Teatar snova postao Nightmare Stage: crne godine Crvenih vragova

Ma koliko god bili benevolentni, neodoljivo se nameće taj bizarni zaključak o vremenu Manchester Uniteda nakon što je škotski velikan otišao u, blago rečeno, zasluženu mirovinu, ostavivši u trofejnoj vitrini – 38 pokala, od čega 13 titula Premiershipa, pet FA kupova i dvije Lige prvaka.

Nakon mene, potop – rekao je poznat netko, a za "Crvene vragove" uslijedile su godine prokletstva, nešto slično onoj kletvi Guttmanna za Benficu. Od nekad neprikosnovenog vladara, United je u svom posrnuću pao do – 15. mjesta prošle sezone, izgubivši 18 od 38 utakmica. Uglavnom, nije to bio, rekosmo, tek neki slučajni nesretni period, nego cijeli lanac preskupih grešaka, doslovno i metaforički.

Teško je izdvojiti jedno ime kao simbol, jer bilo ih je o-ho-ho. Kako u nogometu "copy-paste" nema baš uspjeha, tako se i pokušaj da dovođenjem Ten Haga stvori "Ajax iz Manchestera" pokazalo kao totalni debakl, ne samo u sportskom, nego i financijskom aspektu, poput 100 milijuna plaćenog Brazilca Antonyja, naravno, iz Ajaxa, koji je u tri sezone uspio zabiti 12 pogodaka te poslan u Betis s nadom da se više nikad ne vrati. Nešto manje od Antonyja (68 milijuna) United je koštalo dovođenje Jadona Sancha iz Dortmunda. Međutim, jadan Sancho, također se izgubio u bespućima taktičke zbiljnosti rečenog Ten Haga.

"Stigao sam ovdje kao igrač koji donosi trofeje i po tome želim da me se pamti", proročanske su bile riječi njegovog sunarodnjaka Casemira. Ono po čemu ga se, dosad, upamtilo je, more pacerskih grešaka, crvenih kartona dobivenih u dvije utakmice zaredom, ok, osvojio je i Liga i FA Kup.

Još prije svog zemljaka Ten Haga, Nizozemac Van Gaal, također legenda Ajaxa, doživio je sličan scenarij, gradio šampionsku momčad na Memphisu Depayu, a za 30 milijuna dobio sedam golova u 56 nastupa, što je posljedično rezultiralo prodajom Lyonu.

Rušio je United i rekorde, nažalost, ne u pozitivnom smislu, pa je tako još 2015. doveo 19-godišnjeg Anthonya Martiala iz Monaca, za 80 milijuna eura postao je tad najskuplje plaćeni tinejdžer u nogometnoj povijesti. No, Mourinho, tadašnji boss, nije ga previše volio niti imao strpljenja, njegova agonija počela je posudbom u Sevillu, a nije završila do dana današnjeg, eno ga u atenskom AEK-u.

Ponekad je i samo ime akvizicije bilo fatalno za United, koji je zapamtio jednog velikog Nemanju, naravno, Vidića. Valjda su zato očekivali da će Matić nastaviti slavnu povijest svog sunarodnjaka, ali nije se baš naigrao u svojih pet sezona, niti bio bitan faktor te je po isteku ugovora bez suza i oproštajnih govora pušten da ode u Romu.

Scott McTominay je pak Unitedu pokazao koliko zapravo vrijedi tek kad je – otišao, za 30 milijuna eura, bez trunke žaljenja, da bi u svojoj prvoj sezoni bio ključni igrač Napolija u senzacionalnom osvajanju titule. "Talijanska veza" vrijedi i za neobičnog lika Paula Pogbu, kojeg su prvo fatalnom greškom pustili u Juventus, pa vratili plativši 105 milijuna eura. Istina, osvojio je Europsku ligu, ali i pokazao u konačnici kao još jedan potpuni promašaj. Nemamo neke bolje riječi niti za Harryja Maguirea, dovedenog iz Leicestera za 80 milijuna eura, za kojeg se nešto kasnije (a i danas) govori da je United trebao još jednom platiti "Lisicama" istu svotu: da ga vrate nazad na King Power stadion.

Nesretni "connection" između Nizozemaca i Uniteda ovih godina (davno je tu blistao Van Nistelrooy) dokazuje i igrač znan po imenu Donny van de Beek, navodno vrijedan 44 milijuna eura, a danas ga se sjećaju vjerojatno samo zagriženi navijači "Crvenih vragova". Poslije te epizode, nastavio je svoja lutanja u Evertonu, Frankfurtu i Gironi. Istu ovu kategoriju bizarnih kupovina zaključuju Leny Yoro (63 milijuna) i Joshua Zirkzee (42).

Neverending story ispisuje i sad nova poglavlja, upravo ovih dana u tijeku je jedna od tipičnih ljetnih sapunica prijelaznog roka "povuci-potegni" oko Rasmusa Hojlunda, angažiranog iz Atalante prije dvije sezone za ukupno 80 milijuna. Prošlu je pak danski napadač završio s četiri pogotka u 32 prvenstvena nastupa, utopivši se u tešku depresiju Old Trafforda.

Je li netko "bacio urok" na ovaj klub, ne bismo znali pouzdano kazati, ali kad se sjetimo Rubena Amorima, nepobjedivog trenera u Sportingu sa kojim je dominirao u Portugalu, "peglao" i Manchester City u Ligi prvaka, sa ovim nemoćnim gubitnikom Amorimom danas, na kormilu Uniteda, onda izvjesne sumnje definitivno moraju postojati… Može li nova sezona donijeti preokret? Vidjet ćemo.