Od prerano otpisanih do meč lopti za Europu: Kovačević je okrenuo sezonu Slaven Belupa

Ako se vratimo malo manje od godine dana unazad, kada je sezona tek počinjala, dionice Slaven Belupa nisu dobro kotirale. Bilo je puno onih koji su upravo Farmaceute proglašavali glavnim kandidatima za ispadanje gledajući na prijelazni rok i kvalitetu kadra s kojim su krenuli u sezonu.

Nije bilo baš bez podloge takvo razmišljanje. Dio nositelja igre napustio je Koprivnicu, a igrači koji su došli tek su se trebali dokazati. U kratkom roku otišli su Benedik Mioč, Ivan Lepinjica, Danijel Štefulj, Tomislav Štrkalj, redom prvotimci uz još nekoliko igrača koji su popunjavali klupu.

Istovremeno Ivan Radeljić dobio je na raspolaganje Marka Leškovića koji je na kraju imao velikih problema s ozljedama, Luku Lučića iz Posušja, Igora Lepinjicu iz trećeg razreda hrvatskog nogometa, Ivana Ćubelića, Ljubana Crepulju te relativne nepoznanice Dominika Martinovića i Karla Butića.

Stavljalo je to dosta upitnika pred Farmaceute, nije se znalo kako će novi igrači reagirati i koliko će moći nadomjestiti one koji su napustili klub. Radeljić je unatoč svemu bio optimist iako je nakon prvih pet kola Slaven Belupo bio na dnu sa samo jednim osvojenim bodom.

Tu je ujedno i završila Radeljićeva era u Koprivnici, nakon domaćeg poraza od Istre 1961 uručen mu je otkaz i u Podravini su krenuli spašavati situaciju. Doduše treba priznati i kako je Slaven tu trebao imati koji bod više, na Poljudu je oštećen kada mu nije priznat u završnici regularan pogodak, protiv Lokomotive kod kuće mogao je do sva tri boda, a ne samo do boda, ali na kraju se bodovi zbrajaju, a zbroj je bio poražavajući za Radeljića.

Dovođenje Kovačevića na klupu, ključni potez sezone

Nisu u Koprivnici previše razmišljali o novom treneru, ekspresno su pronašli novo rješenje i potpuno pogodili. Nakon oporavka od teške bolesti Mario Kovačević nije se vratio na klupu Varaždina, tamo je već Nikola Šafarić odrađivao sjajan posao i nije bilo potrebe za promjenom. Tako se Kovačević ponovno našao na tržištu trenera, čekao je pravu ponudu i u konačnici su profitirali i on i Slaven Belupo.

Krenuo je porazom 1:0 u Osijeku, ali nakon toga dolazi utakmica koja je promijenila cijelu sliku o Slaven Belupu. U goste mu je došao Dinamo uzdrman teškim porazom u Münchenu protiv Bayerna u Ligi prvaka, Kovačević je to iskoristio na najbolji mogući način i uništio Modre u svakom pogledu. Napao je sve slabe točke Modrih i Slaven Belupo ih je razbio s 4:1.

Od tog trenutka na Slaven Belupo se počelo drugačije gledati, ali je i Slaven počeo mijenjati igru. Kako je Kovačević duže vremena bio uz momčad, tako je i Slaven počeo igrati sve progresivnije, sve je više tražio igru s loptom i niz igrača je u takvoj igri profitirao.

Prvenstveno mladi Adriano Jagušić kojem je Kovačević dao veliku ulogu u igri, zatim i Alen Grgić koji je odigrao sezonu karijere, a u svlačionici su glavnu riječ vodili oni najiskusniji Tomislav Božić i Ilija Nestorovski s kojima je stvorio poseban odnos.

U studenom i prosincu je Slaven imao niz od sedam utakmica bez poraza, zatim je izgubio na Rujevici pa opet nanizao šest utakmica bez poraza, sve do dolaska u goste Dinama koji ga je svladao s 1:0.

Rujevica bolna točka

U tom prvom dijelu sezone Slaven je poražen na Rujevici s 2:0 i pokazat će se do kraja sezone kako mu je baš Rijeka bila najbolnije gostovanje. Ne zbog tog poraza, to je bilo u prosincu i taj susret nije bio krucijalan, ali druga dva poraza su bila.

U posljednjem prvenstvenom kolu trebao je pobjedu u Rijeci kako bi osigurao četvrto mjesto i tako ujedno i osigurao nastup u Europi. Međutim Rijeka je tu imala priliku proslaviti naslov prvaka, Slaven Belupo nije bio dobar u toj utakmici i ubilježio je poraz ponovno 2:0.

Svega nekoliko dana kasnije novi dvoboj na Rujevici, ovaj put u finalu SuperSport Hrvatskog kupa. Prvi susret u Koprivnici okončan je 1:1, Farmaceuti su imali priliku osvojiti svoj prvi trofej, ali Nais Djouhra krasnim golom donio je Rijeci pobjedu 1:0. Dugo će još Crepulja sanjati sudačku nadoknadu i volej koji je završio na vratnici, mogao je tu Slaven izboriti produžetak, a tamo tko zna što bi bilo.

Rujevica je tako koštala Farmaceute Europe, mogla je biti osigurana i kroz prvenstvo i kroz Kup, a na kraju je Slaven završio kao peti i finalist Kupa. Za Europu ipak nedovoljno.

Sezona koju neće biti lako ponoviti

Slaven Belupo je uz Lokomotivu i veliku četvorku jedini klub koji nikada nije ispao iz najvišeg ranga hrvatskog nogometa. Nije među onima koji imaju najveći budžet u ligi, nerijetko je i osjećao nepravdu zbog sudačkih propusta, ali svaki put je nekako izgurao i uglavnom se dobrim izborom slobodnih ili otpisanih igrača odmicao od onih najugroženijih.

Iza njega je vrlo dobra sezona, posebno ako gledamo početak koji je bio vrlo loš. U nekim utakmicama je i ostajao bez bodova očitim sudačkim previdima, a fascinantan je podatak i da mu u 36 kola nije dosuđen niti jedan kazneni udarac. Tko zna, da nije bilo tako, danas bi Slaven Belupo vjerojatno bio kao četvrtoplasirani u Europi.

Već sada je jasno kako Mario Kovačević napušta klub i seli na klupu Dinama. Mogao je otići još i zimus, imao je sjajnu ponudu iz arapskih država, ali odbio ju je i pogodio. Neće otići samo Kovačević, otišao je i Luka Lučić, treba vidjeti tko će ga još slijediti, ali sigurno nas čeka novo preslagivanje i novi Slaven Belupo iduće sezone.

Kovačevića će na klupi naslijediti Mario Gregurina, bivši igrač Slavena kojem će ovo biti najveći angažman u dosadašnjem dijelu karijere. Vrijeme će pokazati s kakvim kadrom i kakvim ambicijama će krenuti prema novoj sezoni. Bit će definitivno teško ponoviti ono što je Kovačević napravio.