Poučci koji se ne smiju ignorirati

Dinamo je i matematički (deset bodova, tri kola do kraja) nakon osamnaest godina ponovno prvak. Nismo zaboravili pet Croatijinih naslova, no dio su povijesti maksimirskog kluba koje ćemo se sjećati po sigurnim europskim koracima, ali i animozitetu spram puka, koji je gušio sve ono čega bi se trebali rado sjećati. Premda matematika sugerira ispisivanje imena Dinamo na pobjednički pehar, začkoljica u "slučaju Andrić" bar do subote stopirat će graviranje. Do subote? Da, ako Dinamo nadjača Rijeku, a Hajduk ne smaže Osijek, tada ni Arbitražna komisija HNS ne može pomoći Hajduku.

I unatoč možebitnom Arbitražnom neposluhu na odluku Izvršnog odbora, koji je dvoboj Hajduk - Hrvatski dragovoljac registrirao 0:3 (pf), Dinamo će slaviti. A hoće li imati s kim? Krater između modrog sjevera i bijelog juga velik je, BBB teško praštaju svojim miljenicima što su se do posljednjih sati držali pod Canjuginim skutima. Ne pamtimo u nogometnoj povijesti da momčad koja lovi trofeje u leđa dobiva otrovne strijele upravo od najbližih. Stoga je 13. svibnja poseban dan u povijesti modrog puka, označen je kao trenutak kad će se pod "zvučnom kulisom" Prljavog kazališta u posvemašnjem klupku radosti naći zaraćene strane (nogometaši - navijači).

Naći bi se morali, jer više nema omraženog Cezara i "Tate", koji je i pod cijenu represije, praznih tribina i srca, slavio Croatiju. U Maksimir se vratio Velimir Zajec, čovjek u kojeg se kunu navijači, kojem vjeruje puk. Može li maksimirska legenda vratiti vjeru u klub, očistiti ga od sjene prošlosti u kojoj se sumnjalo u mutne radnje sa sucima, u monopol nad hrvatskim nogometom? No, Zajec se ne želi odreći rezultata s kojim se ogrnula Croatia posljednjih godina.

A hoće li ostati na stazi uspjeha ovisit će ponajprije o rezultatu. On će svake godine nametati imperativno pokoravanje domaćeg društva, te permanentni izlazak u Ligu prvaka. To će biti teško ostvarivo. Zašto? Prije svega stoga što je za vrhunski proizvod potreban prvoklasan materijal, potom i ruke koje će od tog materijala oblikovati proizvod. A intencija je sadašnje vlasničke garniture da upravo na nogometašima, ali i djelatnicima, "prišpara". Kako je to usmjereno na nogometaše, za očekivati je da oni, naučeni na bogatstvo, u prosječnosti neće funkcionirati na istom nivou. Dakle - patit će igra. Dalje, bez ulaganja, a nametnutom prodajom, dobit će se tek djelomično sit klub, izgubit će se, razložno, kvaliteta.

Maksimirskim kopnjenjem moći rastužit će se pristaše modrih, a otvoriti prostor da prije svih Hajduk, a potom Rijeka, Osijek, pa i Zagreb i Varteks, u budućnosti narastu dovoljno za preskakanjem Dinama. Da je to potrebno posvjedočit će prazne tribine, nezaintersiranost puka, pa i nasilje na tribinama isfustriranih gledanjem u leđa Zagrepčana. Splićani su u toj gladi prekoračili crtu civiliziranog, pa su nasrnuli na svoje nogometaše. Isukali su argument sile, protestirajući indirektno protiv onih koji su Hajduk gurali u provaliju svih ovih godina. Pa i Croatije.

Ostaje dakle da se osigura maksimalna regularnost natjecanja, da se, uz vidan angažman i Hrvatskog nogometnog saveza, suzbiju sve spomenute negativnosti, da se, okrečući se novom vremenu, stvori kult domaće lige kao preduvjet vraćanja gledatelja na tribine. Za to će se morati pobrinuti i klubovi, koji će providnije planirati svoju politiku, bazirajući je na poštenju i nogometnim vrijednostima. Tada ćemo imati više jačih klubova, koji će ponovno "zidati" kvalitetniji (i zdraviji) Dinamo i pomoći Hajduku da bude na tragu pamtljivih dana. Proteklih godina bilo je toliko poučaka da ih se nikako ne bi smjelo ignorirati.