Najpodcjenjeniji vratar na svijetu

Hrvatska se 14. put u svojoj povijesti plasirala na veliko natjecanje. Vatreni su napokon rutinski odradili kvalifikacije, bez nervoze, autoritativno kako i priliči jednoj od najboljih reprezentacija na svijetu. U sedam utakmica izabranici Zlatka Dalića primili su samo dva gola, a jedan od najzaslužnijih za to je Dominik Livaković koji je obranio čak 86 posto udaraca koji su išli prema hrvatskim vratima.

Neupitna jedinica Vatrenih i junak brončane generacije iz 2022. godine prolazi kroz najteže razdoblje u karijeri. “Bipolarni“ Turci su ga držali na ledu, a Girona je trebala biti spas i početak avanture u ligama petice. Na kraju je sve ispalo krivo, za katalonski klub nije odigrao još nijednu utakmicu, a samo jedna minuta nogometa može ga zarobiti na klupi do kraja sezone. Budućnost je neizvjesna, Svjetsko prvenstvo sve bliže i jasno je da će bivši kapetan Dinama na zimu morati pronaći novu sredinu.

Uz Livakovića su se uvijek, potpuno nepotrebno, vezale sumnje i dežurni kritičari. Tako se i sada prije svakog okupljanja postavlja pitanje hoće li ostati “jedinica“. Iako je to pitanje sada legitimno, s obzirom na to da ne brani u klubu, ono što “Livi“ pruža na golu najbolji je odgovor svima koji ga omalovažavaju.

Postoje igrači koji zbog neke svoje karakteristike, što bi u Livakovićevom slučaju bila “sramežljivost“, stalno budu na tapeti kritičara. Luka Modrić, koji se godinama borio s predrasudama, u motivacijskom razgovoru u kvalifikacijama za Katar nazvao je Livakovića “golmančinom“, a u krivu su oni koji to ne vide.

Zagreb, Zagreb

Livaković je dijete Zadra, ali svoju nogometnu afirmaciju doživio je Zagrebu. Iako ima samo 30 godina i najbolje sezone karijere su ispred njega, Livaković je na sceni puno duže nego što se čini. Sa samo 17 godina, u sezoni 2012./13. stao je na vrata NK Zagreba. Za “Pjesnike“ je branio 108 puta, dva puta je ispao iz lige, jednom završio na petom mjestu, a s 20 godina ostvario je 650 tisuća eura vrijedan transfer u Dinamo.

U sezoni 2016./17. krenuo je sa statusom trećeg vratara. Eduardo i Adrian Šemper bili su ispred njega, a Livaković je u modrom dresu debitirao u drugoj ligi, za Dinamo 2. Portugalac je nakon ulaska u Ligu prvaka dobio ponudu Chelseaja koja se ne odbija, a Šemper je bačen u vatru i brzo je izgorio.

Ivajla Peteva Dinamovi navijači pamte kao trenera koji je izgubio naslov, ali Bugarinova ostavština je Livaković kojeg je u prvog vratara promovirao u derbiju protiv Hajduka. Na Maksimiru je završilo 0:0, a Livaković je od tada pa do svog odlaska zauzeo mjesto prvog vratara Dinama.

Skupio je 293 nastupa, sačuvao 138 čistih mreža, a najuspješnije stranice moderne povijesti kluba ispisane su s brojem 40 na vratima. Otišao je kao kapetan, a nije isključeno da ga na zimu vidimo u dresu kluba za kojeg je, kada je odlazio, rekao “da mu je sve“.

Zlatna rukavica

Livaković je član srebrene generacije, ali jedini nije upisao minute u Rusiji. Za reprezentaciju je debitirao još kod Ante Čačića. Bila je to zapravo B reprezentacija koja je igrala prijateljski turnir u Kini, a prva Livakovićeva utakmica otišla je na jedanaesterce. U toj utakmici nije zaustavio nijedan, ali upravo su ga obrane jedanaesteraca, gotovo šest godina kasnije u Kataru, proslavile.

Izbornik Dalić dugo mu vremena nije vjerovao. Nakon odlaska Danijela Subašića “jedinicu“ je namijenio Lovri Kaliniću koji nije briljirao. Livakovićev uzlet na klupskoj razini krenuo je s dolaskom Nenada Bjelice, a prvu službenu utakmicu za reprezentaciju branio je na Rujevici protiv Engleske.

Upravo je Livaković bio jedan od najzaslužnijih za remi bez golova, ali status jedinice zgrabio je tek godinu dana kasnije u Slovačkoj. Vatreni su tada na pogon Brune Petkovića slavili s 4:0, a Livaković je nakon toga bio neupitna jedinica.

To “Korona“ razdoblje nije bilo idealno, Hrvatska je upisala nekoliko teških poraza, a od Europskog prvenstva oprostila se protiv Španjolske s pet golova u mreži. Dalić je nakon toga, bez obzira na Livakovićevu sjajnu formu u Dinamu, tražio novu “jedinicu“. Ivica Ivušić i Ivo Grbić dobili su svoju šansu, a potonji je branio ključnu utakmicu kvalifikacija za Katar protiv Rusije na Poljudu.

Upravo prije te utakmice Modrić je Livakovića nazvao “golmančinom“, a ovaj je taj nadimak opravdao na Svjetskom prvenstvu. Livaković je na tom turniru bio uvjerljivo najbolji vratar, a “Zlatnu rukavicu“ nije dobio iz istog razloga zbog kojeg sada ne igra u jednoj od najgorih momčadi LaLige, iz istog razloga zbog kojeg je Dalić sumnjao u njega i iz istog razloga zašto vjerojatno nikada neće dobiti priliku kakvu zaslužuje, a razlog leži u naslovu teksta.

Livaković je na tom turniru u prosjeku imao 3,6 obrana po utakmici sa 78 posto uspješnosti, zaustavio je čak četiri jedanaesterca, a prema naprednoj metodologiji Vatreni bi bez njegovog doprinosa iz igre primili 3,52 gola više. U toj kategoriji bio je najbolji na turniru, a usporedbe radi, Emiliano Martinez, “Zlatna rukavica“ tog turnira, imao je jednu obranu po utakmici. 53 posto udaraca prema golu Argentine završilo je iza njegovih leđa, a prema naprednoj statistici bio je najgori vratar na turniru jer su Gaučosi zbog njega primili 2,57 golova više od očekivanog.

Put u bolju budućnost

Vratarska pozicija je evoluirala, a Livaković nije vratar kojem ta evolucija ide u prilog. Nije “gorostas“, nije nogom najbolji na svijetu, ali je “golmančina“, a to dokazuju njegovi rezultati s Dinamom i hrvatskom reprezentacijom. On je, na njegovu žalost, igrač kojem svi traže grešku, a njegove elitne kvalitete uzimaju zdravo za gotovo.

Uvijek se u njega sumnjalo, nigdje nije bio prvi izbor, ali onaj tko mu je dao povjerenje nije požalio. Svjestan je toga i Zlatko Dalić koji od ljudi koji su mu donijeli rezultat ne odustaje, a Livaković je jedan od njih. Važno je da pronađe klub, ne u kojem će mu vjerovati, nego u kojem će mu dati priliku da pokaže koliko je dobar. Time će najviše profitirati Hrvatska, a oni koji sumnjaju u njega moraju znati da se protiv najpodcjenjenijeg vratara na svijetu ne treba kladiti.