Lokomotiva nije došla na utakmicu, ali to nimalo ne umanjuje Dinamovu kvalitetu i moć

Ako gledamo Dinamovu razinu na kojoj se trenutno nalazi, to je otprilike ono što su Mario Kovačević i Zvonimir Boban i očekivali. Ovu razinu igre kakvu Dinamo iz kola u kolo prikazuje u SuperSport HNL-u nitko od aktualnih konkurenata ne može dosegnuti, možda je tome najbliži Hajduk, ali i on je također razina ispod, što se najbolje vidjelo u posljednjem dvoboju na Poljudu.

Prisjećajući se igara Dinama s početka sezone, prije onog pada koji mu se dogodio, danas Modri izgledaju nemjerljivo bolje i kao momčad i igrom. Stvorila se kemija u svlačionici, igrači su se uigrali i usvojili zahtjeve koje stručni stožer pred njih stavlja i odmah je to neka sasvim druga priča.

Dovoljno je pogledati kako Dinamo izgleda danas u visokom pritisku, kako izlazi u presing, kako reagira nakon izgubljene lopte, sve je to daleko kvalitetnije. Naravno, to je jedan od najtežih segmenata za uigravanje, koliko god se činilo jednostavno. Nije stvar samo u trčanju pojedinca, svi moraju biti sinkronizirani i znati što moraju u tim trenucima raditi i kako se kretati.

Lokomotiva je imala velikih problema baš u tom segmentu, jako teško je pronalazila način kako zadržati duže posjed i nekom kombinatorikom izaći prema naprijed. S druge strane Dinamo je značajno okomitiji, opasniji i brži u odnosu na prvi dio sezone, nema više onog beskonačnog vaganja obrane i ubacivanja lopte u bunar, igrači se jako dobro kreću i s loptom i bez nje i to je odmah sasvim druga priča.

Beljo u formi života

Još jedan od velikih razloga zašto Dinamo tako lako lomi protivnike je Dion Drena Beljo. Kada je dolazio u Dinamo, optimisti su govorili o zadovoljstvu s 20-ak golova u sezoni. Međutim Beljo je već sada na tom broju i on će do kraja sezone biti još podebljan. U posljednja dva kola napravio je nešto što još nije viđeno otkako je hrvatske nogometne lige, spojio je dva hat-tricka.

Beljo ne zabija samo golove, ali što ih više zabija, obrane ga još pozornije pokušavaju čuvati što automatski ostavlja prostor suigračima. Tu onda dolazimo do onog dijela teksta o odličnom kretanju Modrih bez lopte pa ima dosta dolazaka iz drugog plana, dobrog čitanja igre i ulaska u prazan prostor. Zasluga za to je i Beljina.

Lokosi ga nisu dobro pazili pa su u dva navrata u prvom poluvremenu bili kažnjeni s njegove strane. Ušao je u prazan prostor, odlično su ga proigrali Stojković pa Vidović i bedem Lokomotive počeo se urušavati.

Doktor Mišić dirigirao igrom

U prošlom kolu protiv Slaven Belupa u prvih 45 minuta itekako se osjetilo koliko Dinamu nedostaje Josip Mišić. Njegova inteligencija u igri i kontrola ritma u sredini terena određuju kako će Dinamo izgledati, kada će krenuti prema naprijed, kada će se promijeniti strana, odigrati duboko, a Mišić to radi savršeno. Uz sve to još odrađuje i odličan posao u fazi obrane te je jasno zašto ga je teško nadomjestiti.

Ta jedna utakmica pauze dobro mu je došla, ponovno je Miške bio pun energije, rastrčan, raspoložen za igru, odlično je izgledao na travnjaku i iako nije imao onih najpraćenijih statističkih pluseva, pogodaka i asistencija, bio je van toga najbolji pojedinac na terenu.

Već smo dosadni pričom o njegovoj važnosti za Dinamovu igru, ali to je jednostavno tako. Niti Lokosi, kao i mnogi drugi, nisu imali odgovor na njegovu igru, ne može se reći da je on Dinamov dobitak, on je "oduvijek" tu, ali kada su i ostali ovako raspoloženi, Mišićeva igra odlazi na još višu razinu.

Kako protiv Dinama?

Teško. Individualna razlika u kvaliteti u odnosu na ostatak lige je stvarno velika, a kada su se ti individualci spojili u momčad, razlika je postala još veća. Mario Kovačević je poput papagaja stalno govorio o vremenu koje je potrebno da sve klikne i bio je u pravu. Ništa ne ide preko noći, posebno ne u slučaju tako drastičnih promjena kroz kakve je Dinamo prošao.

U drugom dijelu sezone Dinamo kada je i imao problema i nije izgledao dobro, bilo je to uglavnom zbog svog nastupa i pristupa jer nije slučajno da mu je trebalo u tim utakmicama 15-20 minuta prave igre u visokom ritmu da protivnik položi oružje.

Naravno da se ne možete pouzdati u "labaviji" Dinamov nastup i da ćete na tome graditi pobjedničku taktiku. U 2026. godini u hrvatskom nogometu jedino je Victor Sanchez zaustavio Dinamo, ali cijena je bila takva da Rijeka na svojoj Rujevici nije praktički zapucala na gol. U ovom trenutku je i za sve trenere u SSHNL izazov kako se postaviti i što napraviti da se izbjegne poraz protiv Modrih.