Sunsi i Spursi iznad svih

15. New Orleans: (omjer) 11 pobjeda 42 poraza
Ni sanjali nisu da će prelazak na Zapad biti ovako težak. Nakon početnog omjera 1-19 uspjeh je što su uopće prestigli negativan rekord Philadelphije iz 1972/73 od samo devet pobjeda u sezoni. Ipak, budući da im je sezona zbog ozlijeda ključnih igrača bila gotova prije nego je i počela, samo na osnovu truda i zalaganja u ovim nevažnim utakmicama ne zaslužuju posljednju poziciju. Najveći im je dobitak što su zbog brojnih ozlijeda bili prisiljeni igrati s dečkima poput Chrisa Andersena, Lee Nailona i posebno Dana Dickaua. Andersen je živući dokaz da se i bijelac može odraziti, a Dickau osim naj-cool prezimena ima i izvanredno dobar šut. Treba se sjetiti i Barona Davisa jer (ono malo što je do sada bio zdrav) na parketu je ostavljao srce i dušu, što je iznimno pohvalno, makar bilo izazvano i potajnom nadom u trade

Golden State: 15-38
Neuspjesi momčadi iz Oaklanda plod su loših odluka njezina vlasništva. Warriorsi su iz sezone u sezonu naprosto premladi. Ne zadržavaju svoje mlade igrače, nego ih nakon nekoliko sezona puštaju i dovode nove, još mlađe. Antawn Jameson, Gilbert Arenas i Larry Hughes su donedavno igrali za Warriorse, ali su sazrijeli tek sada u Wizardsima. Tako je i s ovom garniturom. Jason Richardson, Troy Murphy, Speedy Claxton i Mike Dunleavy Jr. pucaju od talenta, ali trebaju još malo sazrijeti. Hoće li se u ovoj organizaciji ikad pronaći barem trunka strpljenja za mlade igrače, te im se pronaći pravi vođa? Jer ovo što vodstvo Warriorsa već godinama radi ionako ne funkcionira!

Foto: Dražen Patarčić

13. Utah: 17-35
Prije ozlijede Andreja Kirilenka imali su omjer 8-5. Kad se vratio bili su na 14-26. Koliko im je Kirilenko važan najbolje govori tzv. plus/minus statistika da s njim na parketu imaju u prosjeku +12.3 poena, a dok je na klupi -8.8. Definitivno jedan od pet najboljih all-round igrača svijeta. Važna im je karika i Carlos Boozer, a trebao je biti i Carlos Arroyo, no Portorikanac se svađao s trenerom Sloanom pa je poslan u Detroit. Sada su konačno pri samom dnu NBA lige, tamo gdje ih svi smještaju još od odlaska Johna Stocktona i Karla Malonea. Povratak prema vrhu bit će iznimno težak, no početak ove sezone Jazzerima daje dozu optimizma za budućnost. Nismo zaboravili ni par riječi o Gordanu Giričeku, našem najkonstantnijem NBA igraču ove sezone sa nekih 20 minuta i 9 poena po susretu. No imao je i nekoliko nastupa od samo par minuta, a to ruši statistiku. Sloan često miješa postave, ali Gira uz Boozera i Kirilenka često započinje, a i završava utakmice. Kod Sloana, očito, ima dosta kredita.

12. Portland: 21-30
Da li je u povijesti kroz jednu momčad ikad prošlo toliko igrača koji su svaki na svoj način imali problema s nadležnim organima? “Razbojnici” iz Portlanda? Ne, ne može biti slučajnost da se jedan od njih čak tako i preziva - 'Outlaw' (razbojnik)! Svaki je priča za sebe…Zacha Randolpha neslužbeno smatraju “prvim kandidatom NBA lige da nekog upuca, ili da netko njega upuca!?!?”; iz bogatog dossiera Rubena Pattersona valja izdvojiti provalu, napastovanje baby-sitterice, a i tučnjavu sa Randolphom zbog koje se njih dvojica ne podnose; Damon Stoudamire je bio uhvaćen s travom; najnovije sudsko gonjenje Qyntela Woodsa vezano je uz uzgajanje pitt bulla namjenjenih za borbu pasa…i to su samo ovi koji su još s momčadi. Onda dodajmo da je Randolph produžio ugovor za $86 milijuna ali je odmah potom stavljen na svojevrsnu transfer listu, Darius Miles je imao sukob s trenerom Cheeksom, a Stoudamire i Nick Van Exel su u zadnjoj godini ugovora pa igraju za sebe… Čovjek naprosto poželi da “dobri čovjek” Cheeks, te igrači kao Shareef Abdur-Rahim, Theo Ratliff pa čak i Sebastian Telfair (odlični rookie srednjoškolac) pobjegnu iz Portlanda dok za njih još nije kasno.

