Zimski remont i domaća tvrđava - formula spasa za Goricu

Dva potpuno različita lica pokazala je Gorica, koja je ovu sezonu SuperSport HNL-a završila s 37 osvojenih bodova, što je za sedam više u odnosu na zadnji Šibenik. 'Hvatali' su se Turopoljci i Narančasti u prvoj polusezoni, no onda sjajno odrađen zimski prijelazni rok omogućio je Goričanima dosta bolji pristup, igru, a na kraju i rezultat.

Od 37 spomenutih bodova, Gorica ih je čak 30 osvojila na domaćem terenu. Po tom segmentu je peta momčad prvenstva, samo su Varaždin (32), Rijeka (38), Hajduk (40) i Dinamo (42) bili bolji pred svojim navijačima. U 18 utakmica na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, domaćin je imao osam pobjeda, šest remija i četiri poraza.

Na početku sezone Goricu je s klupe predvodio Rajko Vidović, a onda je došlo do razmjene baš između Šibenika i Gorice, Mario Carević i Rajko Vidović zamijenili su uloge, ali imali su isti cilj - ostanak u ligi. Bolji rad uprave, ali i kvaliteta u rosteru bila je na strani Crveno-crnih, koji su na kraju zasluženo zadržali prvoligaški status.

Što se tiče SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa, može se reći da je Gorica propustila lijepu priliku. Put u tom natjecanju započeo joj je preko đakovačke Croatije (pobjeda 2:1), da bi u osmini finala boljim izvođenjem jedanaesteraca (regularni dio 1:1) prošli u dvoboju protiv Varaždina.

Uslijedilo je za Turopoljce kobno četvrtfinale protiv Slaven Belupa, kada su do 84. minute vodili 1:0, ali je Adriano Jagušić poravnao i odveo susret u produžetke.

Ondje su se bolje snašli Farmaceuti, koji su naposljetku slavili 3:1, a u polufinalu izbacili Osijek također nakon penala.

Treba priznati, Gorica je u tim trenucima bila mislima na ligi, ali minute su ju dijelile do plasmana među četiri najbolje momčadi, a onda je sve moguće.

Bez ulaganja nema rezultata

Predsjednik Nenad Črnko i njegovi suradnici uvidjeli su da se bez pojačanja ne može pa su na zimu dodali gas i doveli nekoliko itekako zanimljivih i dobrih igrača. Filip Čuić došao je iz Lokomotive, gdje se nije naigrao, ali pokazao je da može biti prijetnja protivničkim napadačima, Ante Erceg vratio se u stilu u SuperSport HNL, a u međuvremenu su došli još, između ostalih, Tibor Halilović, Slavko Bralić, Gregor Sikošek, Agon Elezi i Ivan Fiolić.

Fiolić nije imao sreće, odigrao je četiri utakmice u kojima je skupio 180 minuta, a onda ga je ozljeda ramena udaljila s terena na duže vrijeme. Ipak, sredina terena nije ispaštala, posebice zbog sjajnog Adriona Pajazitija, koji je bio strijelac u pobjedi protiv Dinama, remiju s Hajdukom te pobjedi protiv Osijeka na Opus areni.

Carević je sjajno posložio momčad, koja je imala glavu i rep, s jasno zacrtanim ciljem, ali taktički uvijek dobro pripremljena. Ovisno o momčadi Carević je mijenjao formaciju, ali u globalu sve je bilo isto - obrana je prioritet, a prema naprijed će se uvijek nešto napraviti.

Napad donosi pobjede, obrana donosi rezultate

Nevjerojatno stabilno u drugom dijelu sezone djelovala je obrana Gorice. Mateo Leš i Krešimir Krizmanić vrhunskim igrama skrenuli su pažnju mnogih većih klubova, Dino Mikanović pokazao je da još uvijek ima baruta u njegovim nogama, Matthew Steenvoorden iskustvom je predvodio zadnju liniju, a ako bi bilo što prošlo, sve bi to pomno pratio Ivan Banić.

Krizmanićev odlazak već je potvrđen, iako novi klub nije poznat, dok bi Banić trebao ispuniti svoje snove i zaigrati na Poljudu kao igrač Hajduka. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Gorica za iduću sezonu pripremiti momčad, ali ostane li Carević na klupi, ne sumnjamo da će to ponovno biti onako talijanski, čvrsto, stabilno i organizirano.

Nešto lošija završnica sezone s tri poraza i jednim remijem u posljednje četiri utakmice Gorica je malo upropastila dojam, primila je deset pogodaka u spomenutom periodu, a sveukupno u ovoj ligaškoj sezoni njezina obrana kapitulirala je 51 put.

Isticanja nema, svi su jednaki

Gorica nije imala nijednu zvijezdu u momčadi, svatko je isto vrednovan, svi su se podredili momčadi i to je ključ uspjeha. Gledajući listu strijelaca, istu predvodi Marko Kolar s pet golova, četiri na svom kontu ima Martin Šlogar, dok su po tri zabili Adrion Pajaziti i Jurica Pršir.

Nažalost i kapetana Turopoljaca (Pršira) je ozljeda malo poremetila, propustio je dobar dio druge polusezone, a u prvoj je definitivno bio prvo ime ekipe koju je predvodio s trakom oko ruke. Tako je njegov potencijalni transfer odgođen, spominjao se najviše Osijek, ali od toga, barem zasad, nema ništa.

Marveil Ndockyt bio je najbolje dodavački raspoložen, četiri puta uposlio je suigrača za gol, po dvije asistencije imali su Jurica Pršir, Mateo Leš, Martin Šlogar i Dino Štiglec.

Ono što su navijači najviše cijenili kod Carevića je njegova iskrenost u izjavama. Na koncu prve polusezone rekao je da određeni igrači nemaju kvalitetu za najjači rang hrvatskog nogometa, redovito je (javno) kritizirao igrače koji se nisu zalagali, čime je jednostavno u svlačionici svima dao do znanja da opuštanja nema. Radi, treniraj i poštuj trenera - dobit ćeš priliku i igrat ćeš.

To se još jednom pokazalo ispravnim načinom rada, a Gorica zdravom sredinom za nogometaše. Sigurno je da će u Velikoj Gorici biti dosta promjena ovoga ljeta, no ako ponove ovakav rad, strepnje u ostanak iduće sezone ne bi trebalo biti.