Mini-Vatreni u začaranom krugu: Može li Olić 'razbiti' prokletstvo tri desetljeća neuspjeha?

Same brojke su dovoljno sugestivne: u 16 pokušaja da se kroz kvalifikacije domogne završnog turnira, Hrvatska je to uspjela samo pet puta, uz 11 "promašaja". A u tih pet nastupa, vjerovali ili ne, upisala je na završnim turnirima samo jednu jedinu pobjedu, uz četiri remija i 11 poraza! Ova statistika je, jasno, tim upečatljivija upravo zbog nevjerojatne razlike kad se usporedi sa svim veličanstvenim trijumfima koje su "Vatreni" kasnije ostvarivali kao A-selekcija na europskoj i svjetskoj sceni, s tim što su se praktično redovito plasirali na sva velika natjecanja (osim EP 2000. i SP 2010.). A posljedično svim posrtajima U-21 reprezentacije, Hrvatska nikad dosad nije nastupila na nogometnom turniru Olimpijskih igara…

Upravo je spomenuta jedina pobjeda ikada na Eurima (!!), 2021. u Sloveniji, gdje su svladali Švicarsku s 3:2 golovima Ivanušeca, More i Vizingera donijela najveći, uvjetno rečeno, uspjeh, "prošvercala" se nekako u četvrtfinale sa samo tri boda u grupi, unatoč porazima od Portugala i Engleske. No, tu je hrvatskim nadama bio i kraj, svladala ju je Španjolska s 2:1 nakon produžetaka. U nadoknadi regularnog dijela gubila je 0:1 u Mariboru, kad ju je spasio Ivanušec poravnanjem, ali je u produžetku presudio Javi Puado, dvostruki strijelac za mlade "Furije".

Teško je izdvojiti koji je bio najbolniji od svih neuspjeha "mini-Vatrenih". Najsvježiji je onaj u pokušaju proboja na Euro 2025., kad su zauzeli drugo mjesto u kvalifikacijskoj skupini iza Portugala, a onda u play-offu ispali nakon nevjerojatne drame protiv Gruzije i to poslije jedanaesteraca na Rujevici i tako ostali bez vize za summit najboljih u Slovačkoj.

Ipak, kad bismo stavili na "vagu" kvalitetu igračkog kadra, posebno pamtimo Euro 2004. godine u Njemačkoj. Pod vodstvom izbornika Martina Novoselca, prošla je Hrvatska kvalifikacije kao pobjednik skupine ispred Belgije i Bugarske te imala velike nade uoči završnog turnira, u sastavu je tada imala više nego respektabilna imena i klase, kao Darijo Srna, Niko Kranjčar, Eduardo da Silva, Mario Carević, Danijel Pranjić, Marko Babić, Vedran Ješe… Međutim, od svih nadanja sve je završilo – debaklom, počevši od poraza od SiCG s 2:3 u Oberhausenu (presudio je Branislav Ivanović u 86. minuti), potom su remizirali sa slabašnom Bjelorusijom (1:1), a eliminaciju je potpisao nitko drugi nego – Daniele De Rossi, za pobjedu Italije u Bochumu od 1:0.

Trebala bi valjda cijela studija za temeljitu analizu zašto se Hrvatska U-21 nikad nije ni približila dometima koje će ti isti akteri ostvariti kao A-reprezentacija. Svakako je previše banalno i jednostavno to objašnjavati činjenicom da su svi hrvatski najveći talenti "od Luke do Luke", od Modrića do Vuškovića, još kao tinejdžeri bili zreli za najviše domete pa je i zbog toga "patio" rezultat mini-Vatrenih.

Može li Ivica Olić s novom generacijom napraviti preokret i odvesti Hrvatsku na Euro 2027. kojeg će, intrigantno, zajedno organizirati Albanija i Srbija? Kvalitete za optimizam svakako ima, a sigurno je da će velikogoričkih 90 minuta s Ukrajinom dati neke konkretnije naznake.