Introvertni “Gospodin Nonšalancija“, kralj svih asistenata, nogometni (ali i šahovski) velemajstor sa vintage kopačkama

Punim imenom Michael Akpovie Olise, danas je po mnogima najbolji krilni igrač na svijetu, zbog pozicije u momčadi i dresa Bavaraca, mnogi ga – bez ikakvog pretjerivanja – zovu novim Robbenom u usporedba sa fenomenalnim Nizozemcem svakako jest dolična. Kad je njemački prvak pretprošlog ljeta iskrcao 69 milijuna plativši “Orlovima“ izgledalo je to kao pomalo rizična investicija, a pokazalo kao, blago rečeno – pun pogodak, danas ga na Transfermarktu procjenjuju na 140 milijuna. Navodno je nedavno baš Real poslao ponudu Bayernu u okviru ove brojke, ali je njemački šampion a priori odbio svaki razgovor na tu temu, Olise jednostavno nije na prodaju, nema cijenu. Prilično logičan stav.

Osim nevjerojatnog spoja brzine, spretnosti i tehnike, kad kao u slalomu prolazi suparnike i stvarno “robbenovski“ iskosa pogađa suprotni kut, Olise ima i nekoliko… vrlo posebnih karakteristika. Jedna od poznatijih (prava noćna mora za novinare) je njegova anti-elokvencija, a svaki razgovor je velika muka, čak i oni blic nakon utakmica. Tako je jednom ovako opisao svog pogodak za Palace kojim je odlučio meč u 90. minuti: “Zaha mi je dodao loptu, ja sam pucao i zatresao mrežu“. “I to je sve?“, upitao je reporter, a dobio odgovor “Da“.

Čak ni kad ga je iz tv-studija njegov najveći igrački idol (i nekadašnji izbornik u olimpijskoj reprezentaciji) Thierry Henry nahvalio, Olise je šutio, što je toliko naljutilo bivšeg asa Arsenala da ga je pitao: “Zašto se bar ponekad ne nasmiješ?“. Jednostavno, to nije dio njegovog karaktera, tako i golove “proslavlja“ kao da se skoro ništa nije dogodilo. Uz to, Olise ima poseban “ritual“, bolje rečeno fetiš, nosi kopačke iz kategorije “vintage“ koje se već godinama uopće ne proizvode (Nike Hypervenom), na vrijeme ih je nabavio u dovoljnom broju, odbivši pritom sve druge ponude. Također i boju kopački strogo prilagođava svakom od tri Bayernova dresa.

Nije tajna da je Olise zapravo pomalo neobični nogometaš izrazite inteligencije, možda je pretjerano reći, ali kažu da je skoro jednako dobar šahist kao nogometaš, ali upravo radi toga ima i problem, jer za vrijeme priprema i karantena nema dostojnog suparnika među suigračima. Baš kao i nekada, kao dječak na ulicama Hammersmitha kad je igrao sa vršnjacima – uključujući i svog mlađeg brata – ali ni tamo nije imao ravnopravne rivale, jednostavno je bio previše bolji od svih…

O njegovom introvertnom karakteru možda najbolje govori slika sa lanjske proslave titule prvaka Bayerna, koja se održava po tradiciji na balkonu na minhenskom Marienplatzu: dok je cijela momčad i stožer slavila pred tisućama navijača, polijevalo se pivom (a čime bi drugo u prijestolnici Oktoberfesta), Olise je sve to ignorirao i – igrao šah na svom mobitelu… I po ovome je lakše razumjeti zašto ga nazivaju i “Mister Nonchalant“.

Istina, trener Kompany je jednom sve to pokušao demantirati rekavši da je Michael sasvim normalno komunikativna osoba u svlačionici, te da je rezerviran samo prema novinarima, jer skoro nikada ne daje intervjue. Uz to, i same brojke na simboličan način govore o tome da Olise nipošto nije “samoživi“ egoist: ove sezone je dosad ukupno upisao 18 pogodaka u sva tri natjecanja, ali i čak – 29 asistencija, po čemu je putu da osvoji primat ove kategorije i sruši rekord nikog drugog do Lea Messija.. I svakako je kandidat za Zlatnu loptu, a to će, jasno umnogome ovisiti o učinku “Trikolora“ uskoro u Americi.

Jedna od epizoda iz kategorije “život piše romane“ jest baš i ona o napadačkom tercetu Francuske za predstojeće Svjetsko prvenstvo, gdje će izbornik Deschamps predstaviti napadački, baš vražji, pakleni “trozubac“ Mbappe – Dembele – Olise (i još pet-šest skoro jednako dobrih alternativa), a već sam spomen njihovih prezimena utjerava jezu u kosti rivala. As Bayerna se, eto, u četvrtfinalu već „riješio“ jednog od suigrača među “Galskim pijetlovima“, izbacivši Kylianov Real u antologijskom uzvratu na Allianz Areni, a sad ga čeka duel na distanci s Dembeleom, osvajačem Zlatne lopte.

Mnogi kroničari ovaj showdown PSG – Bayern nazivaju finalom prije finala, što možda i nije najkorektnije prema Arsenalu i Atleticu, kao da netko od njih isto neće imati priliku osvojiti europski tron u završnoj predstavi na Puskas Areni u Budimpešti. Ne znamo hoće li bolji iz sudara Parižana i Nijemaca zaista uzeti pokal, ali nema dvojbi da nas čeka (barem) 180 minuta najboljeg nogometa koji se može danas uprizoriti.