Tragedije i pehovi s Eura, Hrvatskoj su se vratili na svjetskim prvenstvima

Engleska nogometna reprezentacija glavni je favorit nadolazećeg Europskog prvenstva. Englezi su velesila, izmislili su igru, ali imaju samo jedan veliki naslov. Na domaćem tlu 1966. postali su svjetski prvaci, a nakon toga više nikada nisu bili u finalu Mundijala.

Igraj na Euro 2024 na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Za razliku od njih Hrvatska je u 30 godina postojanja na nogometnoj sceni osvojila tri svjetske medalje, ali na Euru opet napada iz drugog reda. Ova usporedba nema za namjeru osporiti status Engleza, nego dati perspektivu koliko je Hrvatska zapravo dobra.

Vatreni su do sad napravili ogromne stvari, a reprezentacija drugog reda su isključivo zbog veličine Lijepe naše. Ipak, europska prvenstva do sad nisu donosila previše radosti hrvatskim navijačima, ponajviše ih se sjećamo po pehovima, sudačkim previdima i nesreći.

Sve se to vratilo 1998., 2018. i 2022. godine na svjetskim smotrama, ali valja se prisjetiti zbog koga i čega smo tugovali i nadati se da će se ove godine sreća okrenuti na stranu Vatrenih.

'Švedski razbojnik'

Eura u Engleskoj 1996. svi se rado sjećaju, ali osjećaji su podijeljeni. Hrvatska se prvi puta predstavila na velikom natjecanju i to u kolijevci nogometa, ali četvrtfinalni susret protiv Nijemaca obilježio je Šveđanin Leif Sundell.

Njegovo ime navijači hrvatske reprezentacije i danas pamte, a Ćiro Blažević ga je godinama krivio za to što Vatreni na tom prvenstvu nisu otišli do kraja. Istina, malo krivice ima i pokojni velikan koji je odlučio da se u nokaut fazi želi sučeliti s velikom Njemačkoj. Ruku na srce, bilo je u toj utakmici sudačkih pogrešaka na obje strane, a Hrvatsku je najviše koštao Nikola Jerkan.

Iskusni branič nije imao svoje dan, skrivio je čisti kazneni udarac i prije drugog gola izgubio je ključni duel koji mu je prethodio. Sundell je mogao isključiti Jurgena Klinsmanna, ali nije, nego je, iako opravdano, isključio Igora Štimca. Drugom golu prethodio je možebitni prekršaj nad Jerkanom, a Davor Šuker je u prvom dijelu zaustavljen u kaznenom prostoru i Šveđanin je u toj situaciji lako mogao pokazati na bijelu točku.

Slavenu Biliću je oprošten čisti crveni karton, a Vatreni su s desetoricom izgubili 2:1. Sve je moglo biti drugačije, Goran Vlaović propustio je sjajnu priliku i Hrvatska je otišla doma, a Njemačka je zlatnim golom osvojila, do danas posljednji, europski naslov.

Sve se vratilo dvije godine kasnije u Francuskoj. Njemačka je dobila crveni karton. Hrvatska je u četvrtfinalu slavila s 3:0 i ispisala povijest. Iz današnje perspektive rijetko bi tko mijenjao uspjeh 1996. za uspjeh 1998. godine i hrvatski navijači s time mogu živjeti.

Trezeguetova prevara

Na Euro u Portugal 2004. godine Hrvatska je otišla sa standardno velikim očekivanjima, ali danas će se više-manje svi složiti da je ta reprezentacija daleko najslabija koja je nastupila na velikom natjecanju. Otto Barić svoju je “bečku školu“ i germanski štih prenio na reprezentaciju i ostvario pristojan rezultat.

Protiv Švicarske u prvom kolu nije bilo sreće iako su Vatreni cijelo drugo poluvrijeme imali igrača više. Nakon toga je protiv aktualnih prvaka Europe Francuza rijetko tko nešto više očekivao. Ipak, Hrvatska je odigrala fantastičnu utakmicu i bila nadomak slavlja. Igor Tudor postigao je autogol nakon pete Zinedinea Zidanea, a Giovanni Rosso je na startu drugog dijela lukavo je iznudio kazneni udarac.

Milan Rapaić sigurno ga je realizirao, a samo četiri minute kasnije Dado Pršo je sjajnim udarcem bacio hrvatske navijače u ekstazu. Hrvatska je kontrolirala Francuze koji su bili u šoku i djelovali su bezidejno, a onda je Tudor odlučio zakomplicirati stvari.

Dodao je prekratak pas prema Tomislavu Butini, ali bivši vratar Dinama bio je prvi na lopti i uspio je izbiti ispred natrčalog Davida Trezegueta. Ipak, prepredeni napadač blokirao je loptu rukom i pospremio je u praznu mrežu. Protesti hrvatskih nogometaša bili su uzaludni. Ostalo je 2:2, a Ivica Mornar je u zadnjim sekundama mogao postati heroj.

