Od operne arije nasred stadiona do - Tayyipa Erdogana: Top 10 najluđih nogometnih prvaka

Klub iz ribarskog mjestašca Hallevik, sa 1500 stanovnika, na poluotočiću Listerlandet izveo je epski pothvat i to na impresivan način, osigurao je titulu tri kola prije kraja stvorivši zalihu od 11 bodova prednosti, daleko iza sebe ostavio sve velikane iz metropola (AIK, Djurgarden i Hammarby iz Stockholma, plus Göteborg i Malmo, čiju je vladavinu prekinuo). I to ponajviše zaslugom Andersa Torstenssona, nekadašnjeg trenera koji je prije desetak godina završio karijeru (zaposlio se kao ravnatelj srednje škole), a onda vratio i doveo Mjällby do neslućenog trijumfa.

Cijela priča podsjeća na mitske uspjehe nogometnih "patuljaka", koji su posebno rijetkih u najvećim ligama. Ovo je naš izbor Top 10:

NESSUN DORMA – ŠAMPIONSKA FORMA: Priču o Leicesteru znate, mogli ste sve pročitati u feljtonima, dokumentarcima, taj čudesni put od početka sezone i tečaja 5000 za naslov do nezaboravne završne scene, kad je Andrea Bocelli na centru King Power stadiona izveo ariju Nessun dorma iz Puccinijevog Turandota. Bilo je to prije "samo" devet godina, a izgleda kao da je prošla cijela vječnost. Danas je trener Claudio Ranieri – umirovljenik i savjetnik u Romi, golgeter Jamie Vardy rezerva u Cremoneseu, Riyad Mahrez igra u Al Ahlyu, N'Golo Kante u Al Ittihadu, Daniel Drinkwater je još ranije završio karijeru sa samo 33 godine, a Shinji Okazaki je osnovao klub Basara u Mainzu i trenira ih u šestom rangu njemačkog nogometa… I jedan pomalo bizarni podatak: Andrej Kramarić (p)ostao je jedini Hrvat osvajač Premiershipa, odigrao je točno 22 minute u toj sezoni prije nego će u zimskom prijelaznom roku preći u Hoffenheim.

PUT LUDOG KONJA DO TRONA: Tko je mogao u zlatnim osamdesetima prekinuti dominaciju trojke sa sjevera (Milan, Inter, Juventus)? Nitko. Osim "favole Verona" (Bajke Verona) 1985. godine pod vodstvom karizmatičnog trenera Osvalda Bagnolija. Ono što za ovaj grad povijesno znače Romeo i Julija, tad su bila dvojica stranaca, heroja povijesnog "scudetta", Nijemac Hans-Peter Briegel i danski "Ludi konj" kako su zvali Larsa Prebena Elkjaera, koji je te godine završio kao drugi u izboru za Zlatnu loptu. Bio je to posljednji dah nogometne romantike, uspjeh "radničkog" nogometa nad velikanima sa Platinijem, Rummeniggeom, Maradonom…

MONTPELLIER ISPUNIO SNOVE I ŽELJE: U sezoni 2011/2012., kad su katarski milijarderi preuzeli Paris SG i tako najavili početak vladavine kluba iz metropole, titulu im je "pred očima" oteo klub s pet puta manjim budžetom, koji je samo dvije sezone ranije stigao iz Druge lige. U nevjerojatnom proljetnom jurišu, Montpellier je osvojio 45 bodova, a simbol tog čuda bio je i ostao Olivier Giroud sa 21 pogotkom i 12 asistencija. U moru nevjerojatnih podataka ostat će upisano ime i prezime vlasnika kluba, Louisa Niccolina, koji je 1974. godine kupio klub, tadašnjeg "županijskog ligaša" u vrijednosti od 60.000 eura.

MAKAAY NA PUTU ZA RAJ: Kad je u najdramatičnijoj završnici ikada La Lige 1994. godine Deportivo ostao bez naslova zbog promašenog Đukićevog jedanaesterca u 90. minuti posljednjeg kola, bilo je logično očekivati da se klubu iz La Corune nova prilika neće ukazati – nikad više. Ipak, jest i to samo šest godina kasnije. Legendarno zvani "SuperDepor" prekinuo je dominaciju Reala i Barcelone, a zaštitni znak te momčadi bio je – Nizozemac, Roy Makaay, strijelac 22 pogotka, čime je zaslužio nadimak „El Pistolero“. Bila je to naravno jedina titula u povijesti kluba, danas je Depor drugoligaš…

Kaiserslautern je 1998. godine uspio u pothvatu koji nikad nikome, ni prije ni poslije, nije uspio u Bundesligi: osvojio je naslov prvaka u prvoj sezoni nakon promocije iz drugog razreda njemačkog nogometa! I dok se većina uspjeha "Pepeljuga" pamte po golgeterima i liderima na terenu, "Wunder aus Betzenberg" ostao je umemoriran kao remek-djelo mitskog stratega Otta Rehhagela (koji će doduše, samo šest godina kasnije uspjeti u još luđem i nevjerojatnijem uspjehu, dovesti Grčku do naslova prvaka Europe). A bilo je to vrijeme kad su Bundesligom suvereno vladali rivali iz Der Klassikera, Bayern i Dortmund. Iako u sjeni velikog Otta, tu sezonu senzacionalnih šampiona obilježio je čuveni brkati, korpulentni napadač Olaf Marschall (21 gol).

