Sportski komentatori u Hrvata

Prema svemu sudeći, u Hrvatskoj postoji samo jedan stvarno dobar televizijski komentator na kojeg se rijetko tko žali, a to je Željko Vela koji svojim šaljivim dosjetkama uveseljava dosadne utakmice, "Ova utakmica je zanimljiva koliko i izravni prijenos sušenja friško ofarbanog zida.". On je jedan od rijetkih koji stvarno sluša samog sebe pa se tako uglavnom uspije ispraviti na vrijeme. No ipak, čini se da Vela još uvijek misli da je van Nistelrooy Nijemac pa ga redovito zove fan Nistelrooy, a nekoliko mu je gledatelja i zamjerilo kada se u polufinalu Lige prvaka "drznuo" zapljeskati Ronaldu u njihovo ime, ali to su sve sitnice ako ih usporedimo sa njegovim kvalitetama.

Meni osobno se posebno sviđa tandem Željko Vela - Mirna Zidarić (nisam ih često gledala u kombinaciji, ali mislim da bi bili odličan voditeljski i komentatorski tandem) i mislim da bi se na tome moglo malo poraditi u budućnosti i uvesti Mirnu u komentatorske vode. Mirna Zidarić veselog je duha, uvijek nešto "kuri" Fodora u Živom zidu. A što se tiče vanjštine, došla je kao pravo osvježenje u HRT-ovoj uglavnom muškoj sportskoj redakciji (osobito nakon odlaska Ane-Marije Vuković).

Božo Sušec već je veteran u komentatorskom poslu i mnoge se bitne utakmice prepuštaju njemu, osobito nogometne, a posebno mu treba čestitati na "Nogometnoj televiziji", jednom od najisplativijih projekata HRT-a u posljednje vrijeme. No neki se često žale na njegovo nedovoljno poznavanje sporta kojeg komentira (npr. česte su bile žalbe na Sušecovo komentiranje finala Svjetskog prvenstva u rukometu), a optužuju ga, osobito u Dalmaciji, i za navijačko novinarstvo (to se moglo čuti i u jednoj od Latinica).

Mićo Dušanović poznat je po čestim neartikuliranim zvukovima koje ispušta za vrijeme utakmica i mečeva. Mićo se zna potpuno uživiti u meč(osobito ako igra Ivanišević u finalu Wimbeldona) i onda to zvuči ovako: "...neee...uhhh...jooooj...uffff..." i još puno takvih sličnih zvukova koje je teško ponoviti. Zatim krenu i savjeti igračima: "Sada treba igrati paralelu...neeeee, ne igrati dijagonalu". Miću Dušanovića gledatelji obično ili vole ili mrze baš zbog tog njegovog uživljavanja, no mislim da je ipak bolje da je napeto nego da si gledatelj odspava pred televizorom. Mićo, na primjer, zna napraviti jednu plivačku utrku iznimno napetom, ali kada u sličnom stilu počne komentirati tenis onda je to već pomalo smiješno, ali u svakom slučaju sjedenje pred ekranom je zanimljivo i veselo.

Jura Ozmec ima sličan, uživljeni način komentiranja, ali njega je stvarno naporno slušati (bar meni). Svaki put kada hrvatska reprezentacija zabije gol Ozmec zavrišti iz svega glasa tako da ja svaki put skočim iz stolice (od straha). Ozmec također ima i sindrom pokvarene ploče pa si često nemože pomoći, a da ne ponovi neku riječ bar dva puta (Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska). U zadnjoj utakmici koju je komentirao na EP-u u Kranju toliko me iznervirao da sam bila u stanju radije slušati slovenski "prekršek" i "hrvašku reprezentancu" nego Ozmecovo deranje.

Boris Mutić pak voli pričati razno razne anegdote, pa tako usred košarkaške utakmice možete čuti priču o tome kako on zna Skelina i kako svaki put kada ide negdje prema moru svrati kod njega doma, a njegova mu majka uvijek nareže finog pršuta (?!).

O Slavku Cvitkoviću voljela bih navesti citate gledatelja sa jednog foruma: "A kakve gluposti pričaju u formuli: "ovo nije San Remo, ovo nije Dora..." Da ne spominjem "...drugi vozač Williamsa Button..." možda prošle godine, "...na stazi je još samo jedan Benneton..." dok su još oba i voze se jedan iza drugoga, a tek priče o Slavici Ecclestone i Briatoreu. Uopće ne razlikuje vozače iz istih momčadi...», «Nevjerojatno je kako Slavko Cvitković ne može naučiti izgovarati imena igrača, npr. Outlaw on uporno izgovara Outli."

Što se tiče izražavanja emocija, Bruno Kovačević s tim nema problema, pa tako lije krokodilske suze pred Eurosportovim kamerama povodom Janičinog osvajanja prvog zlata na Olimpijskim igrama dok Balog mrtav hladan komentira golove na Svjetskom nogometnom prvenstvu kao da se ništa nije ni dogodilo. I što na kraju zaključiti? Možda naši sportski komentatori i nisu tako kvalitetni, ali se uz njih uvijek može zabaviti i nasmijati. No ipak, uvijek je lakše sjediti zavaljen u fotelji ispred televizora i kritizirati.

Nekoliko bisera sportskih komentatora:
Mladen Delić:
1. Utakmica Argentina-Nizozemska, pri rezultatu 1:1, pred kraj utakmice: "Ako se utakmica završi 1-1, igrat će se produžeci, pa ako i onda ostane nerješeno, nova utakmica će se igrati u srijedu... Ja imam avionsku kartu za ponedjeljak... da li će oni meni dozvoliti da promjenim kartu... kako ću se ja vratiti?"
Božo Sušec:
"U prepunoj dvorani Dražena Petrovića, okupilo se oko 500 000 vatrenih navijača! "