Uoči EP 2003.: Hrvatska košarkaška javnost pesimistična

Anonimna anketa među bivšim trenerima, igračima sadašnjim i onim bivšim, novinarima i ostalima u uzburkanom košarkaškom miljeu pokazala je da u medalju slovom i brojkom ne vjeruje nitko, a da u ostvarenje primarnog cilja "Spahijinih jurišnika" - plasman na Olimpijske igre u Ateni, ne vjeruje čak njih 80 posto.

Pesimisti odmah nude i pokriće, svoje razloge skeptičnosti koji se brzo namnože kada im se ponudi tračak optimizma: "pa nisu mogli ni Kuki, ni Dino, ni Stojko; pa poptupuno su neiskusni - čak sedam debitanata; pa nemamo iskusnog centra; pa nemamo centra koji može otvoriti "pick&roll"; pa pratile su nas ozljede; pa pratili su nas otkazi; pa iznenadio nas je Spahijin izbor..."

Rijetki su, ali stvarno vrlo rijetki, oni koji vide svjetlo na kraju tunela da će "Gira" i ekipa nadvladati objektivne slabosti i u prvi plan pogurnuti volju i borbenost, da će "baciti srce na parket", da će igrati "svi za jednoga, jedan za sve", da će pronaći "pozitivno ludilo", da neće ulaziti u "crne rupe" i da će vjerovati kako će s velikim zadovljstvo pogledati u oči skepticima i povikati: "Ipak smo uspjeli!"