Od Wilme Rudolph do Marija Kovačevića: heroji veći od sporta

Mario Kovačević je heroj, u onom puno važnijem, većem, ljudskom aspektu, jedan od svijetlih, predivnih primjera, ali svijet sporta pun je takvih priča koji mogu poslužiti kao uzori, putokazi, inspiracija… Imamo još jedan naš, nogometni primjer iz nedavne prošlosti i herojsku, nadljudsku višegodišnju bitku Ivana Klasnića zbog problema s bubrezima. U svom dobu, bio je jedini igrač na svijetu koji je igrao sa transplantiranim bubregom, a posebno ćemo pamtiti da se – nakon otkrivene bolesti i oporavka – vratio baš kao šampion, bio je junak naše reprezentacije na Euru 2008. godine, zabio i onaj famozni gol Turcima u 119. minuti četvrtfinala u Beču (tu ćemo zastati, da ne stavljamo sami sebi sol na ranu…). No, Klasnić je tim postao i ostao legenda hrvatskog sporta.

Možda, globalno, u ovom aspektu, najpoznatija i najdirljivija priča je ona o Wilmi Rudolph, prvoj američkoj atletičarki koja je osvojila tri zlatne medalje na istim Olimpijskim igrama, 1960. godine u Rimu. Rođena je 20 godina ranije, u jednom sirotinjskom getu zvanom, zamislite – Betlehem (Clarksville, Tennessee). Na porodu imala je točno dva kilograma, kao dijete obitelji s ukupno 20-ero djece. Jedva je preživjela nakon što su joj dijagnosticirane upala pluća i šarlah, ali pravi šok je uslijedio tek kasnije, kao 4-godišnjakinji utvrđena joj je dječja paraliza. Vrlo brzo je izgubila sposobnost korištenja lijeve noge, liječnici su bili uvjereni da nikada u životu neće moći prohodati. Nekim čudom, snagom volje, cjelodnevnim vježbama, s 11 godina uspjela se osloboditi svih ortopedskih pomagala i, doslovno, stati na svoje noge.

I ne samo to, već je krenula i u sportsku karijeru, prvo kao košarkašica, zvali su je "Skeeter" (Komarac) po fanatičnoj borbenosti i "smetnji" protivnicama, a njen prvi rekord vezan je za basket – 49 koševa za ekipu svoje srednje škole. U samo par godina izvela je nemoguće pothvate, sa 16 ljeta u životnom kalendaru sudjelovala je u brončanoj štafeti SAD-a na 4x100 metara. No, njeno životno djelo, vlastiti spomenik, podigla je četiri ljeta kasnije u Vječnom gradu, sa zlatima i rekordima na 100 i 200 metara te štafeti 4x100. Tad je već imala drugi nadimak, "Crna Gazela". Dosegla je vrh i otišla kao najbolja, već 1962. je završila karijeru. Preminula je 1994. godine od tumora na mozgu, ali je ostala simbol za sva vremena.

Mario Lemieux bio je neprikosnovena zvijezda NHL-a, uz Waynea Gretzkog, kad mu je 1993. godine, kao 27-godišnjaku otkriven rak limfnih čvorova. Unatoč strašnom šoku, pokazao je karakter pobjednika i u toj, najtežoj borbi, napustio je naravno hokej i podvrgnuo se kemoterapijama. I, vjerovali ili ne, vratio se na led nakon samo dva mjeseca pauze, da bi u dresu "pingvina" iz Pittsburgha osvojio svoj četvrti uzastopni naslov najboljeg strijelca. Po završetku fantastične karijere, osnovao je, i dan-danas je vodi, Fondaciju Mario Lemieux za podršku pacijentima oboljelim od raka i razvoj terapija.

Brojni poznati nogometaši prolazili su kroz teška iskušenja, ovom prilikom podsjetimo na jedan recentni, vrlo znani slučaj. Eric Abidal, bio je jedan od "stupova" one nenadmašne Guardioline Barcelone, kad mu je u ožujku 2011. godine dijagnosticiran rak bubrega. Operiran je dva dana kasnije, a na teren se vratio poslije samo dva mjeseca, taman na vrijeme da doživi vrhunac nogometne karijere: podigne pokal osvajača Lige prvaka, kao kapetan Blaugrane, kad mu je svoju vrpcu predao veliki Carles Puyol. Nažalost, dogodine je opet morao pod nož, zbog posljedica bolesti bilo je neizbježno presađivanje bubrega i tad su mu liječnici priopćili da se nakon toga više nikada neće vratiti na teren, jer zbog smanjenog imuniteta će morati doživotno živjeti pod terapijama. Ni to ga nije zaustavilo, nastavio je igrati za Monaco pa Olympiakos i završio karijeru 2014. godine!

Santiago Lange vam je, vjerojatno, znatno manje poznato ime od prethodnih, ali i njegov put je fascinantan. Argentinski jedriličar i brodski konstruktor, bio je dvostruki brončani sa Olimpijskih igara u Ateni i Pekingu, kad je 2015. godine obolio od raka pluća, a da bi mu se spasilo život, bilo je nužno operativnim zahvatom odstraniti 25 posto pluća. Godinu dana nakon ove životne drame, Santiago je opet bio na regatnoj stazi, na Igrama u Rio de Janeiru 2016. godine i ostvario najveći uspjeh karijere – zlatnu medalju! "Usput" u svojoj kolekciji ima i četiri naslova svjetskog prvaka.

Maarten van der Weijden nije bio tako uspješan olimpijac, ali sjajan plivač na duge staze i maratonac, osvajač niske odličja u Nizozemskoj, kad je obolio od leukemije. I on je pobijedio bolest, vratio se na stazu, ali s posve drugačijim ciljem: medalje i prva mjesta više nisu bila prioritet, nego je plivao za prikupljanje novaca u dobrotvorne svrhe, zaradivši milijune dolara. Nakon izliječenja ostvario je brojne snove, a svakako poseban bio je preplivavanje Le Manchea.

Ova priča zaslužuje ljepši kraj, ali ima i svoje drugačije lice. Riječ je o Lanceu Armstrongu, nevjerojatnom američkom biciklistu, koji je, nakon otkrivenog raka testisa i liječenja, osvojio Tour de France – sedam puta zaredom. Nažalost, nekoliko godina kasnije, utvrđeno je, da je, pod krinkom terapije za svoju bolest, Armstrong koristio nedozvoljena doping sredstva i svi trofeji su mu oduzeti. On je antiheroj ove storije koju smo ispisali o onim pravim, istinskim velikanima, većim od sporta.