Nova sezona, nova nadanja, isti problemi, isti ishod

Jedna od kultnih serija Crna guja parodirala je kroz komediju, između ostalog, besmisao ratovanja i ograničenosti onih koji odlučuju. Tako je u jednoj sceni Blackadder "pogodio" taktiku:

"Kako si znao?"

"Pokušali smo to ranije već 17 puta i svaki put je bilo pogrešno."

"Istina, ali zato to neće očekivati 18. put", odgovorio je njegov nadređeni.

I kakve to točno veze ima s Hajdukovom sezonom? Pa krenimo redom. Sportski direktor Nikola Kalinić doveo je veliko ime na klupu Splićana. Gennaro Gattuso iza sebe je imao bogatu igračku karijeru, a nakon toga je, na račun svojih brojnih uspjeha, dobio priliku trenirati nogometne velikane poput "svog" Milana, te Napolija i Marseillea. Nakon katastrofalnog završetka prethodne sezone, trebao je netko tko će "uvesti red i disciplinu".

Kako to često u Hajduku biva, Nikola Kalinić nije se dugo zadržao, ekspresno rješenje bio je François Vitali koji je postao zadužen za sportski sektor kluba. Činilo se da bi i Gattuso mogao vrlo brzo postati bivši, sukob s "ljudima na katu" postao je izražen, posebno nakon odlaska Ivana Perišića, ali pobjeda u derbiju na Maksimiru protiv Dinama dodatno je galvanizirala momčad pa je talijanski strateg "ostao u sedlu". U odluci da ga ne smijeni sigurno je "pomogla" visoka odšteta.

Kako je vrijeme prolazilo, vidjelo se da ni konkurenti ne briljiraju, da svi prosipaju bodove, ali teško se bilo oteti dojmu da gledanjem Hajdukovih utakmica oči najviše "krvare". Jer skupocjena ekipa koja je definitivno imala igračku kvalitetu, barem na papiru, uglavnom je izgledala kao da se bori za sredinu ljestvice u Serie B. Jako malo šansi, jako malo pogodaka.

I dok je jasno da se protiv najvećih konkurenata za prvo mjesto neće igrati napadački nogomet i na pogodak više, ipak se u susretima protiv ekipa iz donjeg dijela ljestvice očekivala veća dominacija, po posjedu, akcijama, prilikama, golovima... Međutim, bez obzira na to je li protivnik bio Dinamo i Rijeka, ili Šibenik i Gorica (izdvojene kao posljednje dvije momčadi lige), sve je uvijek izgledalo isto.

Uvijek iznova, iz utakmice u utakmicu, eksperimentiranje s igračima, mijenjanje pozicija i brojne nelogičnosti. Međutim, i u takvim, naizgled očitim greškama, Hajduk je bio vodeći osam kola prije kraja sezone kada je uslijedio katastrofalan period koji je započeo remijima protiv Lokomotive i Varaždina (1:1), a u obje utakmice Bijeli su do boda stigli s igračem manje.

Protiv Lokosa taj je igrač manje bio Ivan Lučić koji je nakon poigravanja igrao rukom izvan vlastitog 16 metara i spriječio pogodak, dok je Ismael Diallo u Varaždinu bez pravog povoda oborio suparničkog igrača i zaradio isključenje. Istra je upisala pobjedu nakon toga na Poljudu (0:1), a zatim i Osijek na Opus Areni gdje je dva žuta kartona u prvom poluvremenu skupio Roko Brajković, a gosti svih 90 minuta ostali bez udarca u okvir.

Možda bi i derbi protiv Dinama završio bez pogodaka da se Lučić nije opasno poigravao, ali Modri su tada na Poljudu uzeli pobjedu (1:3). U Velikoj Gorici činilo se da su se već predali, završilo je 1:1, ali cjelokupna sezona bila je takva da je bilo jasno da se do zadnjeg kola ništa neće odlučiti. Nadigrali su Rijeku na Poljudu (2:1) u jednoj od boljih partija sezone i u zadnjem kolu opet nisu nimalo briljirali protiv Šibenika, ali su slavili s 0:1.

Na kraju kada se sve zbroji, ta beskrvna utakmica protiv Gorice pokazala se kao odlučujuća jer bi ta dva boda bila dovoljna na kraju za titulu. I upravo ta beskrvnost ostavila je Dinamo i Hajduk bez titule. Međutim, što bi bilo kad bi bilo. Svaka momčad koja izgubi trofej za bod ili dva može žaliti za bilo kojim kiksom tijekom sezone. Od Rijeke polovicom ožujka pa uoči Rijeke polovicom svibnja, Hajduk je u devet utakmica postigao samo šest pogodaka, od čega tri iz igre. Momčad koja se bori za titulu može i mora bolje od toga.

Šimun Hrgović kao lijevi bek proveo je praktički cijelu sezonu na suprotnoj strani, Anthony Kalik bio je neprikosnoven u prvom dijelu sezonu, dok je u posljednjih 15 kola samo u tri susreta odigrao više od sat vremena.

Rokas Pukštas kao jedan od igrača "u izlogu", igrač koji je čvrst u duelu i koji svojom energijom može okrenuti tijek susreta. upisao je 30 nastupa u prvenstvu ove sezone. Međutim, u njih 17 odigrao je tek jedno poluvrijeme, a u samo sedam odigrao cijeli susret. Sezonu ranije odigrao je gotovo tisuću minuta više (2440 - 1456), iako je tada osam utakmica na startu sezone propustio zbog ozljede.

