Od nepoželjnog do nezamjenjivog

Kolo od sreće uokoli, vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje.

Svi koji krenu trenirati nogomet, kao i bilo koji drugi sport, sanjaju da će jednog dana završiti na vrhu. Sam taj san, bez obzira na to u kakvim se životnim okolnostima nalazili, dostatan je motiv za svim silama gurati prema naprijed. Ali svi imamo limit, netko ga dosegne prije, netko kasnije.

Otkako je prvi put obuo kopačke, dječak iz Sheffielda živopisno je sanjao zaigrati za svoj Wednesday. Taj san živio je do napunjenih 16 godina kada se činilo da je upravo tada dosegnuo svoj limit. Naime, bio je visok svega metar i 60 centimetara. Nije bilo dvojbe za Sheffield, otpis je bio neminovan.

Od vrha do dna.

Kako život piše zanimljive priče, tako je pisao i ovdje. Mjesec dana nakon odlaska iz voljenog kluba, mladić je naglo krenuo rasti, čak 20 centimetara. Međutim, bio je toliko utučen da se osam mjeseci uopće nije htio baviti nogometom, ali na njegovu sreću, prijatelj Charlie Austin uključio ga je u amaterske lige, u redove Stocksbridge Park Steelsa.

Za prvu momčad debitirao je 2006. godine i zarađivao 30 funti tjedno. I dok je u večernjim satima trenirao i igrao utakmice, tijekom dana je prihod ostvarivao kao tehničar, radeći udlage za imobilizaciju ekstremiteta. Posao koji nije radio iz užitka, nego iz nužne potrebe, a kasnije je priznao da je znao glumiti ozljede kako ne bi morao doći u smjenu.

Ni to nije bilo sve jer je jedan večernji izlazak mogao biti itekako koban. Naime, optužen je pa osuđen za napad nakon što je, prema vlastitim tvrdnjama, branio nagluhog prijatelja. Šest mjeseci morao je nositi elektronički uređaj za praćenje na gležnju i čvrsto se držati policijskog sata između 6 i 18 sati.

Iako je kasnije rekao da se ne ponosi svojim postupcima, to ga nije spasilo. I sve bi bilo u redu kada bi igrao domaće utakmice za Stocksbridge, ali u slučaju nekog daljeg gostovanja, morao bi nakon sat vremena završiti s igrom, sjesti u auto i vratiti se kući:

"Ako bismo pobjeđivali, preskočio bih ogradu pa ravno u automobil svojih roditelja kako bih bio siguran da ću se vratiti na vrijeme. Trajalo je to pola godine", rekao je jednom prilikom.

Od dna do vrha.

Zabio je 55 golova za spomenuti klub i pomogao mu plasirati se u osmi rang engleskog nogometa. Potencijal je primijećen u Halifaxu gdje je stigao za odštetu od 15 tisuća funti. Nešto više od godinu dana proveo je u gradu zapadno od Leedsa gdje je u 37 utakmica postigao 26 pogodaka i pomogao mu osvojiti sedmu ligu.

"Preselio sam u Halifax, ali posao je itekako uzimao maha, tako da sam odlučio dati otkaz i živjeti od te male nogometne plaće. Srećom, tri dana kasnije, potpisao sam za Fleetwood, što je bilo puno radno vrijeme."

Bio je to već kudikamo ozbiljniji angažman, peti rang engleskog nogometa. Vrlo brzo prometnuo se u glavnog igrača, a u zimskom prijelaznom roku Blackpool je ponudio 750 tisuća funti. Ponuda je odbijena, nije klub odstupao od okruglih milijun za svog prvotimca. S čak 103 osvojena boda, Fleetwood je osvojio prvo mjesto i izborio League Two, a on s 31 golom došao do titule najboljeg strijelca sezone.

Pisalo se i o interesu Millwalla i o interesu Stoke Cityja, ali najkonkretniji je bio Leicester koji je isplatio odštetu od milijun funti, apsolutni rekord za nekog igrača izvan četiri ranga nogometa. U kadar tadašnjeg drugoligaša stigao je početkom ljeta 2012. godine i debitirao polovicom kolovoza kada je zabio pogodak u prvoj rundi Liga kupa. U sezoni 2013./14. izborili su Premiership sa 102 boda.

O Leicesterovoj bajci napisalo se na stotine i stotine tekstova. Gotovo sigurno ispadanje sezonu ranije kada se spasio sa sedam pobjeda u posljednjih devet kola, a onda trnoviti uspon do zvijezda i osvajanje naslova prvaka.

Zabijao je i zabijao te sezone 2015/16., nije stajao. A tko je mogao pretpostaviti, kada je zabio krajem kolovoza 2015. iz penala protiv Bournemoutha, da je to početak rušenja velikog rekorda Ruuda Van Nistelrooya koji je 2003. bio strijelac u deset uzastopnih premierligaških utakmica.

Nakon Bournemoutha, između ostalih, zabio je dva Arsenalu i Southamptonu, pobjednički gol protiv Watforda te protiv Newcastlea za poravnanje Nizozemčevog rekorda. I onda u 24. minuti susreta protiv Manchester Uniteda zabio 11. kolo u nizu - za divljenje nogometnog svijeta.

