Cedevita sanja trofej

Cedevita će vikend provesti u Trevisu. Ne, nisu otišli na turističko putovanje. Otišli su u borbu za svoj prvi euro trofej. Dvije ih utakmice dijele od toga. I ne, nisu otišli igrati samo za sebe. Momčad Aleksandra Petrovića u Italija brani čast (uspavane) hrvatske (klupske) košarke.

Iza Zagrepčana je jedna vrlo zanimljiva sezona u Eurokupu. Sezona u kojoj je izboren Final Four drugog po snazi klupskog košarkaškog natjecanja u Europi. A kako je sve počelo?

U 25. kolu prošlosezonske NLB lige Cedevita je u Sutinskim vrelima došla do 13. pobjede u natjecanja svladavši beogradski Partizan (igrao polufinale Eurolige prošle sezone). Tom pobjedom su kolo prije kraja Cedevitaši osigurali sedmu poziciju u regionalnom natjecanju i izborili kvalifikacije Eurokupa ove sezone.

I onda je krenulo. Prvo je u pretkolu deklasiran Dinamo iz Moskve. U Sutinskim vrelima bilo je 97:61 za momčad Aleksandra Petrovića koja je rutinski obranila prednost u Rusiji te minimalnim porazom 73:72 prošla u grupnu fazu natjecanja.

Tamo su ih čekali grčki Aris iz Soluna, ukrajinski Azovmaš iz Mariupola te izraelski Hapoel Galil Gilboa. Trener Cedevite je već tada osjećao da njegovi igrači mogu puno. Nakon ždrijeba je rekao: "Priželjkivao sam jače protivnike, odnosno veća imena. To ne znači da si ovo loši protivnici, nego sam htio jake protivnike u kvalitetnoj zoni putovanja", mislio je Aco i na dugačka putovanja koja su čekala njegove košarkaše.

To je bilo vrijeme u kojem je operiran kapetan Marino Baždarić, centar Aaron Pettway je napustio Sutinska vrela, a Cedevita je krenula s nastupima u Eurokupu. I to u Podsusedu. Šok je doživjela već u prvom kolu domaćim porazom od Hapoel Galil Gilboe - 83:92.

Nakon toga je iz Uleba stigla naredba da Cedevita svoje utakmice igra u većoj dvorani. Naravno, to je značilo samo jedno - domaćinstva u Draženovom domu. Već u drugom kolu hrvatski se predstavnik pobjedom u Ukrajini vratio u borbu za prolaz dalje. Potom je slijedila domaća pobjeda nakon produžetka nad Arisom, a do kraja su upisane pobjede protiv Hapoela u gostima i Azovmaša kod kuće za 4-2 (uz poraz u prvom kolu i poraz od Arisa u Grčkoj) te prolaz među 16 najboljih.

Druga faza je otvorena s dva poraza. Prvo su bodovi ostali u Vršcu kod Hemofarma, a onda je i Uniks slavio u Zagrebu. Ipak, Cedevita se nije predavala, dva je puta svladala Gran Canariju, uzvratila Srbima i Rusima za poraze u prva dva kola i izborila Estudiantes u četvrtfinalu.

Zagrepčani su prepoznali važnost ogleda i potpuno ispunili Draženov dom protiv Španjolaca. Ipak, treba istaknuti kako je i marketinška služba Cedevite odradila odličan posao, podijelila crvene majice svima u dvorani, tako da je vrlo lijepa slika otišla iz glavnog grada Hrvatske u svijet.

Cedevita je slomila goste iz Madrida preokrenuvši zaostatak od 17 poena iz druge četvrtine u svojih +16 u jednom trenutku, da bi se u glavni grad Španjolske otišlo s devet poena prednosti na strani hrvatskog predstavnika.

Madriđane je u uzvratu nosilo 14 tisuća navijača, ali ni to im nije pomoglo. Zagrepčani su odigrali gotovo perfektno, potpuno otupili oštricu Španjolaca i izborili Final Four. Tamo ih čeka stari znanac - Uniks iz Kazana.

Rusi su sigurno favoriti na papiru, ako zbog ničeg drugog, onda zbog znatno većeg proračuna u odnosu na našeg predstavnika. Ali, to ne mora ništa značiti. Igra se jedna utakmica u kojoj je sve moguće. Na kraju krajeva, Cedevita ih je već jednom ove sezone pobijedila, zašto ne bi i drugi put?

U drugom polufinalu sastaju se domaći Benetton i Cajasol iz Španjolske. Drugi dan su na rasporedu finale i utakmica za treće mjesto, tako da već sada možemo najaviti dvije vrlo zanimljive utakmice za košarkaše Cedevite. Naravno, sa željom da hrvatski klub vidimo u finalu. Sretno, Cedevita!