Fenomenalno se okrenuo, ali s pet metara je pucao preko gola. Vatreni se u zadnjem kolu nisu uspjeli suprotstaviti sjajnoj Engleskoj prevođenoj Wayneom Rooneyjem. Još je jednom sve moglo biti drugačije da su pali Pijetlovi, ali Hrvatska je ipak putovala kući nakon samo tri utakmice.

Nema tko nije plakao

O Euru 2008. godine mogu se pisati knjige i snimati filmovi, ali svi će na kraju ući u žanr tragedije. Ljubavna priča koja je zapalila ljeto završena je na bolan način, a Hrvatska će se od toga oporaviti tek deset godina kasnije.

Nova generacija predvođena Lukom Modrićem, Darijom Srnom, Nikom Kranjčarom,Vedranom Ćorlukom, Ivanom Rakitićem i drugima, na klupi je imala Slavena Bilića. Pravnika, glazbenika i sjajnog nogometaša koji je te 2008. stvorio “vatreno ludilo“.

Bilić je deset godina kasnije, ovoga puta kao izbornik, ponovno srušio Njemačku i preko domaćina Austrijanaca i Poljaka drugi puta izborio četvrtfinale na Euru. Ždrijeb je bio povoljan, Turska je stajala na putu do polufinala, a ona se, za razliku od Vatrenih koji su imali maksimalnih devet bodova, do nokaut faze provukla kroz ušicu igle.

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Iako je Hrvatska dominirala, imala gredu Ivice Olića, utakmica je otišla u produžetke. Kad su svi već čekali jedanaesterce, Ivan Klasnić je u 119. pogodio na asistenciju Modrića i činilo se Hrvatsku poslao u njeno drugo polufinale na velikim natjecanjima.

Slavlje se još nije smirilo ni u zemlji ni na klupi, Rakitić se naivno upustio u dribling na centru, a fanatični Turci nisu se predali. Sudac nije dozvolio zamjenu Rustu je poslao dugu loptu koja se sretno odbila do Semiha Sentürka koji još sretnije loptu šalje u rašlje.

Stipe Pletikosa bio je nemoćan, a Robert Kovač je u pokušaju da blokira udarac dao lopti nezaustavljivu putanju. Uslijedilo je raspucavanje, Modrić, Rakitić i Mladen Petrić su pukli pod pritiskom, Turci su bili precizni i najbolnija sportska noć u Lijepoj našoj je mogla započeti.

Zlatna generacija koja se počela stvarati te kobne 2008., sve je naplatila 2018. u Rusiji, ali Turska je i danas nezaobilazna tema koje se svi s knedlom u grlo nerado sjećaju.

Grupa smrti i Tiki-taka na hrvatski način

Hrvatska je propustila Svjetsko prvenstvo 2010., ali Bilić je, na temelju sjajnih rezultata prije toga, ostao na klupi. Reprezentacija je igrački bila nešto slabija, stariji nositelji su otišli, a mlađi poput Ivana Perišića, Domagoja Vide, Dejana Lovrena i Marija Mandžukića su tek gradili svoj status.

Na Euro se otišlo preko Turaka, a na posljednjem natjecanju sa 16 reprezentacija Vatreni su se smjestili u skupinu sa Španjolskom, Italijom i Irskom. Mandžukić je u Hrvatskoj postao ono što je danas nakon utakmice s Irskom. S dva gola je sredio Irce i dao reprezentaciji velik zamah uoči ogleda s velikanima. Mandžo je donio i bod protiv Italije, a u zadnjem kolu je čekala naizgled nepobjediva Španjolska.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Bilić je momčad postavio konzervativno, ali natjerao je Španjolce da se muče. Furija nije uspijevala stvarati prave šanse, a kako je utakmica odmicala Hrvatska je bila sve opasnija u svojim kontranapadima. Već je u prvom dijelu Wolfgang Stark mogao dosuditi jedanaesterac nakon starta Sergija Ramosa nad Mandžukićem.

Nijemac je procijenio da je igrač Reala otvorenim džonom najprije odnio loptu, ali nevjerojatno je da nije vidio povlačenje Gerarda Piquea nad Ćorlukom nakon kornera u drugom dijelu. Modrić je odigrao velemajstorsku utakmicu koja je pridonijela njegovom kasnijem odlasku u Real.

U 59. minuti probio je cijelu španjolsku obranu, centrirao svojom poznatom vanjskom, a Rakitić je promašio zicer glavom. Bio je to još jedan trenutak kojeg svi jako dobro pamtimo, a pogodaka Jesusa Navasa u 88. minuti razbio je nade o rušenju svjetskih prvaka.

Furija je nastavila svoj put, obranila europski naslov protiv Talijana u finalu. Ne loša grupa koja Vatrene, u malo izmijenjenom sastavu, čeka i 12 godina kasnije.