11. LA Clippers: 23-30
Unatoč najlošijem i najškrtijem managementu u profesionalnom sportu, Clippersi su iznimno zabavna momčad. No da li njjihov GM uopće razumije da se tijekom godine smiju mijenjati igrači kako bi se momčad poboljšala??? Nebrojeno su puta imali priliku upasti u doigravanje (baš kao i ove sezone) ali svaki puta dođe do raspada sistema (baš kao što će i ove sezone.) A što drugo i očekivati kada nakon izrazito domaćinskog prvog dijela sezone i dalje imate više poraza nego pobjeda. Tako će Elton Brand, Corey Maggette & comp. ponovno ostati bez doigravanja.

10. Denver: 24-29
U neuvjerljivoj sezoni Denvera više od svega intrigira jedna od onih čudnih životnih situacija kada ih je usred sezone preuzeo dugogodišnji trener Milwaukee Bucksa, George Karl. Njegova prva utakmica s Denverom, nakon dvogodišnje trenerske stanke bila je, ne biste vjerovali, baš gostovanje u Milwaukeeju! Prva, pa odmah Bucksi. Pobjedio je i što je najbolje, započeo pobjednički niz koji je Nuggetse vratio u borbu za doigravanje. Pomoć više sile? Nuggetsima će dobro doći bilo kakva pomoć. Voshon Lenard se povrijedio odmah u prvoj utakmici pa se napravila rupa na bekovskoj poziciji. Trebali su biti jaki pod koševima ali su Nene, Marcus Camby i Carmelo Anthony kombinirano propustili 30 od 50 utakmica. Ni novopridošli Kenyon Martin ne briljira. Osmo mjesto bi definitivno spasilo sezonu.

9. LA Lakers: 26-24
Kobejevi Lakersi bolji su od očekivanog. Taman negdje za posljednju playoff poziciju. I to s Chuckyem Atkinsom na playu. A dečko nije mogao ni kod Jelovca u Ciboni igrati! Zanimljivo je da Lakerse nije apsolutno poremetila ni ozlijeda Kobe Bryanta, ni krajnje nejasna situacija oko Tomjanovichevog odlaska. Sigurno je jedino da Rudy Tomjanovich nije trener Lakersa, a o razlozima njegova povlačenja najmanje se vjeruje onom službenom (o ponovnim zdravstvenim problemima). Zločesti pričaju da je sve to unaprijed planirana priprema terena za povratak Phila Jacksona. Ipak, Lamar Odom, Caron Butler i ostali Kobejevi pomagači iznenađujuće se solidno slažu i bez Phila.

8. Minnesota: 27-27
Svi su zaprepašteni njihovim tek devetim mjestom na Zapadu. Ali ako jedan igrač, makar se on zvao i Kevin Garnett, predvodi momčad u svim statističkim kategorijama (koševi, skokovi, asisti, blokade, ukradene lopte) za takvu ekipu u doigravanju mjesto se teško pronalazi. Pogotovu na Zapadu. Ono što takvoj momčadi obično slijedi je velika čistka. Prvi je, nakon devet godina, stvari morao pokupiti trener Flip Saunders. Slijedeći bi mogli biti oni pravi krivci - Sam Cassell i Latrell Sprewell. Preplaćenim zvijezdama ugovori su na isteku i Wolvsima bi bilo bolje žrtvovati sezonu nego im produžiti ugovore. Bilo kako bilo, prošlogodišnji finalisti Zapada ponoviti taj uspjeh ove sezone neće. Osim ako im se pridruži Jason Kidd…!?!?

