Finale SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa zaslužuje bolji status nego što ga trenutačno ima

Polako nam se bliži kraj sezone u mnogim europskim i svjetskim ligama koje će ovoga puta završiti malo ranije zbog najvećeg događaja godine - Svjetskog prvenstva. Neke od utakmica koje možemo nazvati krunom sezone, svakako su finala kupova u nacionalnim ligama. I dok se kroz prvenstva traži kontinuitet za osvajanje naslova, u kupovima je to ipak drugačija priča.

Kupovi obično imaju dodatnu emocionalnu vrijednost jer u njima, u pravilu, nemate pravo na krivi korak. Tako se i onim nominalno najboljim i najbogatijim klubovima može dogoditi loš dan pa ih nominalno slabiji klub može izbaciti te otići do trofeja koji bi teško vidjeli u nekim drugim okolnostima. Isto tako, finala kupova obično su zasebni događaji s velikim ceremonijama na neutralnom terenu.

Fijasko s dvije utakmice

HNS je dvije sezone eksperimentirao s povratkom na dvije utakmice u finalima što se, kao i prema najavama, nije pokazalo dobrim rješenjem. Hrvatski nogomet na te se dvije sezone priključio Kupu Bosne i Hercegovine kao jedini u Europi u kojem se finale igra na dvije utakmice.

Samim time finale je nakratko izgubilo draž. Bilo je jasno da klubovi u prvim finalnim utakmicama neće previše riskirati i da nećemo dobiti željenu atraktivnost. Prisjetimo se Dinama i Rijeke pretprošle godine na Maksimiru kada je završilo bez golova, ali i bez previše dobrih akcija i prilika jer su obje momčadi bile svjesne da će se sve odlučiti u uzvratu.

Termin odigravanja

Finalna utakmica na rasporedu je u srijedu, 13. svibnja, s početkom u 18 sati. Kako vrijeme ide, čini se da igranje finalne utakmice u sredini tjedna postaje tradicija u hrvatskom nogometu. Jasno, ako nešto postaje tradicija, ne znači da je dobro.

Raniji termin možemo razumjeti. Radi se o utakmici Dinama i Rijeke na neutralnom terenu u Osijeku, a navijači oba kluba putuju istim pravcima. S obzirom na to da se radi o utakmici visokog rizika, jasno je da policija ima određen utjecaj na određivanje termina.

U tom pogledu, nije ništa drugačije ni u drugim državama kada su u pitanju jake utakmice koje se obično igraju u poslijepodnevnom terminu kada je manje alkohola u opticaju, kada je lakše organizirati dolazak i odlazak navijača, rasvjetu i javni prijevoz.

Ako se odlučite putovati iz Zagreba prema Osijeku, udaljenost vam je oko 280 kilometara, dok je iz Rijeke do Osijeka još barem 160 kilometara duže. Računajući sigurnosne rizike, velike kolone i preglede na autocesti, ako želite otići na utakmicu, morate preskočiti dan na poslu ili uzeti slobodan dan.

Zar nije bilo jednostavnije pomaknuti termin prvenstvenih utakmica finalista u sredinu tjedna, ostatak odraditi u petak i subotu, a recimo nedjelju ostaviti isključivo za finale kupa kao centralni događaj? Nije to od jučer, godinama unatrag sva se finala igraju sredinom tjedna.

Na primjer, Atletico Madrid igra španjolsko prvenstvo i bori se za finale Lige prvaka, a svejedno je finale s Real Sociedadom igrao u subotu. AZ Alkmaar se 16. travnja oprostio od nastupa u Konferencijskoj ligi, ali svejedno je finale nacionalnog kupa igrao tri dana kasnije. I Dinamo i Rijeka svoj su europski put završili dosta ranije, tako da ni ta prepreka nije postojala.

Voljeli bismo čuti jasne razloge i koliko na sam termin utječu klubovi, a koliko policija, nositelj TV prava i sami Hrvatski nogometni savez. Službeno se sigurno mogu navesti i sigurnosni i komercijalni razlozi, ali ti sigurnosni i komercijalni razlozi isti su i u srijedu i u nedjelju.

