'Rudari' s milijunskom navijačkom vojskom, dižu se kao feniks iz ponora bankrota i Druge lige

Metafora u ovoj priči nije potrebna, nego je sve baš doslovno: iz rudnika ugljena u Ruhru, koji su još od 1840. godine stvorili najveći anglomerat gradova u Europi (s preko deset milijuna žitelja), stvoren je jedan od najpopularnijih i najvoljenijih njemačkih klubova – Schalke 04! Zapravo, ako lako ustvrdimo činjenicu da je Bayern nedodirljiv na vrhu, "Rudari" iz Gelsenkirchena su po brojnosti fan baze tik iza njih (imaju preko 200.000 registriranih članova, više nego i Real).

Sam nadimak "Rudari", dakle, nije nikakav mit, riječ je o klubu koji se identificira sa svojim porijeklom, ako ste ikada gledali njihove domaće utakmice, znate da je put od svlačionice do terena na njihovom stadionu sjajno vizualno predstavljen kao rudnik, uostalom i himna kluba (koja se izvodi prije svakog meča) zove se "Das Steierglied" (u slobodnom prijevodu "Pjesma rudarskog nadzornika"), dok se u stihovima navodi "Neka živi rudarstvo, naš nadzornik je rudar, zato što je to lijep običaj. Već je zora svanula, vrijeme je da krenemo, u crnu jamu dolje"). Što se rivalstava tiče, to je bar lako, treba otići samo 30 km dalje prema Westfalenu gdje obitava Borussia Dortmund. O toj temi mogli bismo ispisati roman, evo samo jednog, hm, slikovitog detalja: u navijačkom vlaku Schalkea svojedobno, na putu prema Berlinu, gdje su igrali finale Kupa, toaletni papir bio je u… crno-žutim bojama).

Da biste pronašli "dane ponosa i slave" Schalkea, danas se trebate zabaviti nekom vrstom nogometne "arheologije", zagrabiti duboko, duboko, kao u rudnik, u povijest njemačkog nogometa, otprilike kao što je onomad njihov legendarni zanesenjak Schlimnan otkrio mitsku Troju tek u šestom sloju pod zemljom turskog brijega Hisarlik. Jer, svoje trofejne dane je ovaj klub doživio u vremenima daleko prije samog formiranja Bundeslige, tada se to prvenstvo nazivalo Gauliga, u kojoj je od 1934. do 1942. godine osvojio čak šest titula, a tako je i stvorena ona famozna (ali i fake) teza kako je sam Führer bio ljubitelj Schalkea, pa je protežirao "Plave" (jer kako bi inače u njegovoj strahovladi imali "pravo" postati šampioni?). Ozbiljni povjesničari su s indignacijom odbacili tu tezu kao potpuno neosnovanu - ne postoji baš nikakav dokaz za tu tvrdnju - a pogotovo kad ju je u svom popisu "nogometnih tirana" naveo čak i ozbiljni engleski Times (u istom tekstu je navedeno kako je Osama Bin Laden navijao za Arsenal, Mussolini za Bolognu, Staljin je bio "dinamovac", naravno, onaj moskovski, Kim Jong Un poklonio simpatije Manchester Unitedu, čak se spominje i "interista" Radovan Karadžić). Uglavnom, gomila budalaština…

No, vratimo se priči o Schalkeu i jednom fenomenu koji traje već 121 godinu, zato i ono 04 u imenu, jer je osnovan 1904. Pritom, nikada nije bio prvak – Bundeslige, svoju sedmu, ujedno i posljednju titulu proslavio je 1958., dakle, par godina prije formiranja natjecanja kojeg znamo pod sadašnjim imenom. Stoga nije teško izračunati da milijuni navijača ovog kluba – zaista ih ima toliko – za vrijeme svog življenja nisu dočekali "taj dan", iako je Schalke čak sedam puta bio – viceprvak. Uvijek je nedostajao onaj posljednji korak, posebno je bolno sjećanje na 2001. godinu, kad su bez već "sigurne" titule prvaka ostali u… sudačkoj nadoknadi posljednjeg kola, jer je Patrik Andersson pogotkom u Hamburgu osigurao prvo mjesto Bayernu. I tako, Schalkeu ostaju u trofejnoj vitrini za utjehu pet Kupova Njemačke, ali i Kup UEFA iz 1997., osvojen nakon drame i jedanaesteraca protiv Intera…