Ivan Rakitić stigao je kao najzvučnije ime proteklog ljeta i kao pravi profesionalac odradio ono što se od njega tražilo, donio je stabilnost u vezni red i viziju koju rijetku nogometaši imaju, međutim, vrlo brzo se pokazalo da sa svojih 37 godina na leđima ne može pratiti toliko pratiti jači ritam i da bi puno više momčad od njega dobila uz doziranu minutažu. Nešto poput Real Madrida i Luke Modrića. Rakitić je odigrao 35 od 36 utakmica u SuperSport HNL-u, jednu je propustio zbog akumuliranih kartona, a samo je jednom na terenu bio manje od 70 minuta.

O Marku Livaji ne treba trošiti puno riječi jer je i ove sezone bio najbolji strijelac SuperSport HNL-a, a samim time i igrač koji je još jednom nosio Hajduk na svojim leđima. Postigao je 19 pogodaka od ukupno 49 Hajdukovih pogodaka, a prvi sljedeći njegovi suigrači, njih četvorica, postigli su po tri zgoditka. Još jedna sezona u kojoj najbolji igrač hrvatskog prvenstva nije dobio adekvatnu pomoć u borbi za trofej koji toliko silno želi.

Transfer "bombe"

Što tek reći o dolascima tijekom sezone? Proteklog ljeta stigao je i Abdoulaye Sanyang koji je prema Transfermarktu vrijedio 700 tisuća eura. Igrač koji je, prema riječima vodstva kluba, bio skautiran dvije godine, upisao je 27 nastupa ove sezone u svim natjecanjima te kao krilo ostvario učinak od tri pogotka i jedne asistencije.

Kao napadački orijentiran igrač, tijekom zimskog prijelaznog roka stigao je Nazarij Rusin koji ni u kojem trenutku nije izgledao prilagođen klubu i ligi, a učinak od jedne asistencije u cijelom tom periodu dovoljno govori o tome. Posebno se izdvaja derbi protiv Dinama gdje je u 70 minuta ostvario dva (2) točna dodavanja iz četiri pokušaja, bez ijednog udarca ili centaršuta.

Gattuso je vukao po svome i po pitanju Madžida Šošića koji je dobro odradio pripremni period i bio spreman za pravu priliku, ali trener ga nije vidio u momčadi. U zimu je napustio Split i vratio se u Željezničar te u 19 utakmica postigao deset pogodaka te skupio četiri asistencije.

Ne bi Hajduk bio Hajduk da u svoje redove ne vrati neke bivše igrače, iako u svijetu ima oko 130 tisuća profesionalnih nogometaša. Ali, vrijedilo je pokušati. Jan Mlakar došao je na posudbu iz Pise, a Stipe Biuk iz Valladolida. Obojica su više vremena provela s liječnicima nego na terenu za ukupni učinak od tri pogotka i jedne asistencije. Michele Šego trebao je doći kao veliko pojačanje, ali njegove vrline u Hajduku nisu došle do izražaja i manjak samopouzdanja došao je na naplatu. Četiri asistencije u drugom dijelu sezone.

Što dalje?

Jasno je da će biti itekako prometno na Poljudu.

Gennaro Gattuso već je ranije najavio da napušta klub. Stipe Biuk, Jan Mlakar, Nazarij Rusin, trojica su igrača kojima istječe posudba i oni bi isto trebali otići. Lovre Kalinić, Josip Elez, Ivan Rakitić, Aleksandar Trajkovski, Niko Đolonga i Elvis Letaj igrači su kojima istječe ugovor. Vidjet ćemo hoće li netko ostati, tu se posebno računa na Rakitića koji tek treba donijeti odluku o nastavku karijere.

Klub se samim time oslobađa nekoliko visokih ugovora i ima mogućnost dobro pojačati kadar. S obzirom na završnicu sezone, Ivan Lučić mogao bi sporazumno raskinuti ugovor s klubom, a njegov imenjak Banić doći kao zamjena te se s Tonijem Silićem boriti za "jedinicu". U zimskom prijelaznom roku s novim klubovima mogu početi pregovarati: Dario Melnjak, Ismael Diallo, Roko Brajković, Marko Capan i David Fesjuk.

Malo pozitive

Kroz cijeli ovaj tekst proteže se dosta negative, ali s obzirom na sezonu, teško je izdvojiti puno pozitivnih. Ipak, jedna od njih je i velik broj mladih igrača koji su dobili priliku, ali dio njih vjerojatno neće dočekati iduću sezonu, posebno jer klub naprosto mora prodavati i zarađivati.

Dominik Prpić radio je neke greške karakteristične za igrača njegove dobi, ali kroz veći dio sezone bio je zaista izvrstan, Bruno Durdov pokazivao je hrabrost i odlučnost, zabio neke lijepe pogotke te bi se još bolje mogao afirmirati kroz iduću sezonu, dok je Niko Kristijan Sigur dočekao i debi za kanadsku reprezentaciju.

Tijekom godina uvijek se pokazalo da Hajduk najbolje igra s nogometašima iz vlastitog pogona i to je smjer kojim treba ići. Još da ne mijenja trenere kao čarape, a gotovo svaki od njih donosi svoju neku filozofiju nogometa neprilagođenom kadru. Gdje bi im bio kraj da se redovito ne vrti u krug i ponavlja iste greške? Možda na vrhu ljestvice. Prvi put nakon 20 godina.