Bez napada nije išlo

U potrazi za iznenađenjem protiv jakog suparnika na njegovom terenu, najčešće je važno krenuti dobro, a Cibona ove subote nije ispunila taj prvi preduvjet. Samo devet postignutih poena u prvoj dionici gurnulo ih je u zaostatak od osam razlike, a kad je na parket stupio Novica Veličković, stvari su ubrzo još više krenule u Partizanovom smjeru - sve do ogromnih 35:16 dvije i pol minute do poluvremena.

Perasović je otvorio utakmicu s "čovjekom", u drugoj četvrtini probao je sa zonom, no Veličković je iskoristio sve rupe koje su se tu našle i gotovo sam svojim napadačkim učinkom vodio Beograđane blizu 20 razlike. Kod 30:12 rano u drugoj četvrtini nije izgledalo dobro, malo kasnije još i gore, no nešto bolja obrana i dvije trice Alana Andersona omogućili su da Cibosi ne dožive pravi potop.

S obzirom da je razlika u valorizaciji na poluvremenu bila 50-21 u Partizanovu korist, zaostatak od 11 poena nakon tih 20 minuta izgledao je sjajno, no napadačka igra - nije. Anderson je uglavnom spašavao stvar svojim poenima, u prvom poluvremenu raspoložen je bio i Homan, pomogao je Vedran Vukušić, ali nije baš najbolja stvar kad su napadački njih dvojica prvi u pratnji. Od Homana je teško očekivati da svojim poenima odlučuje velika finala, dok je Vukušić ipak tek na povratku nakon ozljede koljena, nedostaje mu utakmica.

Nije bilo Nikše Prkačina ni Davora Kusa, u prvom poluvremenu ni Earla Callowaya, a kad njih trojice napadački nema, nije dobro. Kapetan se po ulasku na parket brzo naljutio na tri kontakta pod obručem koji nisu suđeni kao prekršaji u njegovu korist, Kusa se malo vidjelo, dok se Calloway opet borio sa svojim oscilacijama - protiv Hemofarma dobar, u finalu se nije uspio nametnuti.

Uz takav odnos snaga, Veličković je u prvom poluvremenu imao valorizaciju (18) gotovo kao cijela Cibona (21), ni Milenko Tepić nije bio tako daleko (14), a tako, bilo je jasno, nije moglo ići. U trećoj četvrtini dočekali smo i nekoliko boljih minuta Callowaya, Anderson je i dalje trpao svoje, a Marin Rozić stavio tricu za samo četiri razlike uoči završnih deset minuta, što je bila sjajna vijest s obzirom kako je sve počelo.

Potpuno otvorena utakmica mogla je biti još otvorenija da se nije dogodio nepriznati koš Lukše Andrića kod 50:46 zbog zaista sumnjivog faula u napadu na Lasmeu, što je Perasovića posebno naljutilo, no i nakon toga Cibosi su bili na samo tri razlike (52:49) nakon Andersonove trice - pa u nastavku potpuno stali.

Više od šest minuta bez poena odvuklo je utakmicu u Partizanovom smjeru, a osim nastavka čudnog sudačkog kriterija, sa sviranjem brojnih polukontakata i propuštanjem sasvim očitih prekršaja, u toj fazi utakmice važnu ulogu imao je i napadački skok Beograđana, što su Cibosi dotad držali pod kontrolom. Domaći su ugrabili nekoliko uzastopnih lopti nakon promašaja i zahvaljujući i tome ponovno stigli na deset razlike, što se više nije dalo stići.

Ponosan na angažman koji su njegovi igrači pružili i solidnu obranu, razočaran što u napadu nije bilo svih kojima se nadao - Velimir Perasović tako se osvrnuo na beogradskih 40 minuta borbe za regionalnu titulu. Partizan je u većem dijelu utakmice bio bolja momčad, na kraju to i naplatio i zasluženo dobio, okrunivši sezonu u kojoj su pokazali najviše u ovom društvu.

Što dalje? Još je rano za razmišljanje, pred Cibonom je završnica hrvatskog prvenstva, no prvi preduvjet je zadržati trenera i sve vodeće hrvatske adute u momčadi, a bilo bi sjajno i kad bi se moglo zadržati Alana Andersona, što će vjerojatno biti najteže. Ljeto će biti dugo, nadajmo se, i puno dosadnije nego je inače kad Cibosi slažu momčad. Započinjati sve ispočetka s nizom promjena u sastavu? Bilo bi odlično da ovog puta ne bude takvog raspleta.