Strinić je ispao Pedro

Euro 2016. u Francuskoj bio je obilježenim navijačkim neredima, bojkotom reprezentacije i sramotnim natpisom: “Sve izgubili dabogda“. Imenovanje Ante Čačića samo je dolijalo ulje na vatru, a kult reprezentacije bio je pred izumiranjem. Lovrena zbog osobnih problema nije ni bilo na natjecanju, a Modrić je u rodnoj Dalmaciji bio persona non grata.

Nije se lijepo sjećati tih dana, ali upravo je to natjecanje pokazalo da je “iznad svih Hrvatska“ i da euforiju koju su u stanju proizvesti kockasti dresovi nitko ne može zaustaviti. Navijači su bakljama izbili Hrvatskoj dva boda, ali prolaz u osminu finala osiguran je i prije zadnjeg kola.

Čačić je protiv Španjolske izašao s izmijenjenim sastavom i postao najbolji izbornik grupne faze. Splitski dvojac Perišić i Nikola Kalinić srušili su Furiju, a slika oca koji s dvoje djece u naručju proslavlja pobjednički gol otišla je u svijet.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Euforija se polako zahuktavala, Hrvatska je odavala dojam da je spremna za velike stvari, ali Island je golom protiv Austrije u 94. minuti bacio Portugal na treće mjesto i poslao ga u Lens na ogled s Hrvatskom.

Nevjerojatan peh, da kao pobjednici grupe Vatreni idu na Portugalce predvođene Cristianom Ronaldom na kraju se pretvorio u još jednu tragediju hrvatskog nogometa. Portugal je bio potpuno bezopasan, Hrvatska malo sterilna, ali bolja. Renato Sanches napravio je veliku razliku u sredini terena u drugom dijelu i odigrao utakmicu života.

Mogao je mladi Portugalac dobiti i koji karton, ali Carlos Velasco Carballo je u 120 minuta pokazao samo jedan. Igrala se 116. minuta, Perišić je pogodio vratnicu, lopta se odbila do Ivana Strinića, a on je oklijevao i naivno izgubio loptu. Sanches je sjajno potegao kontru, Nani je spektakularno proigrao Ronalda, kojem Danijel Subašić brani pokušaj iz blizine.

Sreća je cijeli turnir bila na strani Portugalaca i lopta se odbila Ricardu Quaresmi koji šalje svoju reprezentaciju dalje, a kasnije i do samog kraja. Vida je propustio dvije odlične prilike, a Marko Pjaca je po mnogima ušao prekasno.

Hrvatska je izgubila i svoje druge produžetke na velikom natjecanju, ali dvije godine kasnije sve se vratilo s kamatama.

Blijedi Euro i pet minuta ekstaze

Pod Zlatkom Dalićem hrvatsku reprezentaciju karakterizira organiziranost, mirnoća i zajedništvo. Sve je to nedostajalo na prošlom Euru, ali i takva se Hrvatska dokopala osmine finala. Tamo su treće prvenstvo zaredom čekali Španjolci.

Vatreni su u utakmicu ušli kao veliki autsajderi, ali su u 20. minuti došli do vodstva jednim od najbizarnijih golova u povijesti Eura. Pedri je s centra vraćao loptu Unaiju Simonu koji je podsjetio na “maksimirsku krticu“. Furija je svejedno dominirala i u 57. je stigla do potpunog preokreta.

U 77. minuti bio je prekid kojeg su igrači odlučili iskoristiti za osvježenje. Joško Gvardiol, koji je na tom Euru debitirao, ostavio je na desnoj strani potpuno samog Ferrana Torresa. Danas jedan od najboljih braniča svijeta osvježavao se vodom, a onda nakon sprinta u želji da popravi situaciju ispao naivan.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Torres je zabio za 3:1, a blijeda Hrvatska djelovala je kao da će se raspasti. Dalić je tada napravio nekoliko nekonvencionalnih poteza, promijenio je formaciju, riskirao i pogodio. Mislav Oršić i Mario Pašalić napravili su u nešto više od pet minuta potpuni preokret, a drogirana Furija jedva je izborila produžetak.

Tamo je Andrej Kramarić na samom startu imao jedan od najskupljih promašaja u životu, klupa je kao i 2008. prekasno reagirala, a Dani Olmo je s dvije sjajne asistencije poslao Španjolsku u najboljih osam.

Taj je turnir odnio neke žrtve, poput Ante Rebića i Brune Petkovića (privremeno), a Hrvatska je ponovno rane zaliječila na Svjetskom prvenstvu.

Hrvatsku u Njemačkoj očekuje domaći teren i možda je vrijeme da se kolo sreće okrene u pravom smjeru i na kontinentalnoj smotri. Žrtva je podnesena u finalu Lige nacija, a vidjet ćemo hoće li biti dovoljna. Naravno, ne bavimo se gatanjem i sve će se odlučivati na zelenom terenu, a Vatrenima na njemu želimo puno sreće.