Euro-barometar: Nebeski gol Marija Pašalića, Rooney i Raphinha - bajkovita priča

PALAC GORE

MARIO PAŠALIĆ: Kao da je vođen nekom nevidljivom rukom, u 95. minuti utakmice s Torinom, sjurio se sam prema golu i zatresao mrežu za 2:0. Tih nekoliko sekundi, možda, bile su duge kao jedan život. Postigao je hrvatski reprezentativac puno zgoditaka u karijeri, rezultatski znatno važnijih, ali nijedan neće ostati zapamćen kao ovaj, uz suze i ruke podignute visoko prema nebu. Postoje trenuci i događaji koji su veći i od nogometa i od života, baš kao zagrljaj svih suigrača i trenera Palladina kojim su Mariju željeli kazati da nije sam u teškim danima. Emocije su inače teško opisive, ponekad se i lako sklizne u patetiku kad ih se pokuša ispričati. Kao i storiju o ovom - nebeskom pogotku u ledenoj subotnjoj večeri u Bergamu.

JOHN ROONEY: Još od djetinjstva, iako je i sam bio nogometaš u nižerazrednim klubovima, bio je sudbinski određen (p)ostati samo "mlađi brat Waynea", najvećeg engleskog nogometaša ovog stoljeća. Samo neko čudo neviđeno moglo je promijeniti tu sliku i onda se – zaista dogodilo. John je ušao u povijest kao trener čija je momčad režirala apsolutno najveću senzaciju u 155-godišnjoj povijesti najstarijeg nogometnog natjecanja na svijetu, FA kupa, njegovi šestoligaši iz Macclesfielda (treniraju dvaput tjedno) su izbacili aktualnog branitelja naslova, Crystal Palace i to na njihovom prvom koraku novog izdanja. I u Maclesfieldu je potekla suza, brat Wayne nije se uspio suzdržati dok je komentirao ovu senzaciju za BBC One.

RAPHINHA: Uz cijelu galeriju nevjerojatnih talenata iz La Masije u momčadi, heroj Barcelone je opet fantastični brazilski napadač, dvostruki strijelac za trijumf u Superkupu nad Realom (3:2). U Jeddahu je Raphinha stavio pečat za novu dominaciju u El Clasicu, "reprizi" lanjskih finala Superkupa i Kupa, a sva su pripala Kataloncima (računajući i titulu prvaka, to je četvrti trofej u eri Hansija Flicka). Kad još podsjetimo da je majstor odrastao u favelama Porto Alegrea zabio dva gola i u polufinalu Athletic Bilbau, jasno je tko je novi "princ od Arabije"!

PALAC DOLJE

THOMAS FRANK: Kako u par mjeseci prokockati godinama teškom mukom i radom izgrađeni ugled? Danski nogometni strateg mogao bi biti baš udžbenički primjer. U svojih sedam godina mandata izveo je pravo malo remek-djelo, od perifernog drugoligaša iz Zapadnog Londona napravio stabilnog premierligaša u Brentfordu. No, treneri su kao biljke, ne mogu u svakoj sredini isto "procvjetati", a Frank je selidbom desetak kilometara sjevernije, u Tottenham – uvenuo. Osvajači Europske lige pod njegovim vodstvom tavore na 14. mjestu, puno bliži zoni ispadanja nego vrhu, izgubili su pet od deset utakmica u svom domu, a onda je na istoj sceni uslijedila i ekspresna eliminacija u FA Kupu od Aston Ville. Dok ovo pišemo, još nije doživio sudbinu kolega Amorima i Maresce, ali ne bismo stavili ni euro da se to neće dogoditi…

KAMIL GRABARA: Vratar Wolfsburga jučer je mogao slobodno ostati doma, nije ni trebao dolaziti u Allianz Arenu. Poljski čuvar mreže (uvjetno rečeno), koji je prošao kroz akademiju Liverpoola, imao je, ruku na srce, užasno težak posao u Münchenu, protiv stroja zvanog Bayern, ali u opisu posla mu je da barem nešto – obrani. Kako Kamil nije obranio praktički - ništa, završilo je ponižavajućim debaklom od 1:8, a s ukupno 36 primljenih zgoditaka u 16 kola, ima najgoru obranu Bundeslige. Velikim dijelom, to je "zasluga" Grabare.

KIALONDA GASPAR: Ne znamo je li branič Leccea ikada vidio neslavnu, da ne kažemo, sramotnu epizodu portugalskog kolege Pepea u jednoj utakmici Real – Getafe, kad je najprije srušio Casquera, a onda ga, nakon prekršaja, nastavio udarati nogom dok je ovaj ležao na travi. No, sigurno je da vrlo sličan ispad Angolca na stadionu Via del Mare i "šutiranje" Pellegrina spada u istu vrstu neoprostivog divljaštva. Pritom je i nebitno što je to uradio dok se njegova momčad (već sa igračem manje, zbog isključenja Bande) očajnički borila za izjednačenje u meču sa Parmom izravnim rivalom u borbi za opstanak i izgubila sa 1:2.