Sagadin ga nije volio

Rođen u Ljubljani, juniorske dane proveo je u beogradskom Partizanu iz kojeg, nakon početka rata, bježi u Grčku. Poslije epizode u Solunu, Nesterovič se 1995. godine vraća u Sloveniju, ljubljansku Olimpiju. Dominirao je u mlađim kategorijama, bio najbolji igrač Europskog prvenstva, ali u Olimpiji nije igrao. Flegmatični Zmago Sagadin imao je neke svoje planove, problem je bio u novcu.

Rašo je imao klauzulu u ugovoru po kojoj je mogao otići ako netko plati 50 tisuća američkih dolara, bagatela. Simbolična cijena za jednog od najnadarenijih europskih centara. Sagadin ga je ucjenjivao: "Ako ne potpišeš četverogodišnji ugovor, nećeš igrati". I doista nije, u međuvremenu su postali smrtni neprijatelji. I danas, deset godina kasnije Nesterovič nikad ne bi mogao dijeliti svlačionicu sa Sagadinom: "Nema šanse, nema tog novca". Izdržao je nekako, njegova kvaliteta, potencijal bio je dobro poznat svima u Europi. Ettore Messina doveo ga je u Kinder.

Sada već slavni taliijanski stručnjak ipak nije toliko utjecao na razvoj Rašine karijere kao dvojica suigrača: "Predrag Danilović i Zoran Savić su mi najviše pomogli, od njih sam najviše naučio". Bio je tu i Antoine Rigaudeau, dovoljno za naslov prvaka Europe. Nesterovič je igrao pod grčkom putovnicom, koji je zaradio nastupajući za PAOK. Neki ga se sjećaju kao Radoslava Makrisa. U Bologni se nije dugo zadržao. Proljeće 1999. donijelo je sanjani prelazak u NBA ligu, u Minnesota Timberwolvese, koji su ga prethodno draftirali 17. izborom.

Igrao je od samoga početka, kraj Kevina Garnetta, postajao sve bolji. Gromada od 213 centimentara i 120 kilograma, imao je i mekanu ruku, smisao za asistenciju. NBA košarka bila je malo prebrza za njega, ali snalazio se. Nakon odlične 2002/2003 sezone u Minnesoti Greg Popovich odlučio ga je dovesti u San Antonio kao zamjenu za Davida Robinsona. Potrošili su Spursi mnogo para na Rašu, učinili ga najbogatijim slovenskim sportašem. Pokazalo se, jedan od rijetkih loših poteza u šampionskoj posljednjoj dekadi.

Često se je borio sa Shaquillom O`Nealom: "Da je Shaq igrao punom snagom, košarka bi bila bezvezan sport", reći će Rašo. Prve dvije sezone bio je starter u San Antonio, međutim nezadovoljstvo je raslo, iako je igrao solidno bilo je jasno da neće moći opravdati silne milijune. Prije početka prošle sezone prodan je u najeuropskiju momčad, Toronto. I ondje se snašao, počinje u petorci, iako je jasno da karijera 31-godišnjaka ide silaznom putanjom.

Reprezentaciji se uvijek odazivao, jedino nije nastupio na Eurobasketu u Švedskoj prije četiri godine. Kada je vidio otkaze osmorice standardnih, nosioca reprezentacije, mogao je reći neću ni ja, ali nije. Rašo vjeruje da Slovenci mogu do rezultata u Španjolskoj: "Zadovoljan sam kako napredujemo, igramo u prijateljskim susretima. Motiva i volje nam ne nedostaje i vjerujem da ćemo ostvariti dobar rezultat na Europskom prvenstvu". Na prošlom u Beogradu postizao je samo šest koševa u prosjeku, rotirao se sa Primožem Brezecom. Ovdje se očekuje više, Rašo će biti nositelj slovenske igre, lider mladićima koji su sasvim neočekivano upali u reprezentaciju.