Peking primarni cilj

Još jedan pokušaj povratka u vrh europske košarke. Od 1995. godine Hrvatska nema medalju s velikih natjecanja, od Eurobasketa do Eurobasketa nadamo se i najavljujemo promjene i povratak u vrh, no 12 godina nema nas u samom vrhu. Možda je vrijeme za povratak upravo u Španjolskoj...

Bio bi to idealan scenarij povratak u vrh na parketu države čija je reprezentacija uz pomoć sudačke trojke spriječila Hrvatsku u uzimanju medalje (možda i naslova) na prošlom natjecanju u Srbiji i Crnoj Gori. Za razliku od 2005. godine, Hrvatska je igrački slabija za Vujčića, Giričeka, Mamića, Žižića i Bagarića, ali ipak što se tiče same igre i uigranosti jača nego što je to bilo u Podgorici i Beogradu.

Spahija je u pripremi za Eurobasket 2005. godine napravio dobar posao, Hrvatska je igrala dobro i atraktivno, ali spletom nekih okolnosti rezultat je izostao. Iako pripremne utakmice nisu pravo mjerilo, može se ustvrditi kako ova Repešina Hrvatska izgleda kompaktnije i uigranije. Posebno u fazi obrane igra je napredovala na višu razinu dok u napadu ponovno imamo dovoljno oružja za megdan s najboljima.

Nakon Atene 2005. godine i osvajanja bronce, europska prvenstva u Španjolskoj 1997. i Francuskoj 1999. godine donijela su veliko razočaranje. Hrvatska je igrala na oba prvenstva loše, kroz reprezentaciju su prodefilirali neki igrači koji su vrlo brzo padali u zaborav i dva 11. mjesta nakon kojih je krenuo dug put vraćanja ugleda.

Prvi pokušaj povratka u vrh europske košarke došao je u Turskoj 2001. godine gdje je ponovno Aco Petrović sjedio na klupi, Hrvatska imala u rukama polufinale u dvoboju s domaćinom Turskom, ali na nevjerojatan način izgubila visoku prednost, utakmicu i polufinale. Aco Petrović nakon Turske povlači se s klupe, a na nju sjeda Neven Spahija i kreće u novi projekt – Švedska 2003. Veliki hendikep bio je odlazak na operaciju Nikole Vujčića uoči samog Prvenstva, ali unatoč tome Hrvatska u Švedskoj pokazuje da ima kvalitetu, ali tri utakmice (Grčka, Turska, Rusija) naši reprezentativci gube u samoj završnici nakon št su kontrolirali veći dio susreta.

Unatoč tek 11. mjestu, Spahija ostaje na klupi i vodi reprezentaciju i na Eurobasketu u Srbiji i Crnoj Gori. Tamo je pak Hrvatska igrala odličnu košarku, došla do četvrtfinala gdje je zaustavljena nakon produžetka u četvrtfinalnom dvoboju sa Španjolcima. Dan danas vuku se repovi tog dvoboja, Spahija je podnio neopozivu ostavku, četiri reprezentativca otkazala su nastup (nismo sigurni da bi tako bilo da je Hrvatska u SiCG uzela medalju) i Hrvatska je ponovno na početku.

Jasmin Repeša ima jednoglasnu potporu cijele nacije i košarkaških stručnjaka. Kada je bilo aktualno pitanje tko će biti novi izbornik poslije Spahijinog odlaska, u obzir je dolazio isključivo Jasmin Repeša. Dokazani stručnjak, jedan od najboljih europskih trenera danas i čovjek koji poznaje jako dobro ove igrače i zna kako iz njih izvući maksimum.

Foto: Bruno Blumenschein

Hrvatska će u Španjolskoj igrati košarku kakvu Repeša preferira cijelu svoju trenersku karijeru. Obrana će biti u prvom planu, maksimalna borbenost i požrtvovnost neće izostati, a kreativnost i nepredvidljivost u napadu davat će ovoj reprezentaciji kvalitetu više. Od prvog pripremnog dvoboja s Italijom igra i forma hrvatske reprezentacije je rasla, a kulminacija bi trebala biti baš u Španjolskoj. Na posljednjem turniru u Turskoj naša reprezentacija izgledala je nadmoćno protiv tri reprezentacije koje će igrati u Španjolskoj i to Turske, Poljske i Latvije. U dva dvoboja s Turcima Repešini izabranici pokazali su kako se mogu nositi i s pritiskom sa sudačke i navijačke strane te odnijeli pobjede važne za samopouzdanje.

Najveća snaga naše reprezentacije u napadačkom dijelu trebali bi biti stilom potpuno različiti razigravači Kus, Planinić i Ukić, Marko Popović u novoj ulozi beka šutera te pod koševima nezaustavljivi Mario Kasun. Kasun se preporodio dolaskom u reprezentaciju nakon traumatične sezone u Barceloni i ponovno pokazuje zašto je među najskupljim europskim centrima današnjice. U pripremnom razdoblju potpuno je dominirao, kontrolirao osobne pogreške koje su mu stvarale dosta problema i pokazao da je velika uzdanica ove reprezentacije.

Marko Popović je posebna priča. Klasični emotivac, pravi vođa momčadi, najviše vremena provodit će na poziciji koja je kao stvorena za njega – da ima koji centimetar više. Međutim kreacija Ukića, Planinića i Kusa, ali i sama Popovićeva brzina u kreiranju šuta, stvorit će mu dosta prostora za otvoreni šut, a Pop je u takvim situacijama ubojit. Na poziciji dva uz Popa djelovat će i Davor Kus, primarno playmaker, ali ujedno i odličan šuter koji može tu poziciju pokriti.

Teškom ozljedom i krajem karijere Mateja Mamića te nedolaskom Gordana Giričeka koji je to mogao pokriti, Hrvatska je ušla u probleme na poziciji niskog krila. Marko Tomas, Marin Rozić i Mario Stojić pokrit će krilnu poziciju, no sva trojica su obrambeni specijalci i u napadu ipak neće biti prevelika opasnost. Zato u obrambenom dijelu odradit će vrlo važnu ulogu i ispuniti očekivanja Jasmina Repeše. Izostanak Nikole Vujčića najviše će se osjetiti, a taj hendikep pokušat će ublažiti Marko Banić i Damir Markota dok će Kasuna na petici odmarati kapetan Nikša Prkačin i Stanko Barać.

Hrvatska je u Španjolsku doputovala u dobrom raspoloženju, svjesna svojih realnih mogućnosti, ali i toga da niti jedna reprezentacija nije nepobjediva i da se discipliniranom momčadskom igrom može puno toga napraviti. Medalja? Medalji se tiho nadamo, bolje rečeno, potajno ju sanjamo, ali glavni i osnovni cilj je osiguranje odlaska barem na kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Pekingu. Sve ispod toga bilo bi veliko razočaranje i novi udarac za našu košarku…