Veliki moraju nestati

Iako nas slike iz poljudske školjke prate danima, čini se da površinskom analizom lociramo vinovnike. Za otkrivanje krivaca potrebno je pažljivo pogledati ispod površine. Listajući spomenar, nedvojbeno ćemo se zaustaviti na tri stranice - onu obojenu u crveno-bijelo-plavo, bijelo i plavo. Ulazeći u njihove dvore, pronaći čemo potpisnike, ili pak tragove, koji nikad ne izblijeđuju, koji su nas i odveli do - policijskih izvještaja, u kojima se broje ranjeni, nasreću - ne i stradali.

Locirali smo se na tri stranice, koje će otkriti da nesreća ne proizlazi samo iz stanja u društvu koje, uvjeravaju nas sociolozi, možemo uzeti kao jednim od čimbenika, već nesposobnošću onih kojima je povjereno, negdje i ne, da ispisuju stranice nogometne povijesti. Krivac broj jedan je Hrvatski nogometni savez, no ne samo današnja stolujuća struktura, već i one koje od devedesete žive u Ilici 31. Riječ kompromis najomiljenija je u toj najdužoj zagrebačkoj ulici, a upravo on nas je doveo do rubikona kojeg je nemoguće prijeći na pozitivnu stranu, dok se tamo stvari ne postave na svoje mjesto.

Isprva se ne smije pogledati u TV kutiju koja je proteklog vikenda sugerirala da su Parma i Calais mali spram Juventusa i Nantesa velikih. Dakle, Hajduk i Dinamo moraju ostati slavni, no ne i veliki u odnosu na male. Možda se ovom zgodom to čini dalekim razlogom, no nema sumnje da je tu klica koja je s godinama prerasla u kukolj iz kojeg se teško pronalazi izlaz. Naoko banalnim detaljima ("slučaj Andrić") očito je da ilički čelnici nemaju petlje. A Komisija, bilo koja, nije tijelo koje samostalno odlučuje već mašina koja upravo kod glavnih faca odlazi po svoje mišljenje i odluku. I posljednja odluka da se Hajduku vrati bod usmjerena je da se ošteti mali, ovom zgodom Osijek.

Ciljati, dakle haenesovci moraju prema izjednačavanju malih i velikih, naravno, podržavajući i jedne i druge kada je u pitanju promocija izvan granica. Dakle kompromise kroz nečitke propise treba izbjeći, da ne bismo ponovno bili na početku, gdje se sada i nalazimo. Eskalirao je sukob u Splitu, prijetio je i u Maksimiru, a na hrvatskom jugu to se dogodilo. Ponešto zbog uzavrele krvi, ali i načinom na koji je Hajduk u proteklih pet godina vodio politiku. Nemogućnost da se materijalno prate Zagrepčani tjerala je Splićane da rasprodaju svoje najvrijednije eksponate, no umjesto da se novac ulagao u proizvodnju i nabavku novih lica, blagajna je nudila uglavnom propuh i pitanja - gdje je nestao novac.

A Torcida je prepoznala meštre, i svojim, a upravo od te uprave dobivenim utjecajem na kraju primjenila silu. Ni prekid kontra Dinama nije prekid protiv igrača i rezultata već protiv ljudi koji vode ili su posljednjih godina vodili Hajduk. Protiv Šibenika su napadnuti igrači, iako vjerujem da je meta bila svečana loža poljudske ljepotice. Torcidini su se članovi ogradili od djela "navijača", no ne skrivaju da su razočarani i isfrustrirani. Uzroke za takvo stanje zasigurno treba potražiti u Maksimiru, koji je u pretposljednje tri godine "zidao europski gigant" na uštrub ostatka domaćeg društva.

3:0 za Hajduk u "slučaju Andrić", kad bi tako odlučila Arbitraža HNS-a, ne bi pomogli "bilima" da dohvate plave. Arbitraža bi, u slučaju da Hajduku da za pravo, mogla u nekoj varijanti izbaciti Hrvatski dragovoljac, što bi potvrdilo tezu da u Lijepoj našoj i definitivno postoji prevelika razlika između velikih i malih. Modri su do ovog trofeja stigli na način na koji priželjkujemo da će i budući hrvatski nogometni slavodobitnici stići. Bez pomoći na travnjaku, dečki u crnom, ali i izvan njega.

1:0 je za Dinamo u trofejima, a točno za tjedan dana dobit ćemo odgovor čija će se zvona bolje čuti, ona s kaptolske katedrale, ili pak ona svetog Duje. Nadamo se, a na ovim stranicam i apeliramo da zvone u slavu modrih ili bilih, u slavu nogometu, a ne ne zvuk koji bi navijestio nešto što ne želimo ni pomisliti, da ne bi najavljivala nešto što se dogodilo proteklog vikenda na Otoku, prije dvadesetak dana u Istanbulu. A vama iz Ilice 31 ostaje sedam dana da uz pomoć svih koji su vam potrebni podvučete crtu pod sezonu u kojoj ste, nadamo se, naučili dovoljno da sljedeće sezone na ovu temu ne trošimo tintu.