Tamo je rođen Cruyff, Beckenbauer vladao, Rossi briljirao: mitski stadioni koje je pojelo vrijeme

A novi stadioni, multifunkcionalna mjesta za zabavu, gdje je osim loptanja skoro jednako važno imati fast food barove, fan zone, razna mjesta za cjelodnevne obiteljske zabave. Ok, ima u tome i puno dobrih stvari, ali magija nekadašnjih stadiona ostaje nedostižna.

DE MEER – AMSTERDAM: Ovaj nepretenciozni pregled počinjemo s mjesta gdje je godinama stolovao Johan Cruyff. Izgrađen 1934. godine, imao je premalen kapacitet (20.000 mjesta) da bi ugostio utakmice Kupa prvaka, pa su "Kopljanici" te susrete igrali na znatno većem, Olimpijskom stadionu, što im nije smetalo da osvoje tri naslova prvaka. Oproštaj od De Meera bio je dostojan, 1996. godine je momčad trenera Van Gaala pobijedila Willem II sa 5:1, osiguravši 26. naslov prvaka Nizozemske. Kao spomen na slavne dane, okolni mostovi nose imena Ajaxovih legendi (Cruyff, Krol, Neeskens, Hulshoff, Souriber, Vasović). Stadion je srušen 1998, a na mjestu De Meera danas se nalazi elitni rezidencijalni kompleks.

SAN MAMES – BILBAO: Ni po čemu vrhunac stadionske arhitekture, sa čudnim formatima, obnavljan sedam puta, dobio je naziv po svecu iz Cezareje - koji je postao legendaran pripitomljavajući lavove - jer je nekoć na tom mjestu bila crkva tog imena. Zato se stadion žargonski i zvao "El Catedral", sasvim adekvatno strasti i lojalnosti kojom su navijači obožavali klub koji je i danas postao ponos i simbol Baskije. Nakon skoro cijelog stoljeća, demoliran je 2013. godine, a na pepelu starog, izgrađen je "Novi San Mames", vrijedan 173 milijuna eura, fantastično djelo arhitekture.

OLYMPIA STADION – MÜNCHEN: Razlikuje se od ostalih na ovom popisu, jer, naime, još uvijek postoji, u središtu olimpijskog parka bavarske metropole, ali od 2006. godine više nije nogometna pozornica gdje je blistao Franz Beckenbauer, služi samo za koncerte i druge "evente". Mjesto slavnih epopeja Bayerna, povijesne titule svjetskog prvaka Njemačke iz 1974. godine u finalu protiv Nizozemske, zamijenio je tzv "schlauchboot" (prevedeno: čamac za napuhavanje) u kvartu Frottmaning, daleko na periferiji grada, znan kao Allianz Arena, vrijedan 340 milijuna eura. Osim nogometnih epskih epizoda, Olympia stadion bila je i scena za koncerte Rolling Stonesa, Pink Floyda…

FILADELFIA – TORINO: Vjerojatno je za većinu najmanje poznata od svih na popisu, ali vrijedi je spomenuti, jer je ne samo mjesto nogometne povijesti, nego i podsjetnik na jednu od najvećih tragedija. Igralište u centru pijemontske prijestolnice, bilo je naime dom "Grande Torina", doslovno nepobjedive momčadi (bez poraza u 100 utakmica u šest godina) Italije koja se oporavljala od posljedica Drugog svjetskog rata. Međutim, junaci Filadelfije, na čelu sa kapetanom Valentinom Mazzolom (ocem kasnijeg asa Intera, Sandra) izgubili su živote u strašnoj avionskoj nesreći na brdašcu Superga pokraj Torina. Filadelfia je kasnije srušena i obnovljena kao kamp "Bikova", kako bi za sva vremena bila inspiracija i podsjetnik novim generacijama kluba.

