Od huka Kopa u istanbulskoj noći do – glave Sergija Roberta: nevjerojatna serija epskih preokreta

Možda ne najvažniji, ali najdramatičniji i najveći "come back" potpisala je Barcelona protiv Paris SG-a u osmini finala 2017. godine. Francuzi su na Parku prinčeva razbili Blaugranu s 4:0 (Di Maria dva, Draxler, Cavani), što je značilo i hipoteku na prolaz, jer je to ipak bio preveliki minus čak i za Messija i društvo. Istina, u revanšu na Camp Nouu domaćini su dominirali i stigli do 3:0 već u 50. minuti. No, kad je Cavani (62.) smanjio, sudbina Katalonaca izgledala je zapečaćena, tim više jer se tada još važio pogodak u gostima. I tako je meč išao prema svom neminovnom raspletu, sve do samog kraja. Još u 88. minuti na semaforu je svjetlilo 3:1, dakle, Barci su trebala – tri pogotka! I onda kreće show: Neymar je u 88. i 90. minuti napravio dramu, a šlag na tortu stavio je Sergi Roberto u petoj minuti sudačke nadoknade – 6:1! Tako je Barcelona postala prva (i jedina) momčad ikada – računajući i raniji Kup prvaka – koja je uspjela proći nakon što je prvi meč izgubila s četiri pogotka razlike.

Nezaboravni Istanbul

Sličan scenarij dogodio se i u još puno važnijem meču – finalu Lige prvaka 2005. godine, u epskoj istanbulskoj noći finala. Milan je na odmor otišao s 3:0 nad Liverpoolom (Crespo dva, Maldini), u svlačionici su već spremili šampanjac.

"Izlazili smo iz svlačionice prema terenu odigrati i to prokleto drugo poluvrijeme, kad smo u tom prolazu začuli huk s tribina, pjesmu naših navijača, kao da vodimo. I tad smo rekli: idemo se boriti za njih, oni ne zaslužuju ovakav rasplet", kasnije će ispričati Steven Gerrard.

Sve ostalo je bajka: Redsima je trebalo točno – šest minuta da izjednače! Upravo je kapetan pokrenuo ludi preokret u 54. minuti, Šmicer (56.) dodatno zakuhao, a Xabi Alonso u 60. minuti zabio za 3:3 i to iz "odbijanca" nakon što je Dida obranio njegov jedanaesterac. A bila je to samo uvertira epskog raspleta: u produžetku je Jiri Dudek obranio nevjerojatni zicer Ševčenka, da bi u izvođenju jedanaesteraca upravo Ukrajinac konačno postao tragičar. Niti on, ni Pirlo ni Serginho nisu uspjeli zatresti mrežu, a pokal je otišao na Anfield!

Kop nosio Redse do preokreta

Barcelona je, istina, potpisala najveću, kako to oni kažu "La Remontadu" u povijesti natjecanja, ali je isto tako bila i – "žrtva" takvih raspleta i to dvaput u samo 12 mjeseci! U polufinalu 2019. godine, upravo bivši igrač Liverpoola, Luis Suarez je zabio dvaput "svojima", a Messi jednom za velikih 3:0 u svom domu, put do finala bio je trasiran. I onda se dogodila nezaboravna epizoda na Anfieldu: koliko god svi znamo za "nadrealnu" atmosferu kakvu stvori Kop, bilo je previše za očekivati baš takvo čudo i prolaz Liverpoola. No, Origi i Wijnaldum su po dvaput matirali nesretnog Cilessena za 4:0. U kolektivnoj memoriji ostala je posebno zabilježena scena onog presudnog gola iz 79. minute, munjevitog kornera Trenta Alexander-Arnolda kojeg je Origi pospremio u mrežu.

I Roma je Barcelonina rana

Dodatno je zanimljivo što se skoro ista "tragedija" Barceloni dogodila još godinu ranije, ali očito nisu naučili lekciju. Naime, 2018. godine, u četvrtfinalu, dobili su Romu s 4:1, imali za klasu jaču momčad pa je uzvrat na Olimpicu izgledao kao prilika za lijepi izgled te posjete Koloseumu i ostalim znamenitostima Vječnog grada. Načeo ih je Džeko odmah u šestoj minuti, De Rossi (58.) najavio infarktnu završnicu. I onda, u 82. minuti, glavom nakon kornera Manolas je matirao Ter Stegena zapečativši sudbinu Katalonaca – 3:0 (podsjetimo još jednom, tad je još važilo pravilo gola u gostima).

Super Depor kreirao čudo

Igrom sudbine, isti "gaf" zbio se i Milanu, jer je sezonu prije opisanog, fatalnog istanbulskog finala pretrpio otprilike istu agoniju. Tadašnji "Dream team" Rossonera, u prvom meču četvrtfinala na San Siru šokirao je Pandiani u 11. minuti. No, time je samo izazvao silnu reakciju domaćina, Kaka (dva) te Ševčenko i Pirlo su sve stavili na svoje mjesto, pa je Milan otišao u La Corunu sa zalihom od 4:1. Što se dogodilo u uzvratu, mogli ste stotine puta vidjeti u onim highlightsima tijekom poluvremena u tv prijenosima: već u prvom dijelu, "Super Depor"“ (to je bio nadimak današnjeg – drugoligaša) sve je obavio pogocima, opet, Pandianija, te Valerona i Luquea. A završni udarac svim pokušajima gostiju da se vrate u igru zadao je Fran u 76. minuti za konačnih 4:0! Eto, čak i takvi divovima, fantastčnim momčadima poput Barce i Milana, dogodio se da u dvije sezone zaredom dožive nevjerojatne i – nikad prežaljene eliminacije. Istine radi, Milan se 2007. godine osvetio Liverpoolu, svladavši ga u finalu u Ateni…

Ovo kratko prisjećanja na povijesne preokrete, naravno, bilo bi nepotpuno bez šećera za kraj i finala 1999. godine, eto, baš u Barceloni koja se provlači kroz cijelu priču. Doduše, tad nisu Blaugrana bili protagnosti, već Bayern i Manchester United, kad su Crveni vragovi golovima Sheringhama i Solskjaera u sudačkoj nadoknadi pretvorili 0:1 na 2:1 u najluđem raspletu svih finala ikada…

Uglavnom, poanta je sljedeća: čuda se, ipak, ponekad događaju, vidjet ćemo hoće li itko od četiri "otpisana" danas i sutra uspjeti ući u nogometne antologije i uloviti minus tri. Chelsea, Sporting, Tottenham i Manchester City imaju priliku ispisati povijest. Može li – itko – to i napraviti?