Barometar kvalifikacija: 'Vatreni' rekord na putu do američkog sna, 'Azzurri' (opet) pali do samog dna

PALAC GORE

HRVATSKA: Koliko smo se puta žalili da uvijek moramo doživljavati šokove u kvalifikacijskim ciklusima… I eto, nakon srebra i bronce, Zlatko Dalić i "Vatreni" priuštili su nam turnir u kojem smo se kao u "kočiji" dovezli na summit svjetske elite, zapravo smo hipoteku na prvo mjesto stavili još na samom startu pregazivši jedinog ozbiljnog rivala Češku s 5:1 u Osijeku, a sve dalje bilo je rutinsko odrađivanje posla. Sedmi Mondial od osam (uz rekordni učinak od sedam pobjeda i jedan remi), uspjeh je kakvog mnogi nisu ni svjesni, da i ne govorimo o tri medalje koje smo donosili sa najvećeg sportskog eventa na planeti. I što je najvažnije, s Lukom Modrićem na kapetanskom mostu, imamo pravo biti optimisti i sanjati naš… "american dream".

NORVEŠKA: Kao što su njihovi rivali Talijani "broj jedan" na listi razočaranja, tako su Norvežani na istoj poziciji u rubrici Palac gore. Osam utakmica – osam pobjeda, gol razlika plus 32 (!!) nose potpis trenerskog velikana Stalea Solbakkena znanog po sjajnim rezultatima na klupi Kopenhagena, prije nego je preuzeo ulogu izbornika u svojoj domovini i vratio "Vikinge" na veliku scenu, nakon čak 26 godina posta (posljednji put su nastupili na Euru 2000., a na SP 1998.)! Naravno, glavni junak ove priče je Erling Haaland, daleko najbolji strijelac europskih kvalifikacija sa 16 pogodaka, ali Norveška nije samo ubojiti napadač Manchester Cityja nego sjajna momčad u svim segmentima.

ŠPANJOLSKA: Aktualni prvaci Europe su realno najbolja svjetska reprezentacija te će u Americi imati priliku ponoviti pothvat svojih slavnih prethodnika koji su 2008. i 2010. godine povezali obje velike titule. Ono što su tad uspjeli Xavi i Iniesta, sad mogu Yamal, Pedri, Olmo, Ferran Torres i ostali čarobnjaci iz ove "Roje" izbornika Luisa De la Fuentea, dostojnog nasljednika Aragonesa i Del Bosquea, koji su praktično nepobjedivi kad igraju na svom optimumu. I svakako prvi favoriti za trijumf dogodine u New Yorku. U ovom ciklusu su se prošetali do Mondiala, dovoljno je spomenuti da su jedinog koliko-toliko relevantnog suparnika, Turke, pobijedili u njihovom domu sa 6:0.

ENGLESKA: Važi otprilike isti kao i za "Furije", novi izbornik, Nijemac Thomas Tuchel pronašao je savršenu kemiju u "Gordom Albionu" koji je dominirao u svojoj skupini, jedini u svim kvalifikacijama bez primljenog pogotka (!) i maksimalnim učinkom od osam pobjeda. Od Pickforda preko Ricea do Kanea (osam golova u ovom ciklusu), ni Engleska u svom rosteru jednostavno nema slabu točku. Ako Španjolci dominiraju u tehničkom aspektu, Englezi nemaju premca u atletskom, uz to su i taktički definitivno zreli za najviše domete.

ŠKOTSKA: "Suknjice" se vraćaju na svjetsku scenu nakon 28 godina čekanja poput Norveške i nastupa u Francuskoj davne '98. Nemaju svog Haalanda, ali imaju Scotta McTominaya, MVP-a Serie A i strijelca remek-djela "škaricama" u presudnom trijumfu nad Dancima (4:2) na Hampden Parku. I iznad svega, izabranici Stevea Clarkea su zaista pravi "Brave hearts", impresivne upornosti i srca, stoga je i logično što su vizu osigurali u sudačkoj nadoknadi posljednje utakmice nakon rijetko viđene drame. Što god napravili u Americi, oni jesu pobjednici.

