Iz krajnosti u krajnost: Dinamo nije zaslužio ovakvu količinu kritika

Nakon što je upisao pobjede protiv Fenerbahčea i Maccabija iz Tel Aviva, Dinamo je remizirao u gostima kod Malmöa. Remi u Švedskoj nitko prije susreta ne bi proglasio neuspjehom, ali nakon susreta bilo je dosta kritika i odjednom puno onog što se proglašavalo i smatralo dobrim, sada odjednom ne valja.

Nije to baš tako. Dinamo je gostovao kod ozbiljnog protivnika, nije bio podređen niti u jednom trenutku, dapače, uglavnom je on bio taj koji je dominirao i držao protivnika u njegovom kaznenom prostoru.

Malmö nije loš protivnik koji je zalutao u ovo natjecanje, ali svejedno je bio stjeran u mišju rupu i duže vrijeme drugog poluvremena baš panično se branio i samo izbacivao loptu. Drugi par rukavica je to što Dinamo nije pronalazio način kako probiti taj bunker domaćina, ali to je već neka druga priča.

Ono što je svakako trebalo biti bolje je protok lopte koji je bio spor, Hoxha i Valinčić na bokovima ovaj put nisu ubrzavali igru nego su nerijetko zaustavljali taj protok, a već su pokazali da mogu bolje od ovoga.

Isto tako nedostajalo je više ulazaka u 16 metara, previše se igralo oko kaznenog prostora i tražila se neka rupa, a kada bi došlo do ubačaja, uglavnom je lopta dolazila do domaćina.

Međutim, i dalje je to daleko od epiteta kojima je počašćena Dinamova igra u ovom susretu. Naravno da su očekivanja velika i da se puno traži, ali treba biti i realan. Donedavno bi Dinamo na ovakvim gostovanjima izgledao kao Malmö jučer.

Ponovno je na udaru i Mario Kovačević iako je upravo on povukao te poteze koji su vratili Dinamo iz minusa uvođenjem igrača koji su u konačnici i doveli do povratka.

Od početka je Kovačević meta i traži mu se svaka mana. Čim Dinamo odigra lošije kreću priče o rotacijama, zašto je igrao ovaj, a ne onaj, zašto nije bilo pregršt udaraca na gol, a kada ih ima, zašto je realizacija bila loša..., uvijek postoji neki problem.

Dinamo ima sedam bodova u tri kola i to je imao dva gostovanja. Sedam bodova da je netko ponudio prije početka natjecanja, malo tko ne bi potpisao, ali sada to nije dovoljno.

Kritike su normalne i uobičajene u svijetu sporta u svim klubovima i ligama. Međutim ne traeba baš pretjerivati. Nakon remija u Malmöu stvorio se dojam kao da je Dinamo gostovao kod nekog liliputanca i upisao poraz, a to nije točno.

Malmö je vodio do sudačke nadoknade, ali ničim nije pokazivao da je on taj koji zaslužuje pobjedu. Dinamo je bio bolji i da je malo ranije došao do poravnanja, dobre su šanse da bi došao i do preokreta.

Tek su tri kola iza nas, a Dinamo je bodovno vrlo blizu mjestu u nokaut fazi. Ima još dosta prostora za napredak u igri, neke segmente koji su bili lošiji, pokazivao je da mogu biti bolji i nema razloga za defetizam i pad entuzijazma.

Ova momčad definitivno ima i kvalitetu i strukturu i širinu da može slomiti svakog protivnika. Pokazala je dosad puno toga dobroga, a valjda i taj Mario Kovačević ima neke zasluge za to. On je taj koji svaki dan vidi igrače na treningu i najbolje zna kako postaviti momčad. Sigurno radi sve u najboljoj namjeri, koji trener to uostalom ne radi.