La Masia - nogometna tvornica genijalaca od Messija do Yamala

Mora se odmah istaknuti: bio je to uistinu jedinstveni slučaj u povijesti nogometa, sva trojica najboljih igrača svijeta u istoj godini bili su ne samo iz istog kluba, Barcelone, već izdanci famozne La Masije, Akademije katalonskog kluba kakva nema ne samo premca, nego i uopće ijednu školu s kojom se može komparirati. I, štoviše, uopće ne mora značiti kako se slična scena neće ponoviti skorih godina, s obzirom da danas Blaugranu vodi također tercet ponikao u La Masiji: Lamine Yamal, Pau Cubarsi i Gavi! Neće nas iznenaditi ako u prestižnom popisu France Footballa uskoro njih trojica budu na istom prijestolu kao njihovi slavni prethodnici iz jedne od najvećih generacija "Barce".

LA MASIA – MAJKA SVIH AKADEMIJA

Svi ozbiljni klubovi, ne danas, nego desetljećima već, imaju svoje škole ili, kako je moderno reći, nogometne Akademije, ali zbog čega baš nitko ne može dosegnuti razinu La Masije. Odmah pojasnimo sami naziv, za početak: "masia" je naziv za ruralnu, poljoprivrednu građevinu, obično u poljima, vrlo rasprostranjenu u Kataloniji. Ova pak, nogometna, nalazi se na lokaciji Can Planes, izgrađenja je, vjerovali ili je, još 1702. godine, a "proradila" je kao Barcelonin "inkubator" 1979. godine i u ovih 46 godina izbacila toliko svjetskih asova da ih je teško i nabrojati (mi smo iznad spomenuli šestoricu). Ta prvobitna La Masia funkcionirala je do 2011. godine, kad je pak izgrađen novi kompleks unutar Ciutat Esportiva Joan Gamper, a nazvana je Oriol Tort, po jednom od manje poznatih zaslužnika, koji je s 27 godina morao prekinuti igračku karijeru zbog ozljede, ali se od 1978. godine pa sve do smrti 1999. posvetio samo jednom opsesivnom cilju: napraviti omladinsku školu Barcelone kao model.

Tort je, kažu njegovi suvremenici, bio preteča današnjih "scouta", svakog vikenda gledao bi 15 do 20 utakmica mladih selekcija u potrazi za talentima (za digresiju: Joan Gamper, otac Barcelone, bio je zapravo Švicarac iz Winterthura, pravim imenom Hans, koje se s vremenom "kataloniziralo"). Cijena izgradnje tog kompleksa bila je ukupno 11 milijuna eura, a lako vam je zamisliti koliko se stostruko, pa i puno više, isplatilo to ulaganje…

Kroničari Barcelone naučili su nas da je pravi otac mita, stvarne legende o La Masiji, a tko drugi nego – Johan Cruyff, nizozemski čarobnjak koji je i kao igrač, a još više u ulozi trenera promijenio povijest nogometa. Kako u dresu i na klupi Ajaxa, Nizozemske, tako još više u gradu podno Montjuica stvorio je novu nogometnu strategiju. Kad bi se tražila ključna, jedna riječ u objašnjenju fenomena Barcelone i La Masije, to je "disfruta", prevedeno, iskoristi, uživaj, osjeti na sve načine to s čim se baviš. A u ovom konkretnom slučaju to znači: napadaj, jurišaj na protivnički gol svih 90 minuta, zabij uvijek jedan više nego ćeš primiti. Dakle, nije važno samo pobijediti, nego je jednako bitan i način: do uspjeha se dolazi atraktivnim, spektakularnim izvedbama. Ovako rečeno, jasno, zvuči banalno, jer iza toga se krije dug, težak, naporan put do cilja. Inače, spomenutu riječ "disfruta", kaže legenda, Cruyff je prvi put izgovorio kao trener Barcelone uoči finala Lige prvaka na Wembleyju 1992., gdje će Katalonci osvojiti svoj prvi naslov europskog šampiona. Nikako ne zaboravite, pritom, da je La Masia zaslužna ne samo za uspjehe kluba, nego i reprezentativnu dominaciju, dvije europske krune (2008., 2012.) kao i svjetsku (2010.), a jednako vrijedi i za onaj treći, lani osvojen kontinentalni naslov u Njemačkoj. I danas, u "Selecion" je otprilike 40 posto igrača koji su proizvod Barcelonine škole.

