Kad narodni klub baci rukavice u lice eliti: Pariz čeka novi nogometni 'rat'

Igrom sudbine, upravo u mjesecu kad je PSG osvojio naslov prvaka Europe, njihov doslovno susjed (novi, nedavno dovršeni stadion Jean Bouin im je praktično spojen sa Parkom prinčeva), Paris FC je poslije dugogodišnjeg "upiranja" uspio izboriti vizu za elitni rang.

Nećemo pretjerati kad bismo rekli da su ova dva kluba zapravo – jedan ili barem sijamski blizanci. Jer, osnovani su 1970. godine kao PSG, pa je onda Paris FC odlučio odvojiti se od braće i krenuti sam u svoju tešku, bremenitu avanturu, koja je konačno ovog proljeća rezultirala (pre)dugo sanjanim uspjehom.

Koliko je bogat PSG znate, zlatom optočen pod vodstvom Al-Khelalfija, ali možda niste nikada čuli da je njegov kolega iz Paris FC-a barem jednako, ako ne i više financijski moćan! Naime, gazda tog kluba je Antoine Arnault, vlasnik LVMH Moët Hennessy Louis Vuitton, najveće svjetske luksuzne grupacije, težak oko 150 milijardi dolara i prema Fobesu peti najbogatiji čovjek na svijetu. Osim njegove tvrtke, dionice kluba (deset posto) drži i Red Bull, sa stručnim konzultantom Jürgenom Kloppom.

Između vlasnika dva susjeda, barem dosad, nije bilo žestokog antagonizma, štoviše, Arnault je viđan i na Parku prinčeva na utakmicama susjeda. Međutim, stvari bi se odsad mogle promijeniti, jer Paris FC ima doslovno iste ambicije kao "kolege" iz Saint Germainea, kvarta po čijem su imenu utemeljeni prije više od pola stoljeća.

Obitelj Arnault (tata Bernard je stvorio carstvo, a sin preuzeo kormilo) preko holdinga Agache posjeduje 52 posto Paris FC-a. Ova dva kluba vodit će sljedećih sezona vrlo intrigantne bitke u gradu u kojem su manje-više propali slični pokušaji stvaranja nogometnih divova kao Racing ili Red Star Paris.

I dok je PSG nakon odvajanja "sijamskih blizanaca" krenuo uzlaznim putem, pa 1986. godine uzeo svoj prvi naslov prvaka ispred dotad znatno uspješnijih St.Etiennea, Marseillea, Monaca, Bordeauxa u svojim erama, put PFC-a bio je duga kalvarija kojom su bili skliznuli čak do petog ranga francuskog nogometa i stigli na korak do gašenja. Ipak, koncem 80-ih spašeni su „s aparata“, vratili se u život i dugo boravili u Drugoj ligi (Ligue 2) što je, nakon svega, bio sasvim ok domet. U međuvremenu su nekoliko puta pokušavali sa rebrandingom imena, mijenjali ga pet-šest puta da bi se konačno stabilizirali pod aktualnim nazivom.

Ključni trenutak priče zbio se u trenutku kad je PFC preuzeo Investcorp, bahreinski div, iza kojeg je u tom trenutku stajao kapital od 50 milijardi dolara, te s akcijama u imperiju koji sadrži takve brandove kao Tiffany i Gucci. Iako nisu bili u istom rangu, bilo je zaista intrigantno kako pariški nogomet u tim sezonama kontroliraju bogataši iz Perzijskog zaljeva, Katara i Bahreina, što bi značilo dvostruki derbi (jer su Doha i Manama udaljeni tek 150-ak km). Ipak, Investcorp nije imao strategiju kao katarski vlasnici PSG-a, koji su eksplodirali s basnoslovnim ulaganjima od Messija do Neymara, već politiku "korak po korak" s ciljem da se kroz tri sezone izbori ulazak u Ligue 1. Sve je rođeno iz vrlo jasne i jednostavne ideje: Pariz je prevelik, prebogat, preatraktivan grad s populacijom gdje gravitira oko 12-13 milijuna ljudi, da bi imao samo jedan "ozbiljan" klub te postoje svi uvjeti da otprilike u istoj razini živi barem još jedan. I to je Paris FC danas.

Gdje su Bahreinci stali, od studenog prošle godine, dakle, usred natjecateljske sezone, nastavio je novi vlasnik, rečena obitelj Arnault. Doduše, oni su što se tiče igračkog kadra zadržali isti smjer, dakle, ništa od senzacionalnih pojačanja, neće sad dovesti Cristiana i slično, nego isključivo oslonac na mlade talente, kojih ionako ima naodmet, ne može ih baš sve "pohvatati" PSG. Njihov uzor je javno deklariran – razvoj svjetskog scoutinga i stvaranje "pariške La Masije", akademije po uzoru na nedostižni ideal iz Barcelone. Jasno je i po ovome, derbi sa PSG-om igra se i na tom "terenu", potpuno različitih filozofija u kreiranju uvjeta za najveće uspjehe. Uz to, dok je PSG simbol elite, neizmjernog bogatstva i aristokracije, Paris FC ima tendenciju biti "narodni" klub Pariza, srednjih i nižih slojeva, integracije navijačkog "bazena" iz multikulturalnog prstena grada na Seini.

Trenerski strateg koji je doveo Paris do elite je Stephane Gilli, vrlo skromnog igračkog, a kasnije i trenerskog CV-a, dugo je radio kao asistent u arapskim klubovima i to – Mehmedu Baždareviću, nekadašnjem asu Željezničara, kojem je bio pomoćnik i u mandatu izbornika Bosne i Hercegovine. Tako je zapravo upravo u Parisu 2023. godine debitirao kao prvi trener i ova promocija mu je, naravno, najveći uspjeh u karijeri. Poznatih zvijezda Paris – nema. Ako baš trebamo izdvojiti jedno ime, to je Krasso, reprezentativac Obale Bjelokosti, prvi strijelac u sezoni promocije sa 17 pogodaka, a u ovaj klub je stigao iz Crvene zvezde.

I eto francuskom nogometu tako nove prilike za marketinški iskorak, barem ne toliko umjetan kao kad je prije 30-ak godina TV mreža Canal+ "izmislila" dotad nepostojeći rivalitet PSG-a i Marseillea u pokušaju promocije i veće gledanosti. Bit će zanimljivo pratiti ovaj duel, uvjetno rečeno, na distanci, s obzirom da su Park prinčeva i Jean Bouin "naslonjeni" jedan na drugoga, a čak su i grbovi klubova vrlo slični, imaju, pogađate u središnjem dijelu - Eifellov toranj.