Takva sezona nije mogla proći nezapaženo, "strvinari" su počeli salijetati King Power stadion, a on je bio jedna od glavnih meta. Četiri mjeseca prije kraja sezone potpisao je ugovor s izlaznom klauzulom od 20 milijuna funti, Arsenal je jako zagrizao, Arsene Wenger htio ga je u svojim redovima.

Topnici su aktivirali izlaznu klauzulu u ljeto 2016. i na njemu ostavili odluku tijekom reprezentativnog okupljanja za Europsko prvenstvo, ali nije se dao smesti. Glava i srce rekli su da ostane na istom, da ne slijedi primjer N'Gola Kantea koji je izašao kroz glavna vrata klupskih prostorija. Da slijedi svoj put.

"Leicester me htio kada nitko drugi nije, nikada ga neću razočarati. Kad god sam razmišljao o tome, srce i glava govorili su da ostanem. Puno je bilo razloga za to, to je bila najteža odluka koju sam morao donijeti u karijeru, ali opet tada karijera nije bila toliko duga. Bilo je teško, ali zapravo lako za odlučiti."

Na vrhu.

Nije čovjek od formata, izbačen iz kalupa nakon savjetovanja s klupskim PR-om. Uštogljene, uhodane i unaprijed pripremljene izjave u kojima se govori o "davanju 100 posto od sebe", "svakodnevnom napornom radu" i "odličnoj atmosferi u svlačionici", to ponašanje po PS-u, to nikada nije bio njegov stil.

Stare navike teško odumiru s niželigaških terena, a on ih je ponio do najvišeg stupnja profesionalizma što je u prvi plan došlo igranjem za reprezentaciju. Svoje prvo veliko natjecanje imao je 2016. na Europskom prvenstvu i odmah upao u oči. Bez ikakvih problema pričao je da prije utakmice popije Red Bull i redovito žvače duhan što je čak i podignulo prašinu u engleskoj javnosti. A nije bio ni čovjek od velikog treninga izvan nogometnog terena.

"Ako idem u teretanu, to me usporava. Nisam za dizanje utega. Svi su drugačiji, a to je moj način. Kada sam zadnji put podigao uteg? Vjerojatno onu limenku Red Bulla prije nekoliko dana. Svi imaju svoj način. Da netko proba moju rutinu, sigurno mu ne bi odgovaralo."

Sa svojim Leicesterom nastavio je ostvarivati dobre rezultate, igrali su četvrtfinale Lige prvaka i polufinale Konferencijske lige, osvojili FA kup i Community Shield, ali onda je stigla sezona 2022./23. Ostale su Lisice na 18. mjestu, s dva boda iza Evertona i napustile prvi rang.

S vrha prema dnu.

Ali kapetan nije napustio brod koji tone. Povratak u Championship nije ih previše poremetio. Samo jedna sezona bila je potreba za povratak, osvojeno je 97 bodova, a kapetan je zabio 18 pogodaka na tom putu. Osvojeno je prvo mjesto za novi trofej u klupskoj riznici.

S dna prema vrhu.

Ipak, jedno je drugi rang, a drugo Premiership. Konkurencija je prejaka i pokazalo se to vrlo brzo. Leicester je matematički ispao već krajem travnja, kao i Ipswich i Southampton, preostala dva kluba koja su izborila promociju sezonu ranije.

I to je zapravo bilo to za iskusnog veterana koji je prošao sito i rešeto s Lisicama. Na kraju sezone istječe mu ugovor, odlučio je da ga neće produžiti i za to mu apsolutno nitko nema što za prigovoriti:

"Bit ću utučen na dan zadnje utakmice, ali svim dobrim stvarima dođe kraj. Bit će to jako emotivan dan, a koga god pitate, reći će vam da nisam baš emotivna osoba. Kad ste negdje toliko dugo i dođe vam vrijeme za reći "zbogom", nikada ne znate kako ćete reagirati."

Igrao je u osmom, sedmom, šestom, petom, drugom i prvom rangu engleskog nogometa, u Premiershipu je debitirao tek s 27 godina, dok je u sezoni 2019./20. bio najbolji strijelac s 23 pogotka. Nastupom u finalu FA kupa postao prvi igrač koji je igrao u 13 od 14 runda tog natjecanja, od preliminarnih faza pa do samog kraja.

Hoće li odlaskom iz Leicestera zaključiti karijeru? Vrlo vjerojatno neće, ali to zapravo i nije toliko bitno. Nastavio igrati profesionalno ili amaterski, živjet će kako je do sada živio, izbjegavati teretanu u širokom luku, eksati Red Bull prije utakmice pa juriti terenom kao da mu je posljednja stvar u životu. Zato je bio i zato će i dalje biti, jedan, jedini i teško ponovljivi - Jaime Vardy, savršen u svojoj nesavršenosti.

Bio je vokalan, pomalo drzak, ali i razdragan i veseo, kako na terenu, tako i izvan terena. Nekonvencionalan karakter, običan lik koji je živio snove svakog čovjeka radničke klase.

Koliko je značio Leicesteru kao klubu, kao gradu i cjelokupnoj zajednici, navijači će pokazati u subotu od 16 sati kada igra posljednju domaću utakmicu. Od nepoželjnog do nezamjenjivog. Njegovo "kolo sreće" zaustavilo se i s vrha više ne može pasti.