Cruyff je bio i ostao mentor, začetnik takve nogometne filozofije, koja je kasnije dobivala i svoje nadogradnje, razne verzije, od kojih je daleko najpoznatiji "tiki-taka" iz vremena Pepa Guardiole. Taj stil, jasno, bilo bi apsolutno nemoguće prezentirati ako nemaš igrače koji su u tehničkom aspektu savršeni kao briljanti.

OD LEA DO YAMALA – KUĆA VELIKANA

La Masia je dom stotinama dječaka, počevši od šestogodišnjaka, koji prolaze Barceloninu školu nogometa, ali uz to im je naravno organiziran i cjelodnevni program, uključujući i školovanje, jer jasno je da velika većina talentiranih dječaka neće postati Yamal ni Messi, te će za život morati zarađivati na druge načine i poslove. Dnevni raspored aktivnosti je klasičan: prvo škola, pa ručak, pa odmor i onda popodnevni trening, malo zabave nakon večere i onda spavanje.

Intrigantan je podatak da postoje i riječi koje su doslovnom zabranjene polaznicima La Masije: "Moje mišljenje je drugačije" (jer Barcelona strogo njeguje svoj stil i nikad se ne prilagođava protivniku), "Igrati vertikalno" (što je u potpunoj suprotnosti sa tiki-takom i posjedom) pa čak i "Patnja", "Dosada" (jer nogomet može i mora biti samo – zabava, užitak). Također, sve do 18 godine nije im dozvoljeno ni tetoviranje, ni piercing, ni bojanje frizure, ni korištenje mobitela osim u slobodnom vremenu.

Sve to naravno uz logističku, organizacijsku potporu od nastavnika do trenera, dok istovremeno deseci scouta na cijelom svijetu traže nove "bisere", baš kao što su jednom otkrili jednog dječaka iz argentinskog Rosarija, kojem je trebalo samo pokriti uslugu plaćanja za hormon rasta. U tom zajedničkom življenju u La Masiji, oni ne uče samo nogometnu tehniku i taktiku, već osjećaj pripadnosti, kao jedna obitelj. Upravo taj "detalj" spomenuo je Cesc Fabregas, kad je objašnjavao svoj motiv kada se – nakon osam fantastičnih sezona u Wengerovom Arsenalu – odlučio vratiti u Barcelonu, gdje je ponikao kao igrač, "dijete" La Masije od svoje desete do 16. godine, prije selidbe u London.

U La Masiji, za razliku od nekih drugih škola (imamo i u Hrvatskoj zgodnih primjera), činjenica da je igrač nizak ili nije dovoljno atletski građen, nikad nije bio hendikep, jer su upravo takvi bili (i jesu) dominantni u tehnici, dodiru, primanju lopte, dodavanju. Posjed lopte, magična je riječ od koje su u La Masiji naprosto stvorili – umjetnost. A spomenuti Messija je i previše lako, takvih primjera ima daleko više. Osim svih spomenutih, ne zaboravimo i jedan specifičan primjer: Ansu Fati, "Yamal prije Yamala", koji je preživio krizu i pauzu zbog ozljeda, a danas je kao preporođen, doduše, u dresu Monaca (gdje se nalazi na posudbi).

"Igrač stvoren u La Masiji ima nešto posebno i drugačije od svih ostalih, a to je da nosi dres Barcelone otkad je bio dječak i osjeća ga kao svoj", objasnio je Pep Guardiola.

Svi znate za brojne uspjehe, trofeje i mitske utakmice Barcelone u ovih dvadesetak godina, ali ima i jedna posebna, makar neće po važnosti ući u nogometne anale. Riječ je o meču Levante – Barcelona (0:4) iz 2012. godine, koja ni po čemu nije bila presudna, ali je antologijska po drugom faktoru: u tom meču naime, Katalonci su igrali sa kompletnom momčadi, svih 11, poniklih u La Masiji! Stoga, kad pročitate natpis "Mes que un club", to nije isprazna fraza. Barcelona je, zaista, daleko više i veće od toga.