Svaki korner je kao kazneni udarac: evo u čemu je tajna čudesnog Arsenalovog oružja

Moramo krenuti od prvoga, pogotovo jer je, ni manje ni više, nego praunuk Ivana Biličića, davnog emigranta iz Draganića, nadomak Karlovca. To je Bill Belichick, za kojeg svi, od Wikipedije pa do ChatGpt-a znaju da je rekorder sa šest osvojenih Superbowla na komandnom mostu New England Patriotsa. Ono što se pak manje zna o strategu hrvatskog porijekla je da je cijelu prvu polovicu svoje trenerske karijere proveo kao "defensive coordinator" u nekoliko franšiza (pogotovo je pečat ostavio u Denver Broncosima i NY Giantsima). Poanta je u tome da je Bill upravo tako "ispekao zanat" i danas se smatra najboljim taktičkim stručnjakom u povijesti NFL-a, upravo po sposobnosti da savršenim obrambenim mehanizmima doslovno "blokira", anulira protivnika. A njegovi "game plans" za mečeve Superbowla danas se uče na sportskim akademijama i nalaze se u svim relevantnim udžbenicima.

Drugi je pak Tex Winter, čovjek koji bi imao punu vitrinu trofeja da u košarci, kao u filmu, postoje "Oscari za sporedne uloge". Riječ je o tvorcu do danas nenadmašne napadačke strategije u košarci, a kako sam naziv kaže, riječ je trokutu koji formiraju tri igrača u napadačkoj fazi igre, a da za nju naprosto – ne postoji rješenje, jer ima neograničeni broj rješenja. I stoga, kad znate da je Phil Jackson u svojoj nevjerojatnoj misiji osvojio devet NBA prstena (šest Bulls, tri Lakers), veliki dio zasluga ima i njegov vjerni asistent Tex.

I tako dolazimo do junaka ove priče, nogometnog pandana Belichicku i Winteru. Istina, kad spomenete Nicolas Jover, vjerojatno bi i lovci iz Potjere rekli "Dalje", a radi se o pravom čarobnjaku, treneru koji je, odmah recimo – trener Arsenala za situacije iz prekida, znalcu zahvaljujući kome su Topnici uvjerljivo srušili sve rekorde, postigli 37 pogodaka iz kornera u protekle dvije sezone. Da, upravo on je scenarist i režiser ovog nevjerojatnog serijala radi kojeg je za momčad iz sjevernog Londona udarac iz kuta skoro isto kao… jedanaesterac.

Rođen u Berlinu, odrastao u Francuskoj, ovaj 44-godišnjak je završio studij fizičkih znanosti na University of Shelbrooke u kanadskom Quebecu i upravo za vrijeme boravka u Americi, prateći NFL, zaintrigirala ga je ta uža specijalizacija trenera-koordinatora obrane i napada. Povratak u Europu brzo mu je donio prvi veliki poslovni uspjeh: bio je video analitičar u Montpellieru upravo u sezoni 2011/2012. godine, kad je ovaj, inače potpuno marginalni francuski prvoligaš, izveo pothvat tipa Leicester, te pod vodstvom Renea Girarda i zahvaljujući golovima Oliviera Girouda osvojio svoj jedini, senzacionalni naslov prvaka.

Nama je posebno zanimljiv podatak kako je Jover svoju karijeru gradio i – kod nas, jer je nakon Montpelliera istu ulogu obavljao i u stručnom stožeru reprezentacije Hrvatske u eri izbornika Nike Kovača.

Svoj prvi posao kao trener za prekide dobio je u Brentfordu, tadašnjem drugoligašu, a u tri sezone koliko je proveo u klubu iz zapadnog Londona, zabilježeno je nevjerojatnih 46 pogodaka iz prekida! A kako se dobar glas daleko čuje, preselio je u stožer Pepa Guardiole u Manchester City, da bi se dva ljeta kasnije, zajedno sa drugim asistentom, Mikelom Artetom, konačno skrasio u taboru Arsenala.

"Nastojim razviti prepoznatljivi stil izvođenja prekida, da bude dio identiteta momčadi potpuno jednako kao i model igre", objašnjava Jover svoju trenersku filozofiju.

U čemu je tajna ovakvog uspjeha? Naravno,prije svega u sjajnim izvođačima prekida (Rice, Saka, Odegaard). I koliko god vam to možda izgledalo improvizirano, kao plod slučajnosti, doslovno svaki korner ili slobodni udarac su uvježbani do detalja na treninzima, pa se igrači ponekad šale kako je Nicolas "nepodnošljiv" u svojoj opsjednutosti i pedantnosti da se sve nauči "napamet" u detalje…

Za Jovera kažu da je poput majstora koji pronađu "bug" u Fifi kako bi nadmudrili rivale, samo što to Arsenal ne radi u virtualnoj video igrici nego u realnosti. Ugrubo opisano, to izgleda ovako:

• 1. kod izvođenja kornera, svi zajedno kreću sa druge stative,
• 2. tako "napadaju" i pune protivnički peterac i ometaju vratara, naravno, na dozvoljeni način, bez prekršaja,
• 3. stvaraju niz blokova kojima onemogućuju reakciju protivničke obrane,
• 4. cilj je osloboditi svog najboljeg skakača (Gabriel).
• 5. cijela ta "operacija" dovodi do niza situacija u kojima se stvara prilika za realizaciju.

A malo je nedostajalo da ove priče uopće ne bude…

"Život u Londonu je jako skup, a moja primanja u Brentfordu nisu bila dovoljna da izdržavam obitelj, suprugu i dvije kćeri. Već sam mislio odustati i promijeniti posao, kad sam dobio poziv od Manchester Cityja."

Sve ostalo je – povijest. Jover je dosegao takvu slavu među navijačima Arsenala da su nacrtali grafit sa njegovim likom na zidovima stadiona Emirates, štoviše imaju i posebno skandiranje na utakmicama:
No, nay, never, no more
When we falter on corners
Thanks to Jover, we score!  I zaista, tako i bude….