'Ko igra za raju i zanemaruje taktiku...

Žestoka "noga u guzicu" koju je Željko Kerum zalijepio svom "polubratu" Jošku Svaguši iznenadila je javnost. Svaguša se činio čvršćim od čelika i sigurnijim od švicarskog sefa na čelnoj poziciji splitskog kluba, sa čvrstim zaleđem koje mu je držao gradonačelnik i neformalni predsjednik svega što se Splita tiče. Intimni prijatelji, sudruzi u poduzetničkom miljeu i donedavni partneri u zatvaranju gradskih kavana odjednom su se našli na suprotnim stranama.

Da su se neke pukotine počele pojaviljavati u dotad najčvršćem i najsigurnijem međusobnom odnosu unutar Hajduka primjećivalo se već neko vrijeme. Najkritičniji period koji je jasno otkrio da Svaguša i Kerum nisu više stoposto na istim valovima, bio je nakon smjene trenera Stanka Poklepovića. Zna se da je Špaci presudio Svaguša, Kerumovo mišljenje oko toga nije se previše čačkalo.

No, traženje novog trenerskog rješenja otkrilo je da tu više nešto ne štima. Svaguša se upinjao pronći neko zvučno ime, listala su se domaća, a posebno inozemna rješenja uslijed uspješnog, ali kratkotrajnog iskustva s Talijanom Edoardom Rejom. Kad se izbor suzio na nekoliko uglednih inozemnih imena, Kerum je presjekao čitavu ideju izjavom kako "nema potrebe u Hajduk dovoditi stranog trenera, kad imamo puno naših koji su bez posla". Bio je to jasan signal javnosti da se nešto kuha u najužem Hajdukovom vodstvu.

Kerum je po funkciji predstavnik najvećeg dioničara Hajduka, Grada Splita i kao takav zasigurno ima i najveću odgovornost za ispravno funkcioniranje pionirskog športsko-dioničkog društva u Hrvata. Međutim, s obzirom na to da se cijela priča o preoblikovanju definirala na način da Hajduk više neće biti taoc politike i lokalnih moćnika, već struke, pameti i sposobnosti, začuđuje način na koji je Kerum smijenio Svagušu.

Ako klub ima upravna i nadzorna tijela, zar nije na njima bilo da razmatraju situaciju i donesu odluke kakve donesu? Ništa tu spornoga nema u smislu Svagušine budućnosti na predsjedničkom mjestu jer je jasno da će UO i NO odlučiti onako kako kaže većinski vlasnik, ali zarad legaliteta i transparentnosti poslovanja novog, preoblikovanog Hajduka bilo bi pametnije da je procedura išla pravim, a ne obrnutim smjerom.

Bilo kako bilo, Svaguša je još uvijek samo formalno prvi čovjek Hajdukove Uprave i njegov se će se mandat, ko i svaki drugi, moći ocjenjivati tek nakon određenog perioda od njegovog odstupanja. Imao je Svaguša i dobrih i loših poteza, i pogodaka i pogrešaka, no takav je u principu svatko tko se bavi bilo kojim poslom.

Dobra strana svakako je bila odlučnost kojom je rješavao neke probleme, kresao previsoke plaće i rješavao se financijskog balasta. Pozitivno je bilo i to što se nije osvrtao ni na kritike, ni na oporbu koja u Hajduku uvijek postoji, nego se struktno držao zacrtanog kursa bez ikakve potrebe da bilo kome objašnjava zašto je napravio ono što je napravio. Bez obzira na kakvom mjestu morate biti vođa, neodlučnost i podložnost raznim sugestijama mogu vam biti najveći neprijatelji. Svaguša takav nije bio. I zato što je karakterom prgav i arogantan, ali i zato što je imao jako zaleđe koje mu je osiguravalo sigurnost da ne mora razmišljati o "glasovima iz klupskog kafića".

S druge strane, navijači i javnost nikako nisu mogli "prokuhati" njegovu (ne)reprezentativnost, lošu verbalnost, a posebno činjenicu da se ni od stupanja na mjesto prvog čovjeka Hajduka nije lišio poroka noćnog provoda i izlazaka. Navijači su ga zbog toga često prozivali, pjevali mu podrugljive pjesmice i držali ga nedostojnom "prežencom" za ulogu čovjeka koji predstavlja instituciju kao što je Hajduk.

Ipak, ono što je najviše iznenadilo u Kerumovom obraćanju javnosti glede Svagušinog odlaska je rečenica kako "Čim novinari o njemu ne pišu ništa loše, znači da se slizao i s njima i s navijačima". Kerum je puno puta istaknuo kako smatra da su novinari najveće zlo hrvatskog društva i očito mu je teško palo što sa Svagušom više nije dijelio metu na prsima kad god bi se naoštrila novinarska pera. Je li Svaguša zaista ostvario neke privatne "dogovore o nenapadanju" s nekim od kolega nikad se neće saznati, no Kerum je očito uvjeren da jest. I da ga je time izdao.

Šuška se tu još puno priča, privatnih stvari i problema koje su opteretili i očigledno uništili to donedavno idilično prijateljstvo. Međutim, s obzirom na to kakav je navijački i medijski tretman imao Svaguša od dolaska na čelno mjesto u Hajduku do danas, Kerum ga je očigledno isprašio pjevušeći u sebi stihove "'Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku..."