PALAC DOLJE

ITALIJA: Agonija se nastavlja, četverostruki svjetski prvaci ozbiljno riskiraju propustiti svoje treći Mondial zaredom! Nakon što ih nije bilo ni u Rusiji ni u Kataru, jer su u baražu ispadali od Švedske i – Sjeverne Makedonije, "Azzurre" u ožujku ponovo čeka drama, dva ruleta od po 90 minuta u kojima Gennaro Gattuso mora izbjeći novi debakl. A ništa drugo nisu ni zaslužili, još otkad je prethodnik bivšeg trenera Hajduka, Luciano Spalletti doživio klasični nokaut od Norveške u Oslu sa 0:3, a da to nije bilo slučajno, potvrdilo se i u nedjelju konačnim debaklom na San Siru (1:4). Već dva desetljeća traje sumrak Italije, koja može samo plakati za sretnim vremenima od Tardellija, preko Baggia, do Del Piera i Tottija, od velike reprezentacije nije ostalo doslovno – ništa. A onaj bljesak na čudnovatom covid-Euru i senzacionalna titula prvaka samo su im "zamazali oči".

ŠVEDSKA: I dok su njihovi susjedi iz Norveške apsolutni hit, "žuto-plavi" su se nevjerojatno osramotili, u skupini koja svakako nije preteška (Švicarska, Kosovo, Slovenija) osvojili su dva boda uz gol razliku 4:12! Reprezentacija sa dvojicom napadača vrijednih 270 milijuna eura (Isak, Gyokeres), da ne nabrajamo ostale dokazane vrijednosti, sve je prokockala još u mandatu danskog izbornika Jona Dahla Tomassona, a ništa bolje nije prošao ni nasljednik Graham Potter na novom poslu nakon što je dobio otkaz u West Hamu. Zahvaljujući Ligi nacija još će imati priliku u play offu, ali s ovakvim igrama sigurno neće daleko dogurati.

DANSKA: Svakako najveći tragičari završnog ciklusa kvalifikacija, imali su sve u svojim rukama, čisti zicer za prvo mjesto, za koji bi im bila dovoljna pobjeda nad trećerazrednom Bjelorusijom u Kopenhagenu, jer bi tad imali tri boda više i uvjerljivo bolju gol razliku od Škota uoči posljednjeg kola i obračuna u Glasgowu. No, najprije su sami sebi "pucali u koljena" remiziravši sa autsajderima u Kopenhagenu (2:2), onda u Škotskoj posrnuli u posljednjim sekundama, igravši pritom pola sata sa desetoricom zbog isključenja Kristensena.

MAĐARSKA: Više se nema tko ni sjećati "Lake konjice" sa Puskasom i ostalim velikanima jedne velike generacije, a beskrajna kalvarija mađarskog nogometa se nastavlja, duža je i depresivnija i od turskih sapunica. Tri nastupa zaredom na Eurima su najavljivala izlazak naših susjeda iz tog tunela, ali plasman na Svjetsko prvenstvo ostat će nedosanjani san još od Meksika 1986. Čak ni play off nisu uspjeli dohvatiti, a bio im je dovoljan samo remi sa Ircima u Budimpešti, gdje su u zadnjih 15 minuta prokockali vodstvo 2:1 i izgubili sa 2:3.

SRBIJA: Piksi Stojković odavno je izgubio kredibilitet, a onda i klupu pljuskama od Engleske sa 0:5, a potom i Albanije (0:1), s tim da je ovaj potonji, u Leskovcu, vjerojatno puno bolniji iz jasnih razloga. Nakon toga bilo je kasno za vađenje, nije pomogla ni smjena, a ni kriv ni dužan njegov nasljednik Paunović potpisao je konačnu kapitulaciju na Wembleyu. Selekcija kojoj je manjka kvalitetnih igrača, na čelu sa napadačima profila Vlahovića, Kostića, Jovića, Mitrovića, ali koja nikada nije od grupe individualaca postala ekipa.