Gledati u budućnost kroz prizmu prošlosti

Već neko vrijeme po Splitu se kotrlja priča oko novog stadiona, obnove Poljuda pa izgradnje kampa. Jasno, raditi takav megalomanski pothvat znači kontakte, razgovore i povezivanje s ljudima iz raznih sfera života, pa tako i same politike bez koje bi, jasno, sve to ostalo samo kao mrtvo slovo na papiru.

Puno pitanja kola kroz zrak splitskih ulica. Koliko god Hajduk imao navijača u raznim krajevima Hrvatske i svijeta, gradnja novog stadiona ipak je pitanje samog grada. Hajduk je sazvao konferenciju za medije na kojoj se u utorak poslijepodne najviše pričalo o infrastrukturalnoj budućnosti kluba. Između ostalog, saznali smo da će Grad Split tek u četvrtak objaviti rezultate studije po pitanju stadiona.

Zašto se onda nije čekalo do izlaska te studije za sazivanje konferencije za medije? Dobro pitanje, a odgovora može biti više. Jedan od njih je prebacivanje loptice na stranu politike i često inertne papirologije da se stvari ubrzaju. Drugi bi razlog vjerojatno mogao biti taj da će u budućnosti klub, s vremena na vrijeme, sazivati ovakve konferencije kako bi jasno i transparentno iznosio sve aktualnosti.

Foto: Mario Strmotić/HINA

O čemu je onda bilo riječ jučer na Poljudu?

S obzirom na samu tematiku teksta, nećemo ići previše u dubinu oko kampa, nego ćemo se držati samog stadiona. Gledajući trajnost i upotrebljivost, Hajdukovom stadionu istekao je rok trajanja. Stadion izjeda korozija, krovna konstrukcija je uništena i Poljud nimalo ne udovoljava standardima ni po pitanju potresne otpornosti.

Nevrijeme koje je poharalo Split uništilo je ionako pohabane leksan ploče koje treba potpuno promijeniti. Do sada je tek petina zamijenjena, a svaki jači vjetar one slabije može razbacati na sve strane. Ono što je još tragičnije je činjenica da se u stadion godinama ništa nije ulagalo po pitanju održavanja. Što reći kada je prilikom početka obnove na krovištu stadiona pronađena tromblonska mina iz Domovinskog rata. Dalje ne treba govoriti.

Moglo bi se još o tome nadugo i naširoko, ali nema potrebe "musti mrtvu kravu". Hajduk je prije dva tjedna pozvao pretplatnike da sudjeluju u anketnom upitniku. Kako je rekao predsjednik Bilić, na nju su odgovorile 5243 osobe. 80 posto ispitanih smatra da Hajduku treba novi stadion, dok bi 55 posto voljelo da se izgradi na aktualnoj lokaciji.

Postoji nekoliko potencijalnih rješenja postojećeg problema. Jedno od njih je značajna rekonstrukcija Poljuda i prema tome bi se utakmice i dalje igrale na istom stadionu, ali uz smanjen kapacitet. Međutim, to bi značilo ulaganje ozbiljnog novca kako bi stadion funkcionirao u današnjem obliku, ali to se čini kao rupa bez dna.

Poljud i Hajduk imaju bogatu povijest kojom se svi navijači mogu dičiti, ali od prošlosti i starih zasluga se ne živi (ne moramo ići dalje od rezultata prve momčadi). Ne mogu emocije i jeftina parola "prije je bilo bolje", kontrolirati odluke koje će utjecati i na klub i na grad i na navijače tijekom narednih nekoliko desetljeća. Od stadiona kojemu se svi izvana samo mogu diviti nema velike koristi.

Foto: Šime Zelić/PIXSELL

Bilić ističe da je sve uzeto u obzir, pa i solucija da se stadion radi izvan grada, međutim, trenutačna lokacija je blizu centra grada i navijači imaju kulturu dolaska na utakmice pješice. Iako su zemljišta izvan grada jeftinija, građenje bi iziskivalo veći broj parkirnih mjesta, što znači više zemljišta i veće troškove.

Kada se sve zbroji i oduzme, kao najbolje rješenje čini se želja nešto većeg broja pretplatnika iz ranije spomenute ankete. Blaža verzija u odnosu na aktualne zagrebačke. To bi značilo obnovu i poboljšanje Parka mladeži, a zatim rušenje Poljuda i gradnju novog stadiona na istoj lokaciji. Kada bi sve bilo gotovo, Grad Split bi imao dva moderna objekta.

Naravno, ne može sve biti tako jednostavno jer Poljud je zaštićen kao kulturno dobro i ne može se rušiti:

"Ako do toga dođe, zaštita će se morati skinuti. Mi smo za to rješenje, ali Vlada nam treba pružiti zaštitu po tom pitanju", rekao je Bilić na kraju konferencije za medije.

Remek-djelo Borisa Magaša i suradnika koje je Split, ali i cijelu tadašnju državu, uvelo u novo vrijeme krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, ne bi trebalo ostati potpuno zanemareno i kao relikt povijesti sačuvano samo u uspomenama i na fotografijama. Odavanje počasti njegovim tvorcima mogla bi biti suvremenija verzija ovog istog Poljuda. Nova građevina, ali u gabaritima postojeće. Izgledom slična trenutačnom stadionu, ali sa svim popratnim sadržajima koje moderan klub mora imati.

Čini se kao najbolje rješenje - gledati u budućnost kroz prizmu prošlosti. Priča se kotrlja, samo da se svi oni u klubu koji rade na tome ne pretvore u Sizife koji dođu do vrha planine pa im "bogovi ispraznih obećanja" vrate kamen na dno.