Kako je zbog jedne utakmice u Wolverhamptonu i članka u Daily Mailu rođena današnja Liga prvaka

Možemo samo zamisliti kako je francuskom reporteru prvi mah, kako bi rekao Robi K, "uletilo tupilo od nekuženja", jer mu nije bilo baš sasvim jasno, o čemu se zapravo radi. Večer prije, naime, na stadionu Molineux su Wolvesi zaista izveli pravi pothvat, nadmašili dotad nepobjedivi, strašni Honved i to preokretom od 0:2 na poluvremenu do 3:2. Svladati Mađare u nogometu, u tom vremenu, bilo je skoro nemoguća misija, nikome nije bilo jasno ni kako je to uspjelo Nijemcima, nekoliko mjeseci ranije, u legendarnom finalu Svjetskog prvenstva. Isto je važilo i na klupskoj razini, momčad iz Budimpešte bila je "stroj za mljevenje". I kad su Wolvesi uspjeli na dramatičan način nadmašiti Honved, u zanosu, transu, nadahnuti izvjestitelj "Dnevne pošte", David Wynne-Morgan napisao je kako su "engleski majstori ispisali povijest u blatu svog stadiona", te zaključio usklikom: Pozdravimo Wolvese, svjetske prvake!

Koliko god znamo za otočnu aroganciju i umišljenost – poput fraze "Magla je u kanalu, kontinent je odsječen" – toliko ni Francuzi ne zaostaju u tom aspektu i Hanot je bio užasno iznerviran ovim tekstom. Odmah se i sam prihvatio pera, te u svom komentaru za pariški dnevnik napisao tekst, zapravo neku vrstu odgovora uz naslov "Ne, Wolverhampton nije svjetski klupski prvak". U svom tekstu je demistificirao cijelu priču oko Wolvesa, usput je primijetio da je Engleska na prethodna dva Mondiala, doživjela blamaže, 1950. su ih izbacili amateri iz SAD-a, a u Švicarskoj 1954. izletjeli su u četvrtfinalu…

Uglavnom, Hanot je još dodao da jedna pobjeda čak i nad Honvedom ne može značiti da su Wolves "broj jedan", podsjetio pritom da postoje i drugi veliki, moćni sastavi, poput Reala i Milana, te lansirao svoju ideju o "Klupskom prvenstvu Europe, u kojem bi sudjelovali prvaci svih država, te odigrali po kup sustavu po dvije utakmice, doma i u gostima". Od tog trenutka i samog začetka, do realizacije proteklo je puno vode i Seinom i Temzom, moralo se udobrovoljiti birokratsko vodstvo Uefe koje tad nije ni imalo organizacijske kapacitete za natjecanje tog tipa. Ipak, Hanot je bio uporan lik, podržao ga je i glavni urednik L'Equipea Marcel Oger, te je nekoliko mjeseci kasnije njegova ideja nekako stigla i do Glavne skupštine Uefe, a podržali su je tad najutjecajniji faktori, među kojima i sam Santiago Bernabeu, predsjednik i (danas legenda) Real Madrida. Za digresiju: L'Equipe je i puno ranije bio inovator u svijetu sporta, upravo je taj list bio 1903. godine – kad se još zvao L'Auto – inicirao ideju o velikoj biciklističkoj utrci u etapama, koju danas znamo kao – Tour de France, neusporedivo najvažniji godišnji event ovog sporta, ekvivalent teniskom Wimbledonu.

I tako je u rujnu 1955. godine zaista zaživjelo natjecanje Kup klubova prvaka, u kojem je doduše sudjelovalo samo 16 klubova osnivača, a inauguralni meč odigran je u Lisabonu između Sportinga i beogradskog Partizana. Sve ostalo je povijest: Kup prvaka odmah je izazvao fantastične reakcije, a svih prvih pet izdanja osvojio je upravo – Bernabeuov Real (zlobnici kažu da je imao i institucionalni vjetar u leđa), rušio je sve prepreke na madridskom stadionu na Chamartinu, koji će kasnije dobiti ime upravo po slavnom prvom čovjeku kluba.

Kako je s godinama nogomet sve više postajao i TV-proizvod, Kup prvaka je postao pravi Eldorado, "zlatna koka", te je UEFA početkom 90-ih napravila svojevrsni "upgrade", pretvorivši ovo natjecanje u Ligu prvaka, sa zajedničkim marketingom/sponzorima, promijenivši i sustav, uvođenjem faze po skupinama, što je jasno, jamčilo veći broj utakmica, veću gledanost – što je poanta cijele priče – neusporedivo veće prihode koji se dijele od financijske torte u stotinama milijuna eura.

Nogometni romantičari, nostalgičari, nikada nisu prežalili ono retro izdanje Kupa prvaka, tim više jer danas prvak Europe može postati i momčad koja uopće nije osvojila domaću titulu, pa smo došli do toga da u osmini finala može igrati ni manje-ni više nego šest engleskih predstavnika… No, jedno je sigurno, ideja Hanota postala je, najblaže rečeno – pun pogodak. Ironijom sudbine, danas, dok je Liga prvaka najbolje nogometno klupsko natjecanje na svijetu i biznis koji vrti nekad nezamislive svote novca, onaj Wolverhampton s početka cijele priče je – fenjeraš Premiershipa koji je izgubio sve izglede za spas još prije Božića, a o Honvedu da i ne govorimo…