Uvijek vjerni, nikad zadovoljni

Dvije pobjede od 2:1 smirile su duhove oko reprezentacije koje je uzburkao "samo" neriješen rezultat s Grčkom prije mjesec dana. Pobjeda u Tel Avivu donekle je utišala vječne kritičare, a sasvim solidno izdanje u prijateljskom ogledu s Norvežanima još jednom potvrdili kako smo mi čudna nogometna nacija.

Zapravo je smiješna činjenica da bi Bilića i družinu opet dočekala oštrica kritike da kojim slučajem nakon trijumfa u Izraelu pobjedom nisu okončali i naredni prijateljski susret protiv Norvežana. Svaka utakmica za hrvatsku nogometnu reprezentaciju djeluje kao "povijesna", pa čak i one koje drugi izbornici koriste za isprobavanje snaga i proširivanje liste igrača na koje može računati. Norveški izbornik Olsen nakon poraza od Hrvatske bio je zadovoljan jer je dobio što je htio. Isprobao je neka nova rješenja, dobio neke odgovore koje je tražio, čak i uz poneku rezultatsku žrtvu.

Naše se društvo očito toliko razmazilo rezultatima i izdanjima hrvatske nogometne reprezentacije, da danas više očito nije dovoljno "samo pobjeđivati". Treba to raditi dominantno, dojmljivo i uz rezultatsko "masakriranje" protivnika. Koliko momčadi na svijetu možete nabrojati da su u svakom trenutku sposobne i pobjeđivati i igrati lijepo?

Naši nogometni kritičari koji svaku našu utakmicu komentiraju s "je se pobijedilo, ali igra je bila loša" mogli bi konačno pojmiti činjenicu da ni jedan izbornik nema tu privilegiju da može svaki dan raditi s momčadi koju je odabrao i slagati igru prema svojim zamislima. Od onih nekoliko dana koje dobije na raspolaganje dio otpadne na odmaranje od klupskih obveza, regeneriranje, "krpanje" i tek nekoliko zajedničkih treninga u kojima bi se reprezentacija trebala uigrati kao da je zajedno cijelu sezonu, svaki dan. Ljudi moji - to jednostavno nije moguće!

Hrvatska je kvalifikacije otvorila s dvije pobjede na dva teška gostovanja, domaćim bodom protiv Grčke i uz očekivana tri boda protiv Malte u studenom godinu će zaključiti na prvom mjestu. Rezultati nogometne reprezentacije iz godine u godinu su konstantni, kiksevi minimalni, a ugled koji smo u svijetu izgradili iz utakmice u utakmicu, iz godine u godinu u uzlaznoj putanji. Slaven Bilić u četiri godine svog mandata izgubio je četiri (4!) utakmice.

Minuli period bio je zahtjevan ne samo iz rezultatskog (uspješan start u kvalifikacije), nego i iz potrebe da se proširi krug kandidata koji su sposobni držati visoku razinu igre i na koje se može računati do kraja kvalifikacija, pa i dalje. Ograničavajući faktor je u mnogim akcijama bila činjenica da je U-21 reprezentacija paralelno odrađivala svoje važne natjecateljske obveze, no nakon što je "Rakitićeva generacija" odigrala svoju posljednju zajedničku utakmicu u utorak protiv Španjolske, Bilić će odsad na raspolaganju imati puno mladog i zanimljivog materijala koji će se morati polako uključivati u rad A reprezentacije.

S elitnom reprezentacijom već su Rakitić i Lovren, tu i tamo i Kalinić, a već od sljedećeg ciklusa Bilić će morati početi ozbiljno razmišljati i o Perišiću, Vidi, Maloči, Vrsaljku, Badelju. Nove snage treba početi školovati već danas, dok je iskusni i autoritativni kadar poput Srne, Šimunića, Olića, još u punoj snazi, spreman i sposoban prenijeti svu svoju reprezentativnu mudrost svojim nasljednicima.

Pobjeda u Izraelu kupila je Biliću još mjesec dana mira, a pobjeda protiv Malte u studenom dat će mu četiri mjeseca prostora i vremena da skroji plan za drugi dio kvalifikacija, pa čak i za dalje od toga. Kritici nastrojen dio javnosti trebao bi shvatiti da je glavna zadaća svake kompetitivne reprezentacije (a to Hrvatska svakako jest) držati kvalitetan rezultat, jer o kvaliteti izvedbe ovisi neusporedivo više faktora nego što je to slučaj kod klubova.

Sanjati o savršenstvu izvedbe momčadi koja se sastane jednom u nekoliko mjeseci i zajedno odradi dva-tri treninga prije nego što odigra utakmicu, mogu samo oni koji ne poznaju nogomet, niti razumiju razliku između kluba i reprezentacije. Svaki dobronamjeran navijač uživat će u činjenici da reprezentacija niže dobre rezultate, ponositi se pobjedničkim mentalitetom koji nam donosi uspjehe i kad igra nije savršena, a sve druge stvari gurnuti u drugi plan. Jer im je tamo i mjesto.