HIGHBURY – LONDON: Skraćeno HOF, što hoće reći Home of Football. Od 1913. do 2006. godine kuća Arsenala, kojoj danas više nema nikakvog traga, jer se na tom mjestu nalazi stambeni kompleks, a Topnici igraju na 400 milijuna vrijednom Emiratesu. Ovo svakako nije jedini stadion u Londonu koji je mirisao na nogometnu povijest (Fulhamov Craven Cottage je teško dostižan i sad), ali bio je znan kao "nogometni salon". A za mnoge, "Vražji otok", mjesto frustracija svih koji su dolazili u goste velikom moćnom domaćinu. Uostalom, možda i nije slučajno da je Arsenal sve svoje trofeje osvojio upravo na Highburyju, zaključno sa Wengerovom generacijom Henryja i Bergkampa. Ostala su sjećanja na velike utakmice, na igralište koje je klub za tadašnjih 22.000 funti otkupio od St.John's Collage of Divinity, religioznog instituta radi kojeg je bilo zabranjeno igrati utakmice na Božić i Veliki petak. I svakako, famozni Clock End: Highbury je, koliko znamo, bio jedini stadion na svijetu gdje je semafor brojio vrijeme – unatrag. Pa recimo u 35. minuti nije pisalo 35, nego – 10, koliko je ostalo do kraja poluvremena.

PARK STADION GELSENKIRCHEN: Tužna sudbina koja je prava simbolika za jedan od najpopularnijih klubova Njemačke po broju navijača, simbol rudara Ruhra, radničke klase, ali malo tko više pamti posljednju titulu, s obzirom da je osvojena 1958. godine. Izgrađen za potrebe SP 1974., sve do 2001. godine bio je dom Schalkea, a možda najtragičnija epizoda ispisana je upravo u posljednjem meču. Igralo se naime, posljednje kolo Bundeslige, Schalke je zaostajao za Bayernom tri boda, ali imao bolju gol razliku te pobijedio Unterhaching sa 5:3. Za titulu je, dakle, trebao poraz Bayerna, koji je gubio u Hamburgu sa 0:1 do sudačke nadoknade, kad je Patrik Andersson izjednačio i donio titulu Bavarcima.

SARRIA – BARCELONA: Možda je pretjerano reći, potcjenjivački spram ipak uglednog kluba kakav je Espanyol, ali ovaj stadion i njihov dom od 1923. do 1997. godine, kasnije demoliran, zapravo u kolektivnoj memoriji nije upamćen po utakmicama "bijelo-plavih". Sarria je ušla u povijest nogometa doslovno po - jednoj utakmici, koja je za mnoge i danas Meč života. Bio je to susret SP 1982. godine, kad je Italija u jednom od nogometnih klasika, pobijedila jedan od najboljih Brazila svih vremena uz hat trick Paola Rossija.

WEMBLEY – LONDON: Šećer za kraj. Istina, i sad Wembley postoji na istom mjestu, isto ga i zovu kao njegovog prethodnika, makar je potpuno novoizgrađen i makar se u originalnoj verziji zvao Empire stadion. Izgrađen, vjerovali ili ne, u samo 300 dana za Svjetsku izložbu 1924. godine, primao je u svojim najboljim danima do 127.000 gledatelja, od čega veći dio na tribinama za stajanje. Dom reprezentacije Engleske, gdje je osvojila svoj jedini veliki naslov, svjetsku krunu 1966. nakon čuvenog produžetka protiv Nijemaca. Ali i puno, puno više do toga, poprište atletike na OI 1948. uz nezaboravne trijumfe Čeha Emila Zatopeka, pobjeda boksačkog šampiona Muhameda Alija, a rock koncerte teško je i pobrojati, iako je ipak legendarni Live Aid iz 1985. godine ostao kao "broj jedan". Stadion i na kojem je Papa Ivan Pavao Drugi održao Svetu misu 1982. godine.

Stadioni kojih više, nema, a ispisali su, ne samo nogometnu povijest.