Zaboravljeni prvaci: kako je Rusija izbrisana iz europskog nogometa

Vrijeme kao da je napravilo puni krug i vratilo se 70-ak godina unatrag. Danas je među nama ostao mali broj svjedoka koji se sjećaju prvog velikog poglavlja ove priče, legendarnog obračuna SSSR-a i Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1952. godine u Tampereu, koji je bio nastavak "rata" Tita i Staljina drugim sredstvima. U jeku političkog obračuna nakon Rezolucije Informbiroa, ljuti rivali sastali su se na nogometnom terenu. Jugoslavija, za koji su nastupali naši velikani (Vladimir Beara, Tomislav Crnković, Ivan Horvat, Bernard Vukas, Branko Zebec… plus dvojica "odbjeglih" u Partizan, Stjepan Bobek i Zlatko Čajkovski) razbila je Sovjete s 5:1, vodila do finiša u kojem je - primila četiri pogotka, 5:5. Po tadašnjim pravilima, igrala se ponovljena utakmica, Jugoslavija ovog puta nije dozvolila iznenađenje – 3:1. Sve ostalo je povijest, a filmofili će se svakako sjetiti radijskog prijenosa ove drame u filmu "Otac na službenom putu".

Da, bilo je to vrijeme Hladnog rata, znanog i po jednom od genijalnih čerčilovskih naziva, "Željezna zavjesa", toliko slično onome što danas opet živimo. Nažalost, rat sad vise nije samo "hladan"… I tada, "sakriveni" iza te Zavjese, Sovjeti su pokušavali stvoriti svoje nogometno čudo, isto kao i Gagarinov let u svemir. Već 1956. godine osvojeno je zlato na Igrama u Melbourneu, a vrhunac je bio zlato na prvom nogometnom Euru 1960., tad je naravno, bio to ipak ponešto drugačiji "CCCP" pod egidom Hruščova, također diktatora, ali ipak soft verzije u odnosu na svog zlikovačkog prethodnika Josifa Visarionoviča.

Taj šampionski SSSR, kojeg su i tada svi zvali – Rusija, bio je moćan, govorilo se doslovno o "znanstvenom projektu", a vodio ih je impresivni vratar, uvijek odjeven u crno, zvao se Lev Jašin!

Pod vodstvom izbornika Gavrila Kačalina, SSSR je rušio europske velikane, bio je to više politički nego nogometni trijumf, u dobu kad su vodili razne bitke protiv "mrskog zapadnog kapitalizma i imperijalizma", od nogometnog travnjaka do utrke u naoružanju i svemirskim letovima.

Naravno, SSSR nije igrao nogomet brazilskog tipa, iz jednostavnog razloga jer za driblinge, finese nije imao talenata, ali zato je dominirao fizički, kao i u taktičkom aspektu dovedenom do granica savršenstva. Već spomenuti golman, Lev Jašin, pobrinuo se za sve ostalo. Zvan "Crni pauk" zbog boje dresa, dan-danas se od mnogih smatra najboljim čuvarem mreže svih vremena, a mozak momčadi bio je Igor Neto, sin talijanskih emigranata u Estoniji iz davnih vremena.

Zbog njihove rezerviranost i skrivenosti od ostatka svijeta, zapadni mediji su sovjetski nogomet opisivali kao produkt iz laboratorija, znanstveno programiran, uvijen u auru misterije. U tom epskom Melbourneu, juriš do trona počeli su trijumfom nad svjetskim prvacima iz SR Njemačke (2:1), a završili osvetom Jugoslaviji (1:0) pred 86 tisuća svjedoka na Olympic Parku.

Nikada nećemo znati što bi bilo na Svjetskom prvenstvu 1958. u Švedskoj da je ta selekcija zaigrala u punom sastavu. A nije, jer su trojica asova, Strelcov, Ogonkov i Tatušin neposredno prije bili optuženi za silovanja djevojaka. Najgore je prošao Strelcov koji će zbog toga kasnije provesti 12 godina u zatvorskim logorima Gulaga.

Ipak, sve su nadoknadili na tom prvom Euru 1960. i novi finalni trijumf nad Jugoslavijom (2:1). Ponedelnik je bilo prezime čovjeka koji je postigao pobjednički pogodak i tako ušao u nogometnu povijest. Uslijedile su godine stagnacije, depresije, zaostajanja, uz jedini bljesak na Euru 1988. godine, kad je tadašnji SSSR u posljednjem velikom nastupu svladala Nizozemska Gullita i Van Bastena.

Što je danas ostalo od sovjetskog/ruskog nogometa? Utakmice njihovog prvenstva možete redovno pratiti u tv prijenosima, ali otkad ih nema u eurokupovima, zaista su rijetki fanatici koji ih prate. Dovoljno je upitati: znate li tko je aktualni prvak Rusije? Većina bi onako iz proteklih znanja rekla – Zenit, ali nije. Nakon šest sezona dominacije kluba iz St.Peterburga, prvak Rusije je po prvi put postao – Krasnodar!

Riječ je o klubu koji doslovno još nije ni punoljetan, naime, 2008. godine osnova ga je milijarder, tajkun Sergej Galicki. Lani su "Bikovi" (to im je nadimak) bili viceprvaci i finalisti Kupa, a njihov višegodišnji uspon zaokružen je ovog svibnja šampionskim naslovom. Heroji uspjeha bili su vratar Agkatsev, napadač Černikov i armenski kapetan Spertsjan. Vodi ih 41-godišnji Murad Musajev. Krasnodar je još 2020. godine osjetio miris Lige prvaka, zauzeo treće mjesto u skupini sa Chelseajem, Sevillom i Rennesom. Ovog puta, iako prvak, svjetla glamurozne pozornice "Champions league" vidjeti ipak – neće! Gledatelji na stadionu Ozon Arena i sljedeće sezone gledat će na djelu samo ruske klubove. Kako bi se ono reklo… do daljnjega.