Kako se dogodila takva propast kluba koji je iznjedrio asove kao Neuer, Sane, Huntelaar, Özil, gdje je Raul završio karijeru, a mreže tresli velikani kao Klaus Fischer, Ebbe Sand ili naš Ivan Rakitić?

Ironijom sudbine, agonija kluba otprilike počinje baš kad su s legendarnog Volkspark stadiona u Schalkeu (to je naziv kvarta u Gelsekirchenu) preselili na modernu, prekrasnu Arenu Auf Schalke, izgrađenu povodom SP 2006. Već 2009. godine Schalke je imao katastrofalnu bilancu od minus 135 milijuna eura, a sa utegom financiranja izgradnje stadiona je desetljeće kasnije dosegao 220 milijuna dugovanja… Ništa nije pomoglo ni to što je gazda kluba bio najbogatiji industrijalac mesne industrije u Njemačkoj, Clement Tonnies, a glavni sponzori (pre)bogati divovi, pivski Veltins i ruski naftni Gazprom (s ratom u Ukrajini je ta suradnja završena, makar uz brojne kontroverze, pogotovo zbog navodne povezanosti Tonniesa sa samim Putinom).

Upravo u toj sezoni, 2022./23., Schalke je doživio istinsku kalvariju u prvenstvu i ispao u Drugu ligu. U posljednje dvije godine Rudari su opasno živjeli na korak do dva ambisa istovremeno: financijskog sloma i gašenja, a u natjecateljskom smislu, ispadanja u Treću ligu. Konačni slom je izbjegnut u "minutu do dvanaest", na čelo kluba doveden je vrhunski financijski stručnjak i nekadašnji direktor Deutsche Bank, vodeće kreditne kuće i Trivaga, (web platforma koja uspoređuje cijene i ponude turističkih smještaja za online rezerviranje).

A na terenu, preporod Schalkea, doslovno kao "feniksa iz pepela" vodi trener iz – Bihaća, 42-godišnji Miron Muslić, nekadašnji nogometaš koji je karijeru proveo u Austriji, gdje je kao dječak doselio u vrijeme rata u BiH. Dokazao se kao trener vodeći Cercle Brugge, a potom i Plymouth (kojeg je vodio lani kad su izveli senzacionalnu eliminaciju prvaka Liverpoola u FA Kupu). U sjajnom jesenskom dijelu doveo ih je do prvog mjesta na kojem su dočekali blagdansku pauzu. Momčad koja je lani primila 62 gola, u ovoj polusezoni je čak devet puta u 17 kola ostvarila "clean sheet", igrajući presing kojim je "gušila" protivnike. Najpoznatije ime i zvijezda u sastavu je svakako – vratar Loris Karius, doduše, iz nekih posebnih razloga, prije svega kao tragičar Liverpoola u znamenitom finalu Lige prvaka sa Realom, ali sad i kao životni suputnik fascinantne talijanske tv-voditeljice Dilette Leotte. A dvije udarne igle i najbolja strijelca su Turčin Kenan Karaman i Moussa Sylla iz Malija.

Hoće li Schalke izdržati i u proljeće dovršiti svoju misiju, vratiti se gdje mu je i mjesto? Pratnja (Elversberg, Darmstadt, Paderborn) svakako ne ulijeva previše straha, vrijeme je za povratak "KonigsBlaua" (Kraljevsko plavih) u elitu…