Čudo u Landskroni, 70.000 ovaca, odrezak od kita i neprestani vjetar: otok bizarnosti čeka Vatrene

Makar je ovo "samo jedna" nogometna utakmica, priča je daleko zanimljivija od tih 90 minuta. Jer, riječ je o 18 vulkanskih otoka, stvorenih od bazalta (stručno se to opisuje kao crna bazična magmatska stijena), smještena doslovno "in the middle of nowhere", na pučini Atlantika, između Norveške, Škotske i Islanda. Spletom povijesnih okolnosti, ne pripada nijednom od najbližih, uvjetno rečeno, susjeda, već je teritorij pod ingerencijom Danske, slično kao Grenland, s tim što od 1948. godine ima svoju samoupravu i parlament. Da su zaista, barem djelomično, samostalni, potvrdili su 1973. godine, kad su odbili s Danskom ući u Europsku uniju.

U međuvremenu su, što se gospodarstva tiče, pretrpjeli veliku krizu ribarske industrije 90-ih. Naravno, osim ribarstva, koje čini 97 posto ekonomije, tu je i ovčarstvo, ne zovu se u prijevodu slučajno baš Ovčji otoci. Preciznije, na Otocima obitava 70-ak tisuća ovaca. Danas je ekonomska situacija nešto bolja, ali brojka od 55.000 stanovnika je u konstantnom, blagom, opadanju.

Nogomet je umnogome zaslužan za promociju Farskih Otoka, jer, ruku na srce, tko je ikada čuo za njih prije nego su počeli nastupati u UEFA i FIFA natjecanjima. Impresivan je podatak da je od tih 50-ak i nešto tisuća žitelja čak 5000 registriranih nogometaša, dakle, 10 posto stanovnika(!), a skoro nevjerojatno zvuči podatak da su na tim vulkanskim otočićima uspjeli izgraditi 20 "regularnih" terena. Većin njih smješteni su u krajobrazima dostojnim naslovnih stranica National Geographica.

Nije im dugo trebalo da dospiju i na prve stranice sportskog tiska. Naime, dotad potpuno anonimna selekcija, koja je ranije kao najveći uspjeh osvojila Island Games i Grenland kup, u rujnu 1990. godine uspjela je pobijediti Austriju s 1:0 golom Torkila Nielsena. Kako tad još nisu imali adekvatan stadion u Torshavnu, bili su domaćini u Švedskoj, a taj meč ostao je upamćen kao "Čudo u Landskroni".

"Nogometna reprezentacija je temelj našeg identiteta i prepoznatljivosti u svijetu, naš ponos. Usporediva možda jedino sa onim što za Urugvaj znači njihova selekcija (a ni Hrvatska nije loša za usporedbu op.a.). Prije nastupa na međunarodnoj nogometnoj sceni, 90 posto ljudi na svijetu nikada nije čulo za Farske Otoke. Zato su naši nogometaši – najbolji ambasadori", kazat će Ivan Enginsson Eysturland, najpoznatiji navijač na otočju, koji nikad nije preskočio nijedan njihov meč.

Skoro četvrt stoljeća nakon "čuda u Landskroni", Farani su napravili novi, još veći pothvat. Naime, 2014. godine pobijedili su Grčku i to dvaput u kvalifikacijama, 1:0 kao gosti pa 2:1 u Torshavnu i to dok su rivali bili 18., a oni 187. na FIFA rankingu.

Vatreni će u četvrtak igrati na stadionu Torsvallur, koji prima 6.000 gledatelja. Njihova verzija navijačke skupine zove se Skansin: ime su dobili po utvrdi i svjetioniku tog naziva, gdje se nalazila važna baza Saveznika u Drugom svjetskom ratu. Inače, prije Torsvallura, Farani su domaće utakmice igrali na stadionu Svangaskard u Toftiru, koji je imao jedan nezgodan problem: bio je preblizu mora, te bi svaki neprecizni šut ili odbijena lopta završili progutani valovima nemirnog Atlantika. Ipak, taj stadion je nositelj zanimljivog primata: 1997. godine je na utakmici protiv Malte (2:1) bilo nazočno 6.642 gledatelja ili 14,2 posto populacije cijele zemlje, što je, naravno, za skoro sve države na svijetu apsolutno nemoguće dosegnuti.

Da bi mogli nastupati u međunarodnim natjecanjima, morali su naravno formirati i svoje prvenstvo, njihova, recimo tako, elitna liga, Efodeildin, ima deset sudionika, sa igračima iz čak 17 različitih zemalja, a i njihovi najbolji legionari nastupaju uglavnom za klubove skandinavskih zemalja. Ogromne zasluge za afirmaciju reprezentacije imaju dvojica izbornika, a nekada legendarnih danskih nogometaša, Allan Simonsen, te Henrik Larsen i Lars Olsen, heroji osvajanja povijesnog Eura 1992. godine.

Da naši gostuju tri mjeseca ranije na Otocima, u lipnju, vidjeli bi danje svjetlo u ponoć. Ovako pak, vjerojatniji su oblaci i jak, neugodni vjetar, koji puše skoro neprestano, dok je pojava sunca skoro kuriozitet, a bude li ikome palo na pamet naručiti neki domaći specijalitet dobit će – odrezak od kita, uz krumpiriće i pivo.

Na klupskoj sceni dosad neusporedivo najveći i teško ponovljivi uspjeh ostvario je Klaksvik 2023. godine kad se uspio preko Sheriffa plasirati u grupnu fazu Konferencijske lige, u kojoj su nadmašili Olimpiju s 3:0. A da im ni reprezentacija, ova koja nas čeka u četvrtak, nije bezazlena, svjedoči i podatak da su na početku ovog ciklusa držali 0:0 u Nikšiću protiv Crnogoraca Roberta Prosinečkog do – 96. minute kad ih je srušio Edvin Keč.