PJESNICI NA NASLOVNICI: Svaka zemlja imala je te svoje "patuljke-prvake", čak ni Hrvatska nije izuzetak. Ime mu je – Zagreb, povijesna sezona 2002. godine. "Pjesnike" iz Kranjčevićeve vodio je Zlatko Kranjčar, a velikane Dinama i Hajduka po svemu je nadmašio. Svjedoče o tome i brojke: uvjerljivo najviše postignutih pogodaka (71) i najmanje primljenih (24) od svih ligaša. Ivica Olić (21 pogodak) predvodio je strijelce, ali onaj presudni, titule vrijedni gol zabio je – Dalibor Poldrugač u Maksimiru u 88. minuti, za pobjedu od 2:1 nad Dinamom, tri kola prije kraja. Taj Zagreb bio je u hrvatskom nogomtu iznimka koja potvrđuje pravilo…

OD VINARIJE DO EUFORIJE: Portugal je također jedna od zemalja gdje se zna tko je velika trojka (Benfica, Sporting, Porto) i u modernoj eri samo jednom se dogodilo da titulu ponese netko – četvrti. I to ne neki od jačih rivala, poput naprimjer Brage, nego potpuno marginalni klub – Boavista. Osuđeni na vječni život u debeloj sjeni gradskih rivala iz Porta, "Pantere" su šokirale Portugal 2001. godine, proslavivši titulu na svom malom stadionu "Do Bessa". Klub nazvan po kvartu, kojeg su osnovali radnici – vinarije, imali su i previše razloga nazdraviti tog svibnja, kad su pod vodstvom stratega Pacheca koji je stvorio skoro neprobojnu obranu (22 primljena gola u 34 kola), dok su oba najbolja strijelca bili ne pretjerano poznati Brazilci Silva i Duda (11 i 10 pogodaka). Ipak, tu momčad obilježio je samo jedan čovjek, desetka Erwin Sanchez, zvan "bolivijski Platini".

FOREST IS THE BEST: Ako je Leicester nevjerojatna priča engleskog nogometa, "Šumari" su čak i više, možda najveće čudo u povijesti nogometa. Klub koji je u tri godine od drugoligaša došao nevjerojatnog uspjeha: iako je samo jednom bio prvak Engleske (1978.), uspio je – dvaput postati prvak Europe (1979. i 1980), finalnim pobjedama protiv Malmöa i HSV-a. To vrijeme Foresta ostalo je upisano u znaku lika i djela veličanstvenog stratega, menadžera Briana Clougha, čak i više nego igračkih asova kao vratar Peter Shilton ili Tony Woodcock i Trevor Francis. Na stadionu Foresta i danas stoji njegova legendarna rečenica: I wouldn't say I was the best manager in the business. But I was in the top. (Ne bih rekao da sam bio najbolji menadžer u poslu. Ali bio sam među najboljima). Ustvari, bio je najbolji.

ALKMAAR – U SRIDU: Svi naravno znate za Louisa van Gaala, jednog od najboljih iz galerije nizozemskih nogometnih velikana, po njegovim uspjesima u Ajaxu, Barceloni, Bayernu, Manchester Unitedu. No, znate li da je Van Gaal ujedno i autor najvećeg iznenađenja na domaćoj sceni, osvojio je titulu prvaka na klupi – AZ Alkmaara 2009. godine i to u sezoni u kojoj je prikupio 80 bodova, čak 11 više od drugoplasiranog, ostavivši daleko iza sebe Ajax, PSV i Feyenoord. Pritom, vodio je momčad bez ijedne prave zvijezde, samo fanatični nogometni zaljubljenici sjetit će se njihovog udarnog aduta, Marokanca Munira El Hamdaouija koji je u tom pohodu upisao 23 pogotka. To je bila druga titula AZ-a.

NEDOSTIŽAN ERDOGAN: Zna se tko su gospodari turskog nogometa, tri istanbulska kluba (Fenerbahče, Bešiktaš i Galatasaray), vječni prvaci koji se periodično smjenjuju na tronu, a njihovu dominaciju ponekad je znao prekinuti jedino Trabzonspor. No, te 2020. godine, koja je po mnogo meču bila posebna, dogodio se presedan – titula je opet ostala u megapolisu s Bospora, ali ovog puta nije ju uzeo nitko od velike trojke, nego netko četvrti! Istanbul Basaksehir, klub stvoren tek 1990. godine, praktično bez navijača, a po mnogima zapravo institucija stranke AKP predsjednika Tayyipa Erdogana. Tako je i stvorena ekipa koja će ponijeti jedinu titulu, sa afirmiranim stranim asovima kao Gael Clichy, Demba Ba, pa čak je i Robinho te sezone nosio dres "narančastih", iako je od svih tih razvikanih imena najbolji bio – Edin Višća, BH-internacionalac s "double double" učinkom (13 golova, 12 asistencija).