periodu hrvatska reprezentacija neće pamtiti po dobrome. Bilo je puno teških poraza i čudnih eksperimenata, ali to razdoblje omogućilo je Mateu da izgradi status u reprezentaciji. U kvalifikacijama za Euro i dalje je bio u drugom planu, ali u Ligi nacija je iskočio. Izostanak Modrića iskoristio je na najbolji mogući način i bez obzira na loše rezultate pokazao Zlatku Daliću koliko vrijedi. Kruna su bila dva pogotka protiv Portugala, bez obzira na to što je utakmica završila 2:3. Zahvaljujući njima je Hrvatska ostala u Ligi A i u idućem izdanju, u kojem je stigla do finala.

Na velikoj sceni

Na Europskom prvenstvu 2021. godine Hrvatska je stigla do osmine finala gdje je zaustavljena u produžetku od Španjolske. Bio je to prvi turnir na kojem je Kovačić igrao u ulozi startera, a kako je igrao najbolje svjedoči to da nakon njega više nitko nije propitkivao njegov status. Postao je nezamjenjiv, a najbolju utakmicu na turniru protiv Škotske začinio je odmjerenom asistencijom za Modrića koji je spektakularno vanjskom zabio za vodstvo. U prve tri utakmice kvalifikacija nakon Eura nije bilo kapetana, ali sedam od devet bodova na putu za Katara osvojeno je pod Kovačićevom palicom.

Prvi put kapetan

Bila je to prva od četiri utakmice Lige nacija u lipnju, a obilježila ju je smrtna tragedija u izbornikovoj obitelji. Dalić je svejedno odlučio voditi momčad, a kapetansku traku, u izostanku Modrića, je u toj utakmici dodijelio Kovačiću. Tmuran dan pretvorio se u još tmurniji kad je Austrija prohujala Osijekom s 0:3, ali izbornik je svojim odabirom kapetana u tom teškom trenutku dao naslutiti tko će u budućnosti od Luke preuzeti tu veliku odgovornost.

Medalja iz prvog plana

Dojma sam da se brončana medalja na Svjetskom prvenstvu u Kataru podcjenjuje i uzima zdravo za gotovo. Nakon mitske bronce i čudesnog srebra stigla je potpuno neočekivano i kao da se emocionalne baterije navijača još uvijek nisu napunile od Rusije. To je subjektivan dojam koji nikako ne umanjuje njen značaj, a isto tako ne smije se umanjiti ni utjecaj Matea Kovačića na ekipu koja je ponovno šokirala svijet. Bio je starter na svim utakmicama, činio najbolji vezni red na turniru i konačno iz prvog plana okusio uspjeh, nakon što je u Rusiji i u četiri finala Lige prvaka imao sporednu ulogu (u jednom zbog ozljede).

Dvaput je dvaput

98 nastupa i pet golova u tri utakmice. To je Kovačićev učinak u reprezentaciji, a nakon Portugala dva gola zabio je i Turskoj. Vrlo važna kvalifikacijska utakmica nakon šokantnog remija protiv Walesa, kasnije će se pokazati ključnom. Hrvatska je utakmicu krenula loše, Dominik Livaković je spašavao, ali ukazao se nenadani strijelac i već u prvom dijelu riješio pitanje pobjednika. Kvalifikacije su do kraja bile borba, a možda se upravo ta dva gola, kao i ona Portugalu, pokažu ključnim na putu prema nečem velikom.

Nezaustavljivi

Kovačić će u svibnju napuniti 30 godina i ne bude li ozljeda na Euru će za Hrvatsku odigrati svoj šesti veliki turnir, a do tada će već uči u klub 100. Postat će 11. igrač kojem je to uspjelo, a u budućnosti će nastupe skupljati kao kapetan. Modrić ovim tempom možda stigne i do 200 nastupa, a svoj stoti je odigrao s 32 godine. U jednom intervju dao je naslutit da vidi igrača koji bi ga mogao prestići, možda je mislio upravo na Matea, ali najbolja stvar za hrvatske navijače je da ih obojicu čim duže gledaju u crveno-bijelom dresu.