Klub sa znakom mitske Noine arke, osnovan u istoj godini Rijekine prve titule, prvi joj je protivnik

Matično ime pri formiranju, da budemo sasvim precizni, klubu iz gradića Abovjan, 15-ak km udaljenom od armenske prijestolnice Erevan, bilo je Artsakh.

Već i to ima svoj poseban značaj: to je naime armenski naziv za regiju koju mi poznamo kao Nagorno Karabah ili Gorski Karabah. Dio Azerbajdžana, pretežno naseljen armenskim stanovništvom bio se u ratnim sukobima odcijepio, ali je kasnije (2023.) definitivno vraćen u sastav matične države. Samo ime Artsakh, dakle, nije slučajno izabrano, dapače, bio je to armenski odgovor nakon uspjeha azerbajdžanskog Qarabaga (koji je zapravo njihov imenjak, samo na drugom jeziku), a u svom europskom putu dosegao je čak i nastup u skupini Lige prvaka.

A o kakvom se antagonizmu, da ne kažemo neprijateljstvu, između susjeda radi, slikovito govori jedan podatak: kada se u azerbajdžanskoj metropoli Bakuu 2019. godine igralo finale Europske lige između Chelseaja i Arsenala, Henrih Mhitarjan, najbolji igrač u povijesti armenskog nogometa, tada član "Topnika", odbio je nastupiti.

Uglavnom, dvije godine nakon, ime kluba doživjelo prilično specifičan "re-branding", te je nazvano ni manje ni više Noah. Ili po naški – Noa, po mitskom biblijskom liku čija je arka navodno ostala na planini Ararat, koja je danas uglavnom na teritoriju Turske, ali dominira vidikom iznad Erevana i za Armence ima simboličnu vrijednost, jer je bila u sastavu njihove zemlje do 1921. godine. Ujedno, ime Noah, kako kažu sami Armenci, znači njihovu posvećenost kršćanskim korijenima, kulturi, povijesti i tradiciji.

Klub iz Abovjana je već lani ostvario povijesni, senzacionalni uspjeh, plasirao se u Konferencijsku ligu, kada je najprije šokirao AEK, a onda izbacio Ružomberok u play offu (ustvari im je tada rival trebao biti Hajduk, ali je nažalost zapeo protiv Slovaka u prethodnom pretkolu). U grupnoj fazi je ostvario jednu pobjedu (protiv Mlade Boleslav), jedan remi i četiri poraza, uz ukupnu gol razliku 6:16 te je naravno ispao zauzevši 31. mjesto u konačnom poretku. Bilo je to ujedno i prvi put u povijesti armenskog nogometa je jedan njihov klub izborio mjesto u grupnoj fazi bilo kojeg eurokupa.

Noah je, baš poput naših Riječana, u prošloj sezoni osvojio "double", svoj prvi naslov prvaka Armenije i drugi Kup (nakon 2020.). Kao što vjerojatno znate, trener im je Sandro Perković, nakon što je lani, po drugi put, odradio ulogu v.d. trenera Dinama nakon smjene Fabija Cannavara, a u rosteru imaju i jednog bivšeg igrača Rijeke, Alena Grgića, koji je stigao iz Slaven Belupa kao i bivšeg igrača Hajduka Marina Jakoliša. Perković je na putu do grupne faze uvjerljivo nadmašio Olimpiju sa ukupno 7:3 u dvije utakmice.

Kao i svi klubovi s ovako kratkom poviješću postojanja i instant-uspjesima, Noah za gazdu ima, ono što se politički korektno može nazvati, "uspješni poduzetnik". Vardges Vardanjan je, "kralj" online kladionica u Armeniji, jednako uspješan i u IT-sektoru, "težak" je oko 1.2 milijarde eura. Poznato je i da je veliki prijatelj Luisa Figa, koji mu je neformalno glavni savjetnik, stoga i ne čudi što u Noahu postoji brojna "kolonija" portugalskih igrača, a prošle sezone do dvostruke krune ih je i vodio njihov stručnjak, Rui Mota, koji je svojedobno bio i trener juniora Šibenika, ali je ovog ljeta prešao u Ludogorec.