Panika u kvalifikacijama: legende od Kostadinova do Trajkovskog rušile su divove na putu do SP-a

Možemo takve priče pronaći i u recentnoj povijesti te brojne primjere šokantnih eliminacija i neuspjeha, koje su oštetile ne samo gubitnike-divove, nego i sve ljubitelje vrhunskog nogometa koji su tako ostali lišeni nastupa svjetskih asova na ovom najvećem sportskom eventu uopće.

Italija je apsolutno najeklatantniji i to – dvostruki primjer kako kvalifikacije za SP mogu biti "sklizak teren" čak i za četverostrukog svjetskog prvaka. Istina, "Azzurri" nisu imali više ni približno klasni roster kao generacija šampiona iz 2006. kao Totti, Del Piero, Cannavaro, Pirlo, Buffon…, ali da će ostati bez vize za Rusiju 2018., nije se moglo ni sanjati. U skupini su završili iza Španjolske, što je bilo i očekivano, ali isto tako i da u play-offu nadmaše Švedsku. Međutim, sve se silno zakuhalo u Stockholmu, kad je Johansson u 62. minuti donio prednost "Vikinzima", ali je bilo za pretpostaviti preokret u uzvratu na San Siru. No, 73.000 gledatelja ostalo je zaleđeno jalovim napadima Venturine momčadi, finiš je donio totalni raspad sistema, završilo je 0:0.

Ako se to moglo protumačiti kao jedna velika nesreća, što tek reći za Katar 2022.? Italija je taj Mondial dočekivala kao novi, senzacionalni prvak Europe, a onda pretrpjela vjerojatno najteži poraz u svojoj povijesti, bolje rečeno, najveću sramotu. U polufinalu play-offa, Mancinijeve izabranike je u Palermu izbacila Sjeverna Makedonija, golom bivšeg hajdukovca Aleksandra Trajkovskog u sudačkoj nadoknadi!

Nizozemska traje kao svjetska velesila od vremena Cruyffa, totalnog nogometa i dva izgubljena finala, 1974. i 1978., a isti scenarij ponovio se i treći put, u Južnoj Africi 2010. kad su pali na korak do cilja u finalnom ruletu: Robben nije zabio zicer za titulu, a kazna je stigla od Inieste (1:0 za Španjolske). Prije i poslije tog, trećeg izgubljenog finala (ali i prestižnog epiteta svjetskog viceprvaka), Nizozemci su doživjeli bolne nokaute, nije ih bilo na SP 2002., a potom i 2018. godine, Rusiju su propustili zbog nevjerojatnog posrtaja od tada slabašne Bugarske.

Najluđe Svjetsko prvenstvo, koje donijelo "pomor" favorita u europskim kvalifikacijama bilo je svakako ono u SAD 1994. Slično kao nedavno Talijani, Danska se kompromitirala kao aktualni prvak Europe – nakon nezaboravne priče iz 1992., kad je u zadnji trenutak upala umjesto sankcionirane Jugoslavije – te zauzela treće mjesto u kvalifikacijskoj skupini. Poslije čudesne titule u Švedskoj, "Red&White Dinamite" zapeo je, vjerovali ili ne, odigravši remije protiv dva baltička nogometna liliputanca, Latvije i Litve.

Na isto natjecanje nije otišla ni jedna Engleska sa Shearerom, Gascoigneom, Inceom i Plattom, jer je također bila tek treća i to u skupini gdje je pobjednik bila – Norveška. Bio je to "deja vu" za Gordi Albion dva desetljeća nakon što im se ista kataklizma dogodila – dvaput: 1974. nisu nastupili u Njemačkoj, samo osam godina poslije svoje jedine titule svjetskog prvaka sa Wembleya 1966., a onda su svoju apokalipsu ponovili i 1978., pa ih nije bilo ni tad u Argentini.

Tercet "posrnulih divova" te 1994. godine zaokružila je Francuska, koja je bez vize za Ameriku ostala u već povijesnoj, legendarnoj noćnoj mori sa Parka prinčeva, te pogotku Emila Kostadinova u 90. minuti za pobjedu Bugara (2:1) koji je Galske pijetlova ostavio doma. Bio je to za njih još bolniji udarac s obzirom da ih nije bilo ni u Italiji 1990., kad su u skupini završili iza Jugoslavije i Škotske. Kasnije će pak Hristo Stojčkov i društvo i te kako pokazati da su zaslužili mjesto u eliti 1994., te ostvariti najveći domet u povijesti ove balkanske zemlje, plasiravši se u polufinale (zauzeli su na kraju 4. mjesto).

Ovo su samo neki od dramatičnih raspleta kvalifikacija, bilo ih je još puno, možda je iz naše perspektive posebno zanimljiv senzacionalni rasplet Interkontinentalnog play offa 2006. godine, kad je Urugvaj sa Forlanom, Recobom i galerijom asova ispao nakon jedanaesteraca od Australije, koja je tad imala snažan pečat Hrvata, branio je Željko Kalac, a igrali Mark Viduka, Jason Čulina, Josip Skoko… Upravo to društvo "Socceroosa" će na SP u Njemačkoj napraviti još jedno čudo, te u Stuttgartu (2:2) izbaciti i Hrvatsku u posljednjem kolu kvalifikacijske skupine, ali to je već neka druga priča…

I za kraj jedan baš kuriozitet, pitanje kao za kviz: jeste li znali da je Portugal, od prvog SP 1930. godine pa sve do 2002. godine, dakle u skoro tri četvrtine stoljeća, nastupio na Mondialu – dvaput! I to 1966. godine, kad je u Engleskoj pod vodstvom nezaboravnog Eusebija zauzeo treće mjesto, dok je 1986. u Meksiku izletio odmah u skupini.

Tko će se pridružiti ovim "luzerima" u kvalifikacijama za SP 2026.? Iz Južne Amerike tu je već nekada ugledni Čile (posljednjeplasirani!), ali i europski "rulet" ponudit će poneku "krupnu ribu"!