Cijene ulaznica

Dinamo i Rijeka dobili su svoj kontingent karata za finalnu utakmicu. Modri su u samo 48 minuta rasprodali svih 2900 ulaznica što je i bilo za očekivati, a nešto slično, u sporijem ritmu, očekujemo i od Rijeke koja bi isto trebala imati lijepu podršku.

Tribine Jug i Sjever za navijače Dinama odnosno Rijeke prodavale su se ili se prodaju po pristupačnijoj cijeni od 20 eura. S druge strane, sve ostale tribine i sektori su više nego dvostruko skuplji. Ako želite na utakmice, a ne želite dijeliti tribinu uglavnom popunjenu ultrasima, morate izdvojiti ili 45 ili 55 eura.

Jednostavna financijska računica glasi, ako niste navijač ovih klubova i želite obiteljski otići na utakmicu, četiri ulaznice koštat će vas 180 ili 220 eura. Još na to nadodajte termin odigravanja utakmice i dobijete da će se rijetko tko odlučiti na takav pothvat.

Realno, praznih mjesta na Opus Areni ne bi trebalo biti. Rijeka će rasprodati svoj kontingent ulaznica, a Dinamo, uz Hajduk, ima najveću bazu navijača gdje god došao i njegovi simpatizeri sigurno će pohoditi utakmicu.

Osim što su terminom utakmice izbacili dio navijača koji su htjeli doći, ali ne mogu zbog drugih obaveza, cijenama su izbacili i one neutralnije

Micanje nositeljstva

Kada nominalno manji klub, čak i niželigaš, dogura sve do finala, a možda i osvoji trofej, cijelo natjecanje dobiva određenu romantičnu težinu. Jakim klubovima taj bi kup bio jedna recka na uniformi, drugima nešto što će se pričati generacijama.

Od početka hrvatske samostalnosti samo četiri puta u finalima nisu igrali ni Hajduk ni Dinamo, a ako u tu jednadžbu ubacimo i Rijeku, onda dobivamo samo finale 1999. godine između Osijeka i Cibalije kao jedino finale bez najtrofejnijih klubova.

Nositeljstva uništavaju čar kup natjecanja. Svake je sezone isto, oni najbolji će u prva dva kola igrati s klubovima iz jednog, dva ili tri ranga niže. Hajduk će vjerojatno opet na gostovanje u Bjelovar, a Dinamo negdje u Istru, dok će Rijeku čekati Bednja. Za manje klubove takve utakmice veliki su događaj, ali sigurno bi prvotni cilj natjecanja trebao biti izboriti što bolji plasman.

Koje je rješenje? Ne treba izmišljati toplu vodu, nego samo prekopirati sistem najjačih liga. Nema nositeljstva, od prvog kola može igrati svatko sa svakim. Neka odmah u prvoj rundi imamo derbi Hajduka i Dinama, neka i manji klubovi povoljnijim ždrijebom imaju šansu dogurati daleko.

Ako će netko na putu do titule u kupu igrati isključivo protiv SHNL klubova ili isključivo protiv klubova nižeg ranga, taj trofej neće ništa manje vrijediti. Kup je natjecanje gdje bi iznenađenja trebala biti moguća, a ne natjecanje u kojem je Uljanik jedini klub iz nižeg ranga koji je dogurao dalje od četvrtfinala.

Iznenađenja se često događaju, samo ne kod nas. Samo u aktualnoj sezoni finala kupova u matičnim ligama igrat će klubovi poput: Grosuplja, Aluminija, Jabloneca, Karvine, Lausanne Ouchy koji se ne mogu pohvaliti blistavim uspjesima kroz povijest, ali sada imaju priliku osvojiti veliki trofej i izaći u europska natjecanja.

Kako do boljeg Kupa

Bez nositeljstva, imali bismo otvoreni ždrijeb. Od prve runde svaki bi klub mogao igrati protiv svakoga kao što je to primjer u engleskom FA kupu. Finalna utakmica ne mora biti na kraju sezone, ali trebala bi biti na kraju tjedna. Dan u kojem nogomet staje i sav fokus je na finalu.

Rezultat bi bio veći interes za kup natjecanje i još bolju reklamu hrvatskom nogometu.