Željezni Pražani, nekoć simbol radničkog bunta, s grčkim mitom u imenu i rekordom po broju titula

Metropola Češke, kao i mnoge druge, ima velike klubove čija je najdublja razlika prije svega u identitetu. I dok susjedi iz Slavije, predstavljaju, povijesno-akademsku, intelektualnu elitu, osnovali su je studenti (otud i poveznica s Hajdukom), Sparta je baš klub naroda, radnika.

Osnovana 1893. godine, značajno se razlikovala od Slavije po tom aspektu i to ne samo izvan terena, nego i nogometnoj filozofiji. Dok je Slaviju krasio raskošni talent, rafiniranost i ljepota igre, Spartu je – kao po uzoru na grčke antičke heroje po kojima su i dobili ime – imala značajke atletskog pristupa, snage, borbenog, fajterskog duha. Ili po naški "Nema predaje", borba do posljednjeg daha, pa su i ostale u kolektivnoj memoriji upamćene njihove pobjede u susretima koji su do pred sam finiš izgledali izgubljeno…

Uostalom, ovaj se podatak može potkrijepiti i samim nadimkom kluba – "Železna Sparta", koji je stvoren prije ni manje ni više nego stotinjak godina, kad je dominirala osvajajući titule u serijama upravo tom fizičkom nadmoći i doslovno rušila pred sobom sve suparnike. Iz tog vremena ostala je legenda o momčadi koja je osvajala prva mjesta ispred kvalitetno nadmoćnije Slavije, koja je u tom dobu imala najvećeg češkog asa i golgetera Josefa Bicana, ali nije mogla nadvladati snagu momčadskog duha "Spartanaca".

Prvi dres bio im je – crni, ali se sve promijenilo nakon turneje u Londonu 1906. godine, kad je predsjednik Sparte kupio cijelu torbu punu dresova Arsenala pa su logično, otad postali crveni. U međuvremenu se kroz desetljeća crvena boja pretvorila u prepoznatljivu bordo varijantu koja je i danas aktualna. Od one iskonske Sparte, ostalo je veliko slovo S na svim grbovima koji su se mijenjali u raznim fazama danas popularnog "rebrandinga", a također i tri boje: plava koja simbolizira atleticizam i brzinu, te oker i bordo, povijesne boje Kraljevskog grada Praga.

Zaštitni znak, taj pečat radničkog kluba s vremenom je izblijedio pa i postao neprimjeren, besmislen, jer je još u razdoblju tranzicije nakon osamostaljenja Češke i snažnog gospodarskog rasta vlasnik Sparte postala tajkunska obitelj Rezes, vlasnici čeličana u Košicama. Sad je pak većinski vlasnik investicijski fond "J&T Group", nazvan po prvim slovima prezimena utemeljitelja tvrtke (Ivan Jakabović i Jozef Tkač) koji drže 60 posto dionica. Ostalih 40 posto je pak u portfelju češkog milijardera i predsjednika kluba, Daniela Kretinskog koji je imperij izgradio s energetskim divom "Energetický a průmyslový holding", a jedan je i od glavnih dioničara londonskog West Hama.

Na kormilu Sparte od ovog ljeta je opet Brian Priske. Danac je već vodio Pražane od 2022. do 2024., kad je u svojoj drugoj sezoni napravio mali pothvat, bilo je to pravo "Spartino proljeće" u kojem je nadoknadila sedam bodova zaostatka za Viktorijom, a naslov – čekan dugih devet godina posta – osigurala trijumfom upravo nad Slavijom (3:2) pogotkom Ladislava Krejčija. Potom je lani preselio u Feyenoord, gdje je "plesao samo jedno ljeto", smijenjen je i odmah se vratio u Spartu. Konferencijsku ligu otvorio je trijumfom nad Shamrock Roversom od 4:1 na svom mitskom stadionu Letna, starom više od 100 godine i često renoviranom (onaj prvi imao je drvene tribine i bio namijenjen ponajprije – moto utrkama u speedwayu), smještenom u prekrasnom okruženju istoimenog brijega koji se nalazi točno iznad povijesnog centra Praga i rijeke Vltave. No, na Rujevici Pražane čeka neka sasvim drugačiji ambijent i drugačija priča. I nadamo se, manje uspješna.