Od večere sa Sharon Stone do zabrane leta u svemir, najluđe klauzule u ugovorima nogometnih asova

NIJE ZABIO, OKLADU IZGUBIO

Marcio Santos svakako nije bio "no name" u nogometnom svijetu, nakon što je ponikao u Botafogu, igrao je za Brodeaux, ali je svoju istinsku slavu dosegao potpuno neočekivano, kao član stoperskog para Brazila (zajedno s Aldairom) koji je trijumfirao na Mondialu 1994. godine. Prije SP, inače, on uopće nije trebao biti u rosteru, nego je tamo upao zbog niza ozljeda najboljih stopera reprezentacije i to iskoristio na briljantan način, bio je otkriće summita u SAD-u.

Istovremeno, gazda Fiorentine Cecchi Gori gradio je veliku momčad Fiorentine, oko Batistute složio momčad za velike stvari. U tom mozaiku nedostajao je upravo stup obrane i zato su "Viole" pikirale na ovog novog asa "Karioka" te bili spremni iskrcati sedam milijardi lira, što je tad bila impozantna svota. Međutim, usred pregovora u priču je uletio Tottenham s još boljom ponudom i izgledalo je kako će transfer propasti. Uzalud su emisari talijanskog kluba odletjeli u Rio kako bi nagovorili Santosa da ipak izabere Fiorentinu i onda im je preostao samo jedan očajnički pokušaj izvlačenja asa iz rukava.

Naime, znali su da je on "opsjednut" sa Sharon Stone – tad na vrhuncu svoje karijere (sjetite se "Basic Instincta") i seks-simbol generacije – a Cecchi Gori je imao sve moguće kontakte i veze u filmskoj galaksiji. I tako se došlo do rješenja, u ugovoru za "Ljubičaste" ubačen je dogovor Cecchija Gorija i Marcia Santosa, između ostalog, pisalo je da će mu gazda organizirati (i platiti) račun s američkom glumačkom zvijezdom, uz jedan uvjet – da postigne minimalno sedam golova u toj prvenstvenoj sezoni. Međutim, to se pokazalo kao bumerang: fiks-idejom da zabije toliko pogodaka, Brazilac je u svojoj osnovnoj djelatnosti, defanzivnim zadacima bio vrlo neuvjerljiv, štoviše, zatresao je mrežu dvaput, ali – svoju. Prvi pogodak, pak, zabilježio je tek sredinom travnja i nije ispunio uvjet iz klauzule, te se večera sa Sharon Stone nikada nije dogodila…

LUDORIJA ZBOG SOLARIJA

Kad je bio na vrhuncu karijere (1988.) i blistao u dresu Newcastlea, Paul Gascoigne bio je meta najmoćnijih i najbogatijih klubova, ne samo Engleske, nego i Europe. U finalu bitke za njegov transfer su se tako našli Tottenham i Manchester United, a kako su "Crveni vragovi" bili svakako atraktivnija destinacija, izgledalo je da će "Gazza" preseliti na Old Trafford. Međutim, Spursi su iskoristili svoju jedinu priliku, kakvu United ne bi prihvatio, predsjednik Irving Scholar mu je obećao ispuniti doslovno sve, pa i pomalo bizarne zahtjeve. To su bili: kuća s garažom za njegove roditelje, BMW s peronaliziranom registracijom i – solarij za njegovu sestru.

CRNA MAČKA ZA SCHWARZA

U svojoj eri, Stefan Schwarz bio je sjajan švedski veznjak, ali više od nogometa, zanimala ga je astronomija, te se službeno prijavio za prvi komercijalni let za svemirski let, kad god to bilo. Međutim, kad je 1999. godine potpisao ugovor za Sunderland, čelnici "Crnih mački", prestravljeni mogućnošću da se to zaista dogodi, unijeli su u ugovor da tijekom trajanja Schwarz nema pravo – napustiti Zemljinu atmosferu, jer bi se u tom slučaju automatski raskinuo.

