Što znamo nakon beskonačnog derbija? Dinamo napokon liči na momčad, Hajduku treba Livaja, a suđenju kriterij

Dinamo i Hajduk odigrali su u subotu na Maksimiru beskonačni derbi, jedan od onih koji će se sigurno pamtiti. Na kraju su nakon podijele bodova svi, više-manje, stadion napustili sretni, iako puno zadovoljniji mogu biti hajdukovci. Modri su dobili satisfakciju pogotka koji ih je spasio bolnog poraza, a Bijeli bod koji objektivno nisu zaslužili.

Super uzbudljivi derbi s prohladnih i mokrih tribina pratilo je nešto više od 17 tisuća navijača, a standardna kulisa (pirotehnike, naguravanja, kartona, odugovlačenja i VAR odluka) koja ide uz utakmice Dinama i Hajduka natjerala je Patrika Kolarića da utakmicu produži preko 18 minuta i iskoči u prvi plan.

Na kraju kad se sve zbroji akteri na terenu mogli su prema tribinama i mnogobrojnim navijačima pred TV ekranima uzviknuti samo: "Are you not entertained!?". Beskonačni derbi dao je neke odgovore koji bi igračima, klubovima i službenim osobama trebali bit nit vodilja u budućnosti.

Dinamo počinje ličiti na momčad?

Zvonimir Boban odlučio je ljetos napraviti kopernikanski obrat i stvoriti novi Dinamo. Bio je svjestan koliko je to teško, a kockao se i s postavljanjem trenera koji nikada nije radio u velikom klubu. Nakon rezultatski idiličnog početka krenula je velika kriza, panika, ali čelnik kluba stao je iza svog projekta i donekle ugasio požar.

Svatko tko je bio dio neke svlačionice svjestan je da stvaranje momčadi ne ide preko noći, posebice ako se većina igrača u startu međusobno uopće ne poznaje. Kemija je u sportu važna gotovo koliko i kvaliteta, a nju Kovačević nikako nije mogao stvoriti. Derbi protiv Hajduka pokazao je naznake da Plavi postaju momčad.

Dinamo se prvi puta ove sezone vratio iz rezultatskog deficita i tako izbjegao poraz. U prošlosti je to bio njegov zaštitnik znak, kao i svakoj velikoj momčadi, a oduševljenje i proslava gola napokon su bili iskreni. Modri su i do tog trenutka bili bolja momčad, imali apsolutnu dominaciju i dojam je da su postigli prvi pogodak da bi Hajduk teško stradao na Maksimiru.

Dinamo već u četvrtak ima pravi ispit protiv Real Betisa. Tu utakmicu može izgubiti, ali mora pokazati gard i ne dozvoliti raspad kao u posljednje dvije europske utakmice. Taj će nam susret dati pravi odgovor na to je li Dinamo stvorio momčad, a podsjetit ćemo da je upravo Betis bio prekretnica u eri Sergeja Jakirovića.

Ništa bez Livaje

Hajduk je loše ušao u sezonu. Gonzalo Garcia bio je na tankom ledu, sportski direktor je javno od njega oprao ruke, ali onda su Bijeli zaredali s pobjedama i sve se promijenilo. Pobjednički niz, prvo mjesto SuperSport HNL-a, promocija mladih igrača, teško da je moglo biti bolje.

No, sve se to nekako poklopilo s izostankom Marka Livaje koji je apsolutni kralj splitskog kluba posljednjih godina. Hajduk je do dolaska Garcije bio Livaja, a Livaja je bio Hajduk. Garcia se u derbiju protiv Rijeke odlučio za svoj Hajduk kojeg je on stvorio bez Livaje i doživio bolno prizemljenje.

Tako je samo jedna utakmica potpuno promijenila narativ, a navijači su se našli između dvije vatre, ljubimca i trenera koji je donio rezultat i promovirao mladiće na što Splićani godinama čekaju. Derbi na Maksimiru pokazao je da mogu imati oboje.

Livaja je krenuo od prve minute i pokazao jako malo. Hajdukov talisman je daleko od prave forme i Garcia očito nije pogriješio kada ga je u prethodnim dvobojima dozirao. Ipak, bezopasni Hajduk je zabio gol iz akcije koju je započeo upravo Livaja.

Kapetan se ušuljao s lijeve strane, ostao potpuno neometan i zakuhao situaciju iz koje je Šego poentirao. To je Livaja, to je ono što on donosi, čak i kada nije u formi, a ako bude zdrav i igrao u kontinuitetu sigurno će je dostići. Hajduk treba Livaju i ako i Garcia nađu zajednički jezik, Bijeli će biti jako opasni.

Hrvatski suci nemaju kriterij

Patriku Kolariću nije bilo lako, griješio je, ali na kraju je nekako utakmicu uspio privesti kraju. 39 prekršaja i 14 žutih kartona zaista je ogromna brojka i teško je očekivati da će sudac u toliko konfliktnih i teških situacija biti nepogrešiv.

Veći problem od Kolarića na ovoj utakmici bila je VAR soba. Kod poništenog gola Dinama, sudac je stajao pet metara od situacije, a snimka koju mu je VAR pustio i na temelju koje je poništio gol snimana je sa zapada koji je gotovo 100 metara udaljen od mjesta incidenta. Kako je to jasna i očigledna pogreška, teško je reći, ali objasnit će Komisija.

Kazneni udarac na Noi Mikiću nije postojao, ali zašto prekršaj Kolarić nije izvukao izvan 16 metara ostaje nepoznato. Gotovo identičnu situaciju gledali smo samo koji sat kasnije na Rujevici, a odluka je bila dijametralno suprotna i to je sve što treba reći o kriteriju hrvatskih sudaca.

Treba vjerovati mladima

Dinamo i Hajduk imaju velik broj internacionalca. To je razumno s obzirom na to da žive od prodaje i hrvatske igrače u najboljim godinama je nemoguće zadržati, ali derbi je pokazao da i jedni i drugi ne daju dovoljno prilika mladima.

Možda ta rečenica u ovom trenutku ne ide uz Hajduk koji je vrlo mlada momčad, ali to je tako ponajprije zahvaljujući Garciji koji je mlade igrače pretpostavio puno bolje plaćenim “pojačanjima“ koje su Bijeli ljetos doveli.

Toni Silić bio je prvo ime derbija, o obrani udarca kojeg je uputio Bakrar se premalo priča, a teško je za očekivati da bi dočekao priliku u idućih nekoliko sezona da se Ivica Ivušić nije ozlijedio.

Dinamo s druge strane na Mikića nije računao do trenutka kada je ispucao sve alternative za desnog beka. Mikić je bio među boljima na derbiju, uspio je zaustaviti Rebića, a malo je reći da je postao ljubimac navijača. Već u Gorici je dizao tribine, a pošlo mu je to za rukom i u najvećem hrvatskom derbiju. Oni koji poznaju Dinamov zapad svjesni su koliko je to teško.

Nekadašnja agenda da stranac mora biti dva puta bolji od domaćeg igrača da bi igrao, možda bi trebala postati pravilo, za dobrobit oba kluba, a najviše hrvatske reprezentacije.