Cedevita protutnjala Baldekinom i ostavila Šibenčane na -45

Baldekin je trebao biti Cedevitina generalna proba za utakmice sezone s Budućnosti koje će uslijediti za desetak dana.Barem su tako najavljivali su tako iz Zagreba. Luda atmosfera na tribinama, nabrijani domaćin, sve na rubu incidenta. Na kraju ni jedno od toga, čemu je Cedevita najveći „krivac“. I Šibenik je po prvi put osjetio na svojoj koži koliko bolnu razliku mogu napraviti abaligaši.

Ni protiv Zadra Šibenik nije izgledao onako što bi zadovoljio trenerske ukuse, pa je barem malo bolja izvedba protiv hrvatskog prvaka bila nekakav primaran zadatak u domaćim redovima. I s tom pretpostavkom, s obzirom na snagu Cedevite i šibenske nedaće, rezultat je teško mogao biti bolji.

Šibenčani su krenuli stegnuto, u grču, bez suvisle akcije, možda i pod dojmom imena protivnika. Cedevita, s druge strane, bez milosti. Otvorilo joj se od samog početka, Ramljak i Ukić prodali su dvije kontre, Tomas i i posebno Arapović se priključili za 18:4. Već su tada Zagepčani gravitirali prema stotki.

Baldekin je prvih šest-sedam minuta bio neočekivano tih, nekako u tonu s igrom Šibenika. Kada su Funcuti konačno prekinuli svoju „silenciju“ i krenuli s vjetrom u leđa svojim ljubimcima, oslobodile su se i ruke šibenskih košarkaša. Lopta je počela slušati domaćine, pa je i rezultat bio kudikamo ljepši iz domaćeg ugla (18:24). Nije slušala jedino Amerikanca Smitha čiji bi status i ugovor nalagao da se prvi uhvati u koštac s protivnikom.

A onda neočekivani problemi. Tehničke naravi koji se valjda obožavaju lijepiti na ovakve priredbe. Semafor na Baldekinu se odlučio poigrati sa svima prisutnima uzrokovavši čak 20 minuta prekida. Iskušali su Šibenčani sve moguće načine da ga vrate u život, ali se na kraju otišlo linijom manjem otpora i u dvoranu je stigla manja verzija. S popratnim pljeskom.

Koliko se god trudili zadržati radnu temperaturu, dugački prekid je puno više ohladio šibenske košarkaše. Nakon novog početka, Cedevita je samo preslikala uvodne minute. S velikom serijom od 16-1 otišla je na visokih +24 (48:24) za novi mir na klupi, i na tribinama.

Utakmica je polako počela dobivati egzibicijsku notu, a Zagrepčani iz minute u minutu povećavati razliku. Kako god Šibenčani pokušavali umanjiti jaz, naletjeli bi na zid. Zid koji nije pukao punih šest minuta. Igrali su domaćini koliko su znali i mogli i na -40, cijenili su to i Funcuti pjevajući: „Ne predaj se ti...“. Nisu se predali, ali od konačnih -45 više se nije ni moglo.