Tomić: 'U Lokomotivi su se igrači više napaljivali na Dinamo nego na Hajduk, što je i logično'

Dok nekolicina klubova u SuperSport HNL-u razmišlja o trenerima za iduću sezonu, Goran Tomić je bez posla i razmatra svoje opcije za budućnost. Slobodno vrijeme ustupio je Tportalu i dao veliki intervju u kojemu je pričao o dosta stvari.

Igraj na utakmice SuperSport HNL-a na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Odlično je igrala Lokomotiva u njegovom mandatu, a nju se godinama označavalo kao Dinamov bratski klub, no Tomić je takve navode demantirao:

“Meni je to bilo naprosto smiješno jer dok sam bio u Lokomotivi, više bodova uzeli smo Dinamu nego Hajduku. Imao sam tri, četiri pobjede i nekoliko remija protiv Dinama, a igrači Lokomotive su se više 'napaljivali' na Dinamo nego na Hajduk, ali samo zato što je bio najbolji. To je logično jer Dinamo je dominirao ligom, a igrači protiv najboljeg žele dati najviše. Bilo je spektakularnih pobjeda i u Maksimiru i u Kranjčevićevoj, plod rada vidio se u sezoni kada smo bili drugi, iza Dinama, ali koji je bio puno ispred svih. Iza nas su bili Hajduk, Rijeka, Osijek, a to je zbilja bio velik rezultat.“

Lokosi su uvijek imali atraktivne igrače, no dok se oni prometnu, slijedi im prodaja.

“Kako je sada bilo Čabraji, tako je bilo i meni, svakih šest mjeseci privikavaš se praktički na novu ekipu, stvaraš nove igrače. I to je jedini ispravni put, a isto tako je i u Rijeci. Bilo je tu jako dobrih igrača, Ivanušec, Majer, doveli smo i Grbića. Bio je kod nas Uzuni, albanski reprezentativac, ali i Tolić, Kastrati Šunjić, današnji reprezentativac BiH. Zbilja je bilo igrača koji su kasnije napravili milijunske transfere, a Lokomotivu pamtim po super stvarima.“

Dotaknuo se svog vremena u Rijeci.

“Bio sam u Rijeci godinu i pol, od čega fantastičnih godinu i dva mjeseca. Imao sam izvrsnu suradnju s predsjednikom Miškovićem, ali i kompletnom sportskom službom kluba, no sve je po zlu pošlo nakon onog nesretnog poraza od Hrvatskog dragovoljca, čija se ekipa sastojala od dosta igrača Rijeke koji su bili na posudbi. Od tog dana meni i momčadi sve je krenulo naopako, praktički su nas igrači Rijeke zakočili da se borimo za naslov. Baš me zabolio taj poraz i razmišljao sam napustiti klupu, eto toliko me to uznemirilo. Cijela energija se promijenila, četiri dana prije toga pobijedili smo Osijek 3:2 u polufinalu Kupa, a onda pad u Kranjčevićevoj. Zato mi je u ta zadnja dva mjeseca u Rijeci ostala neka gorčina, no generalno bio sam prezadovoljan, igrali smo lijep nogomet, zabili smo najviše golova.“

Uslijedio je odlazak u Ujedinjene Arapske Emirate.

“Htio sam se odmaknuti od HNL-a, smatrao sam da je nakon pet godina vrijeme da se ipak malo predahnem. Bio sam blizu potpisa za dva europska kluba, bio na razgovorima, ali nije se dogodilo. Potom, hvataš se za ono što se nudi, volio bih da sam išao u Austriju, Švicarsku ili Belgiju jer time si bliži Ligama petice. Hrvatska nema puno sportskih direktora vani, tu su tek Mance u Turskoj i Boromisa i Mikić u Sloveniji. Nije lako dobiti priliku u inozemstvu, a kada sam dobio ponudu Al Nasra, onda sam otišao u Emirate.“

Sada je otvoren za više opcija.

“Plan je da do ljeta budem doma, a onda ćemo vidjeti. Otvoren sam za bilo kakav dobar projekt, bilo to u Hrvatskoj ili bilo gdje u Europi. Čak i Azija, ali volio bih karijeru graditi u Europi. Imam 48 godina, mislim da su najbolje trenerske godine ispred mene. Smatram da u Hrvatskoj postoje četiri velika kluba, Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek. Ako nam se poklope planovi, došao bih u jedan od ta četiri kluba, bila bi mi čast. Mislim da nisam rekao zadnju riječ u HNL-u.“

O trenutačnom stanju u SuperSport HNL-u kaže:

“Dinamo je sigurno najveće razočaranje sezone, prošle godine našao je izlaz iz ove situacije, međutim ove godine, eto, stvarno ne vidim načina na koji može nešto napraviti. Mislim da su se praktički oprostili od titule, iako sada se vratio Zvonimir Boban, vjerojatno će ih to sve mobilizirati. Odgovornost je na Upravi, koja je smijenila tri trenera, imala sportskog direktora pa ga maknula. No, isto tako vjerujem da ima ljudi koji mogu donijeti dobre odluke, ključne prije nove sezone. Rekao bih da Rijeka nije pogriješila prodajom igrača na zimu jer još uvijek je u borbi za naslov. Hajduk nikada nije bio bliže tituli u zadnjih dvadesetak godina, ima vojsku navijača iza sebe i vjerujem da uz Rijeku ima podjednake šanse za naslov.“

Dotaknuo se poziva s Poljuda, kojega je primio s 15 godina.

“Da, stigao je poziv Hajduka, ali u tim godinama se zbog rata u Šibeniku nije ni moglo trenirati. Tako da je sve to izgledao kao nekakav slijed, bio sam u Hajduku tri godine, u generaciji s puno poznatih igrača i trenera. Tudor, Leko, Ivan Jurić, Vučko itd., a kasnije su stigli i Miladin, Đolonga, Čavlina. Bilo ih je još poznatih, da ne zaboravim nekoga, a radi se o generaciji koja je bila strašno uspješna u to vrijeme. Osvajala su se prvenstva i kupovi u tim mlađim kategorijama, bilo je to za mene jako lijepo razdoblje u Splitu.“

Iz Hajduka je otišao s 18 godina:

“Kada mi je istekao juniorski staž, poručili su mi da nisam dovoljno dobar za prvu momčad. U dogovoru s ocem vratio sam se u Šibenik, koji je bio prvoligaš, a to je zasigurno jedan od najboljih poteza u karijeri. U Hajduku su mi praktički učinili uslugu što su me pustili jer sam u Šibeniku napravio iskorak, zvali su me da se vratim, ali odlučio sam otići u Italiju, točnije u Vicenzu.“

Ostatak intervjua pročitajte na Tportalu.