Nemoguća misija Novog Zelanda

Skoro nepromijenjena momčad s obzirom na zlatne s Olimpijskih igara u Atlanti se pokazala kao dobitna kombinacija za Sergija Hernandeza na klupi Argentine. Uigranost Pepe Sancheza s Luisom Scolom je prelomila utakmicu sa Srbijom i Crnom Gorom, Manu Ginobili je vodio "gaučose" na otvaranju protiv Francuza, a Water Herrmann je bio najbolji strijelac kada se početna petorka odmarala.

Bez Andresa Nocionija, Carlosa Delfina i Pabla Prigionija već smo spomenuli kvartet koji bi bio oslonac svake svjetske reprezentacije. Argentina se ponovno pokazala kao momčad bez mana. Ako ne ide vanjski šut riješit će centri, ukoliko ne ide centrima maštovitim akcijama će se na momčadski način pronaći slobodan igrač, a sve to uz agresivnu obranu i kvalitetan skok.

Prvi koji će pokušati pronaći rupu u savršenosti će biti Pero Cameron i ostatak reprezentacije Novog Zelanda. Već su na prošlom prvenstvu u nokaut utakmici iznenadili Portoriko koji je do tog susreta izgledao neranjivo, a Novozelanđani se pitaju zašto ne bi ponovili taj uspjeh. Uz Camerona veliki doprinos se očekuje od Kirka Penneyja, odličnog šutera koji prošle sezone nije dobio pravu priliku s klupe Maccabija iz Tel Aviva.

Dobra obrana će se tražiti od Craiga Bradshawa koji bi trebao zadržati "keramičara" Luisa Scolu, a sličan učinak će treći strijelac momčadi u Japanu, morati imati i u napadu. Povratnik u momčad, organizator igre Paul Dickel, će zasigurno donijeti bolji ritam cijele momčadi, pogotovo ako ne bude u svom svijetu, za što je već kažnjen. Trebao bi zaustaviti razigranost Pepe Sancheza, motora argentinske reprezentacije, međutim, da je sve to tako lako ne bi doživjeli uvjerljive poraze od Španjolske, Njemačke i Angole.

U današnje vrijeme svi igraju košarku, ali je Argentina igra za klasu bolje od Novog Zelanda što bi se trebalo pokazati u prvom ogledu osmine finala u Japanu. Bit će to premijera u Saitama Areni kakva se samo poželjeti mogla.