PREVARE MUČNE ZBOG TRI KUĆE

Giuseppe Reina bio je njemački napadač čija je karijera krenula uzlaznom putanjom kad je 1996. godine prešao iz Wattenscheida u Arminiju Bielefeld. U njegovom trogodišnjem ugovoru postojao je članak prema koje je za svaku sezonu od Arminije trebao dobiti po jednu kuću. Pritom, Reina očito nije imao mudre savjetnike, te u ugovoru nisu precizirane dimenzije kuća, što ga je, doslovno, skupo koštalo. Naime, Arminia je ispunila ovu točku ugovora, ali tako što mu je za svaku sezonu poklonila po jednu – Lego kućicu!

DINHO, ROMARIO I RIO

Znate već kakvi su Brazilci i njihov život – izvan terena. Upravo iz tog razloga, slavni Romario je u ugovoru za Flamengo imao stavku da može nakon utakmice u noćni provod bez ograničenja, pod uvjetom da – postigne dva pogotka. Stoga i ne čudi da je njegov najbolji segment sezone bio onaj u vrijeme famoznog – karnevala u Rio de Janeiru. Vrlo slična šema važila je i za Ronaldinha u Flamengu: prema ugovoru je imao pravo svakog tjedna imati dvije noći "potpune slobode" za… sve vrste aktivnosti u tom itineraru.

(NE)LETEĆI HOLANDEZ

Dennis Bergkamp je proveo cijelo desetljeće u onom šampionskom Arsenalu Arsenea Wengera (315 utakmica, 87 golova), ali nizozenski velemajstor, nogometni umjetnik imao je jednu slabu točku: sama pomisao na avionske letove izazivala mu je panične strahove. To nije bio problem za utakmice Premiershipa, jer u Engleskoj su svi stadioni relativno blizu, maksimalno par sati vožnje automobilom. Problem je bila, jasno, Liga prvaka, stoga je Bergkamp ugradio u ugovor opciju da na utakmice u inozemstvu putuje automobilom, pa makar to trajalo dan-dva.

ETO'O TI I AVION

Pitanje putovanja bilo je, na potpuno drugačiji način, ključno u senzacionalnom transferu kad je Samuel Eto'o pri kraju karijere potpisao basnoslovni ugovor za "meteor" ruskog nogometa, Anži Mahačkalu. Kako je tamošnje područje, Dagestan, bilo vrlo neprikladno, a i opasno, kamerunski golgeter je prema ugovoru imao pravo na privatni jet i tako je zapravo živio u Moskvi, a letio u Mahačkalu na treninge i utakmice.

LEO SE LAŽNO ZAKLEO

Zlatan Ibrahimović je stasao u Malmöu, ali svoj uzlet doživio u dresu Ajaxa. No, dok je bio zvijezda amsterdamskog kluba, tadašnji sportski direktor Leo Beenhakker mu je obećao ispuniti najveću želju, kupiti Ferrari ako postigne određeni broj golova. Šveđanin je, pogađate, ispunio dogovor, u 74 nastupa za "Kopljanike" zatresao je mrežu 35 puta, ali Beenhakker nije održao svoju riječ, a Zlatan je na to reagirao u svom stilu "nema auta, nema Ajaxa, odlazim". I tako je prešao u Juventus.

SALATA OD SVJETSKOG ZLATA

Za razliku od svih iznad navedenih priča, koje su provjerene i dokazane, postoji i jedna legenda. Naime, Gerd Müller, nevjerojatni golgeter Bayerna i rekorder po broju zgoditaka (srušio ga je tek Lewandowski), junak SP 1974., obožavao je krumpir-salatu, kao prilog uz bifteke. Kako bi produžio vjernost minhenskom klubu, kad je bio u zenitu karijere, tadašnji predsjednik Bayerna mu je – kaže legenda – obećao da će mu njegova supruga osobno pripremati ovaj specijalitet, tipičan za njemačku kulinarsku kulturu, za svaki pogodak koji postigne. Na kraju je Müller zaista ostao igrati za "Crvene", nije nikad objavljeno je li gospođa supruga stvarno pravila salate…