Policija, bunkeri i zatvorenici: Dinamo City je najčudniji Hajdukov protivnik ikad

Naime, prije nekoliko godina klub su kupile nove gazde, instalirale svoj menadžment, koji je kao prvi zadatak imao ono što se danas marketinški zove "rebranding". I tako je izabrano ime City, toliko popularno u današnjem svijetu nogometa, od Manchestera pa dalje, a istom se pokušalo i skinuti prašinu prošlosti. Jer, Dinamo je – poput imenjaka, recimo, iz Moskve i Bukurešta i drugih zemalja iza Željezne zavjese) bio doslovno klub Ministarstva unutrašnjih poslova, nimalo simpatične tajne službe Sigurimi, kolokvijalno rečeno – policijski.

Tako je i osnovan 1950. godine u eri vladavine grotesknog komunističkog vođe Envera Hoxhe, koji je bio veći Staljin i od Staljina, pa je svoju državu pretvorio u prethodnicu Sjeverne Koreje, zatvorenu sa svih strana, čak je zato i dobila prikladni nadimak "zemlja tisuću bunkera" (dan danas su po prekrasnoj obali Albanije vidljivi ostaci tih građevina, napravljenih zbog opasnosti koja naravno nije prijetila niotkuda, nego bila dio psihološkog rata protiv vlastitog naroda).

No, vratimo se mi nogometu. "Policajci" su od svog osnutka bili miljenici režima, što je karakterističan slučaj za neke klubove ovog imena, pa su odmah po osnutku pokazali svoju moć, doduše ne pendrecima, nego loptom: nanizali su četiri uzastopne titule, usput postavili do danas važeći rekord od 25 prvenstvenih pobjeda zaredom. Dosad, pak, ukupno, Dinamo je osvojio 18 naslova prvaka Albanije i osvojio 14 kupova.

Jedna od brojnih "legendi" također navodi da je u vrijeme Hoxhe Dinamo imao premalen "bazen“ navijača, pa kako bi se koliko toliko napunilo stadion, na utakmice su policajci dovodili – zatvorenike iz zatvora, dakako, one koji su to zaslužili primjerenim ponašanjem.

U svojoj bogatoj povijesti, ne samo trofejima, nego i imenima, Dinamo City je već davno po prvi put pokušao promijeniti i modernizirati svoj image, kad je 1995. nazvan Olimpik, ali se brzo vratio originalnom imenu. No, uslijedile su, početkom 2000-ih najgore godine Dinama, ispadanja u Drugu ligu, čak su bili nadomak proklizavanja i u treći rang. Spas je stigao 2019. godine, pravom "talijanizacijom" Dinama, kojeg je kupio vlasnik Triestine, Marco Pontrelli, dovevši kompletno novu strukturu, sve odreda svoje sunarodnjake u klub. Posebno je bila intrigantna blic-epizoda iz 2020. godine, kad je na klupu Dinama zasjeo trenerski tandem nekad slavnih nogometaša, Francesco Moriero i Fabrizio Miccoli, koji su tu ostali točno – dvije službene utakmice.

Među brojnim pikantnim detaljima vrijedi spomenuti da se najžešći navijači Dinama zovu Blue Boys, a također i da Splićani nemaju baš sreće u eurokupovima sa ovim policijskim Dinamo klubovima. Jer, sjetit će se nešto stariji, onaj sjajni Hajduk osamdesetih, sa valjda najjačim napadačkim tandemom ikad (Zlatko Vujović, Stjepan Deverić) teško je stradao od moskovskog Dinama u Kupu pobjednika kupova, kad je nakon poraza od 0:1 u Rusiji doživio nokaut i Gradskom vrtu sa 2:5 (igralo se u Osijeku jer je Poljud bio kažnjen nakon slučaja zaklanog pijetla protiv Tottenhama u Splitu).

U cijeloj svojoj povijesti, Dinamo je, prema statističkim podacima, samo triput izbacio rivale u nokaut fazama i to Hamrun, Burgas i Kaunas, a može se pohvaliti da je uspijevao odigrati i neriješeno sa Sportingom iz Lisabona i Marseilleom.

Ima još jedan fakt koji povezuje Dinamo i Hajduk. Naime, prema podacima koje smo pronašli, do danas je najveći transfer u povijesti ovog kluba bio onaj Edvarda Abazija koji je 1991. godine prešao – na Poljud (spominje se svota u vrijednosti današnjih milijun eura), a sam Abazi je postao miljenik navijača Bijelih. Štoviše, Abazi je bio, kao rezerva, sudionik osvajanja povijesnog, posljednjeg Kupa Jugoslavije u trijumfu nad Zvezdom u Beogradu, a godinu kasnije, kao libero u liniji sa Štimcem i Bilićem, važan akter u osvajanju prve titule prvaka Hrvatske. Igrom sudbine, tad je blistao u ekipi čija je perjanica bio današnji sportski direktor Goran Vučević.

Iako je klub iz Tirane, svoje utakmice ne igra u metropoli, nego 56 kilometara udaljenom Elbasanu. I ta selidba bila je također dio rebrandinga, a usput rečeno, matični Selman Stermasi stadion nije baš po kriterijima UEFA za razliku od moderne Elbasan Arene koja je bila poprište i utakmica reprezentacije Albanije.

Nabrajati "zvijezde" današnjeg Dinama bilo bi zaista suvišno čak i fanatičnim ljubiteljima nogometa, po svemu sudeći, oni zaista nisu nešto opasniji rival od Zire. Uostalom, u trećem pretkolu na jedvite jade izbacili su andorski Escaldes (1:1, 2:1). Prošle sezone bili su četvrti u prvenstvu, ali su nakon 15 godina prekinuli trofejni post, osvojili Kup pod vodstvom stratega Ilira Daje, koji je prethodno triput bio prvak Kosova sa Ballkanijem i da, upravo on je vodio momčad koja je u Prištini senzacionalno svladala naš Dinamo (2:0) u meču Konferencijske lige prije dvije godine.