Kako do četvrtfinala?

Ako ništa drugo, možemo reći kako Cibona ima barem šanse za upisivanje pobjede-dvije u Topu 16. To bi bio uspjeh obzirom na snagu momčadi koje su ušle u ovaj ždrijeb, no nekako sanjamo prolaz u četvrtfinale. Da li je to realno? Da li je realno uopće pomišljati na to?

Za to će svakako trebati puno više od onog što Cibona prikazuje posljednjih nekoliko tjedana. Od Marshallovog incidenta kola su krenula nizbrdo i Cibonin pad forme sve je očitiji. Posebno je zabrinjavajuća činjenica kako u završnicama susreta Cibosi dosta padaju i gube utakmice kada se protivnik diže. Takvo što morat će se promijeniti ako se želi uspješno nastupati u Topu 16.

Analizirajući protivnike, ne treba previše biti pametan kako bi se ustvrdilo da je CSKA najjači i najteži protivnik. Moskovljani već godinama imaju istu politiku i ona im daje rezultata. Mahom zadržavaju bez većih problema one najbolje, tu momčad nadgrade s dva-tri sjajna pojačanja i idu na trofeje. U jakoj ruskoj ligi su doslovno nepobjedivi dok u Europi ponekad "zakašlju", ali vrlo brzo se oporave.

Posjeduju niz sjajnih igrača među kojima se ističu Zoran Planinić, Nikos Zisis, Matjaž Smodiš, Ramunas Šiškauskas, J.R. Holden, Erazem Lorbek, Trajan Langdon, Viktor Krjapa i Terrence Morris. Ukupno devet igrača koji su nositelji igre, podjednako podmeću leđa i za protivnika na terenu počesto izgledaju nedodirljivo.

No ove sezone u Euroligi upisali su tri poraza i to dva na domaćem parketu. U gostima su poraženi kod Armanija u Milana, a domaće poraze nanijeli su im Partizan i Real. Upravo Partizan izgleda posjeduje najbolji recept za CSKA obzirom da je u Beogradu poražen u posljednjim trenucima susreta s poenom razlike, a u Moskvi je uzvratio pobjedom.

Sjajnu momčad ima i Montepaschi. Ciboni posebno Montepaschi ne bi trebao po stilu igre odgovarati, šuterski izuzetno jaka momčad s atletski jakim igračima. U Italiji su posljednjih godina pojam za košarku, kroz državno prvenstvo se šetaju s lakoćom, a protivnike nerijetko ostavljaju na katastrofalnim zaostacima.

Domaći teren im je forte ove sezone u Euroligi u Sieni su padali i Barcelona i Panathinaikos, Prokom, Žalgiris i Nancy. Jedina dva poraza stigla su na gostovanjima kod Panathinaikosa i Barcelone. Barcelona ih je u svojoj dvorani pregazila, igrala je tu večer sjajnu obrani i ostavila Montepaschi na minus 26.

Glavni aduti najjače talijanske momčadi su Litavci Kšištof Lavrinovič i Rimantas Kaukenas, Amerikanci Henry Domercant, Shaun Stonerook, Arriel McDonald te Benjamin Eze i Romain Sato.

Na papiru se najlakšim protivnikom čini Fenerbahče Ülker. Turci su u Top 16 došli kao trećeplasirana momčad skupine, a veliki problem predstavlja im ozljeda skupog pojačanja Gordana Giričeka koju vuče od početka sezone. Giriček nije odigrao niti sekundu u Euroligi dok je u turskom prvenstvu ubilježio nekoliko nastupa.

Turke predvodi dobro poznati Mirsad Turkcan uz vremešnog, ali i dalje odličnog Damira Mršića. Posebnu pozornost trebat će pridati turskom reprezentativcu Omeru Onanu koji igra jednu od najboljih sezona u karijeri kao i mladom Slovencu Emiru Preldžiću. Više se očekivalo od Amerikanca Greena koji unatoč ne posebno briljantnim igrama ima najveću minutažu u momčadi.

Za prolaz u četvrtfinale recept je jasan. Dobiti sve utakmice kući i jednu na strani. Da li je to moguće? Zašto ne. U Domu Dražena Petrovića Cibona može baš svaku europsku momčad svladati dok je na gostovanju šansa možda Istanbul. U Moskvi i Sieni objektivno će se teško do pobjede, ali nikad ne reci nikad. No realno gledano i ovo je već veliki rezultat. Cilj je bio Top 16, Cibona je u Topu 16.