Helios za povijest

Ovim uspjehom Helios je postao tek treća momčad koja se domogla titule prvaka „dežele“. Uz dominatnu Union Olimpiju, do naslova je stigla i Krka iz Novog Mesta. Helios je iskoristio brojne probleme koje je ljubljanski klub imao ove sezone. Olimpija je na rubu financijskog kolapsa, a u ovo finale ušli su desetkovani ozlijedama ključnih igrača poput Teema Rannikka i Manuchara Markoishvilija. Kreator uspjeha je često osporavani trener Memi Bečirović (otac reprezentativca Sanija), koji je izvukao maksimum iz raspoloživog rostera prezentiravši solidne igre već u regionalnoj ligi. Lider na parketu bio je ostarjeli rutiner Saša Dončić, a važnu ulogu odradio je i 210 centimetara visoki Smiljan Pavič, kojeg se Olimpija odrekla prije nekoliko godina.

U finalnoj seriji ekplodirao je još jedan „otpadak“ Olimpije Žiga Zagorc, koji je prije početka sezone otpisan od ljubljanskog kluba u korist Dejana Hohlera. Svoje ime u almanasima kluba zaslužio je i Zagrepčanin Robert Troha, koji nije igrao na svojem nivou u finalu, ali je većinu sezone bio najbolji strijelac kluba iz Domžala.

Što se same utakmice tiče, Helios je sve neizvjesnosti riješio već u prvih 30 minuta susreta. U posljednju dionicu ušli su s 17 koševa prednosti, a tu su razliku zadržali do kraja. U konačnih 82:65 Pavič je ugradio 17 poena, slijede Dario Krejič s 15 i Aleksej Laškević s 14 koševa. Kod poraženih gostiju Alojiz Duščak zabio je 21 koš, dok je Marko Rakočević dodao 14 poena.