Barometar Lige prvaka: Uzlet urugvajskog 'Sokola', remek-djelo 'ribara', ali prije svega najcrnji tjedan engleskih vratara

PALAC GORE

FEDERICO VALVERDE: Kao dječaka u Montevideu zvali su ga "Pajarito" (Ptičica) zbog svoje lakoće, brzine, izgledalo je kao da leti po terenu. Iz svog Penarola tako je dolepršao do Reala, a u međuvremenu je dobio i novi nadimak - "El Halcon" (Sokol) jer je svim svojim kvalitetama dodao i "oštro oko", savršeni pregled igre. Uspoređivali su ga i sa najboljim "box to box" igračem nakon Stevena Gerrarda, a usput je postavio i jedan – svjetski rekord: koliko je znano po svim ažuriranim statistikama, nitko nikada nije odigrao 6116 minuta u jednoj nogometnoj sezoni kao ovaj veznjak lani, za Madriđane i reprezentaciju Urugvaja. Konačno, sinoć se briljantnim hat-trickom Manchester Cityju – a svaki gol dokazuje raskoš njegovog talenta – Valverde okrunio na prijestolu Kraljevskog kluba!

KJETIL KNUTSEN: Najprije su im se rugali da su "ribari", spominjali bakalare i losose, onda upirali prstom na umjetnu travu stadiona, potom i hladnoću arktičkog kruga…. Sva omalovažavanja ovog norveškog čuda danas djeluju patetično jadno, Bodo/Glimt je definitivno hit Lige prvaka, a sve s potpisom ovog stratega, "manijakalne" metodičnosti i karaktera, koji je scenarist i režiser nevjerojatne priče. Otkad je zasjeo na klupu 2018. godine, osvojio je četiri titule prvaka, a trijumfom nad Sportingom od 3:0 doveo svoj "Superlaget" (Super momčad) na koračić do četvrtfinala. Ako se u nečemu nogomet može usporediti s umjetnošću, onda je Bodo/Glimt remek-djelo Kjetila Knutsena.

JOSIP STANIŠIĆ: Za ovu priču vodeći pogodak za Bayern u Bergamu samo je zgodan povod, ali postoji nešto puno bitnije: naš reprezentativac je neizostavni član startne postave ovosezonske definitivno najbolje momčadi Europe. Ne znamo naravno hoće li Bayern osvojiti Ligu prvaka (svakome se može dogoditi loša večer), ali definitivno je jasno da Zlatko Dalić ima braniča svjetske klase, kojeg bismo najradije "klonirali" pa da pokriva oba boka u reprezentaciji (da kucnemo u drvo, nadajmo se da će Gvardiol biti OK do Mondiala). Uglavnom, Stanišić je jedan od fikseva i jamstava najviše kvalitete za Zlatka Dalića i to, naravno, nismo otkrili tek preksinoć, nego davno ranije.

DANI OLMO: Mnogi mogu biti junaci svoje momčadi u utakmicama u kojima sve djeluje posloženo "kao urica". A samo rijetki sposobni su izvaditi svoju ekipu u utakmicama gdje izgledaju totalno inferiorno, nemoćno, nadigrano. U prijevodu: poput Barce na St.James Parku, gdje su Svrake u svim aspektima dominirale nad Kataloncima. No, kad je izgledalo da će završiti sa 1:0 (što je za Flickovu momčad bio bingo, s obzirom kako su igrali), bivši dinamovac izveo je jednu od svojih majstorija, zaradio jedanaesterac i omogućio Lamineu Yamalu da anulira i taj minimalni zaostatak doslovno u posljednjoj sekundi. Naravno, u uzvratu na Camp Nou gledat ćemo "neki drugi film", s tim što ovako Barcelona ne mora kretati u lov na zaostatak (koji je mogao biti i veći od minimalnog), već od egala!

PALAC DOLJE

ANTONIN KINSKY: Igor Tudor je sigurno imao svoje razloge, motive, zbog čega je umjesto standardnog Vicarija, u grotlo madridskog Metropolitana poslao češkog 22-godišnjaka, koji je, prethodno, upisao par nastupa u – Liga kupu i to je sve. Ponekad se tako hrabri, riskantni potezi pokažu kao genijalne ideje, ovog puta je to ispalo, u sportskom smislu – tragedija. Čuvar mreže s iskustvom jedne sezone u Slaviji (i ranije Pardubicama) uspio je u 17 minuta primiti tri pogotka, od kojih su dva plod grotesknih, blago rečeno početničkih grešaka, jer se rijetko viđaju i na terenima petoligaša, a kamoli Lige prvaka. Ako smo mislili da se legendarni "slučaj Karius" teško može ponoviti, dobili smo još uvjerljiviju novu epizodu. Nadajmo se tek da Kinskom ovo neće obilježiti – da ne kažemo – završiti karijeru, imat će vremena za dokazivanje. Doduše, ne vjerujemo – u Tottenhamu…

FILIP JORGENSEN: Samo 24 sata nakon drame Kinskog, crni tjedan vratara engleskih klubova "zaokružio" je – tek godinu stariji – čuvar mreže Chelseaja na Parku prinčeva. I dok su se njegovi suigrači sjajno suprotstavili PSG-u i imali 2:2 samo 16 minuta prije kraja, danski golman ponovio je doslovno iste greške češkog kolege, poklonio Francuzima prijelomni, treći pogodak Vitinhe, potom i u posljednjim sekundama primio peti od Kvarachelije "kroz uši" za 2:5. Zašto je trener Rosenior u ovako bitnoj utakmici dao prednost Jorgensenu, umjesto standardnom Robertu Sanchezu, manje je bitno, daleko je bitnije da je napravio – veliku, neoprostivu grešku.

RAFFAELE PALLADINO: Isto kao što je Tudor napravio "fatal error" u Madridu, na svoj način je jednu vrstu harakirija izveo i njegov kolega iz Atalante protiv Bayerna, postavivši se hrabro i otvoreno, te po prvi put izveo postavu s dva napadača (Krstović i Scamacca). No, protiv minhenskog stroja, to nije nikada mudro, uglavnom svi koji su to pokušali doživjeli su – brodolome. Iako Bergamo nije na moru, doživljen je totalni brodolom, a ofenzivni paket Nijemaca "izbušio" nesretnog Carnesecchija kao švicarski sir, ostavljenog na milost (zapravo nemilost) Kompanyjevih egzekutora (i to čak igrajući bez Kanea!). Postoje rivali pred kojima je, da parafraziramo slavnog Grunfa, "častan uzmak bolja polovica hrabrosti", jer, svi koji su na Bayern krenuli napadom završili su… otprilike ovako. Prvi set – 1:6.

MOHAMED SALAH: Ne treba biti navijač Liverpoola da bi bilo tužno ove sezone gledati "malog faraona", više od desetak godina oduševljavao je svojim majstorstvom, pogotovo u Kloppovim Redsima, sve do lani, kad je s 29 golova i 18 asistencija bio istinski heroj u pohodu na titulu prvaka. No, Egipćanin se u ovoj sezoni - ne znamo kako drugačije reći nego – ugasio, izgubio prodornost, brzinu, preciznost, snalažljivost, zapravo, sve radi čega smo ga obožavali gledati. Predstava u Istanbulu kod Galatasaraya bila je samo još jedna potvrda te (izgleda, nepovratne) silazne putanje…