7. Memphis: 30-23
Kako ozlijeda igrača može poboljšati ekipu? Pitajte Grizzliese. Njihov je najveći problem prevelik broj igrača koji moraju igrati. Prošle sezone zahvaljujući neuobičajenoj rotaciji 10 igrača 'stari lisac' Hubbie Brown ih je odveo u doigravanje. Ali ove sezone to više nije prolazilo. Hubbie je to na vrijeme shvatio i umjesto da povuće neke trenerske poteze izabrao je svoj odlazak kao najlakši put. No tada zbog povrede jednu utakmicu propušta Stromile Swift, pa James Posey propušta nekoliko, pa onda i Mike Miller. Odjednom Memphis ima normalnu rotaciju devet igrača, oni najbolji Pau Gasol i Shane Battier provode više minuta na parketu i serija od 17 pobjeda i 4 poraza katapultira ih je tamo gdje im je i mjesto.

6. Houston: 32-21
Nema osobe koja nakon njihovog lošeg starta barem jednom ove sezone nije pomislila “opet ništa od Rocketsa”. Trener Jeff van Gundy je unatoč svima nevjernicima posložio redove i s raketama sigurno juri ka doigravanju. All ako tamo žele više od samo pukog ukazanja, All Star dvojac Tracy McGrady i Yao Ming morat će pokazati više. Pogotvu Yao. T-Macov je problem nešto sebičnije prirode. Još dodajmo i ubitačan raspored nakon All Stara, pa će se Rocketsi ponovno morati zadovoljiti šestim-sedmim mjestom.

4-5. Dallas: 35-16 Sacramento: 33-20
Bespotrebno bi bilo između ove dvije ekipe praviti razliku kad će ovo biti još jedna frustrirajuća sezona za obje momčadi. Ne toliko zbog njih samih, već zbog činjenice da ma koliko dobri bili, uvijek postoji barem jedna momčad na Zapadu koja je bolja od obje ove ekipe. Uostalom, sve bitke za dobru playoff poziciju svode se na neizbježnu istinu da će u prvom krugu Mavsi i Kingsi opet ići jedni na druge. I kad ponovno okončaju taj svoj rat, u drugom će krugu naići na neprelaznu prepreku zvanu San Antonio ili Phoenix i svim će šampionskim nadanjima opet doći kraj.

I Mavsi i Kingsi imaju svoje adute, no iz sezone u sezonu šanse im sve više blijede. Dallas, primjerice, više nije izrazito šuterska momčad, ali nikako da iskoristi činjenicu da je Dirk Nowitzki izrastao u najboljeg ne-američkog košarkaša. Kroz Dirkovu se momčad prošetalo brdo velikih igračkih imena, no ovi novopridošli koji su sada tamo, Jerry Stackhouse i Jason Terry, nisu kvalitete jednog Stevea Nasha ili Antawna Jamisona koji su tamo bili prije. S druge strane Kingsi nekim čudom već sezonama djeluju bolje kad je Chris Webber ozlijeđen. Junaci im se mjenjaju svake večeri. Malo Peja Stojaković, malo Brad Miller, malo Mike Bibby, malo sve tanja klupa. Ali problem je baš to da su sve tanji, pa će njihovi vlasnici braća Maloof morati smisliti nešto novo da bi konačno preskočili sve prepreke na putu do cilja.

3. Seattle: 35-15
Prije sezone bili su “jedna od dvije momčadi bez ikakvih šansi za ulazak u doigravanje.” U prvoj utakmici izgubili su 30 razlike protiv LA Clippersa!!! “Vjerovali ili ne” rekli su da su u tom porazu nešto naučili! Onda? Uslijedilo je 9 pobjeda u nizu, pa poraz 20 razlike od Bostona. Nanizali su još osam pobjeda u slijedećih devet utakmica, pa opet izgubili od Bostona! “Vjerovali ili ne!” Ono što je Nate McMillan složio na papiru izgleda vrlo jednostavno - 'mali' Luke Ridnour dijeli, a šuteri Ray Allen, Rashard Lewis i Vladimir Radmanović trpaju. Zajedno s Phoenixom šutiraju daleko najviše trica u ligi (23 po utakmici), a imaju najbolji postotak ubačaja za tri poena (38%)!!! “Vjerovali ili ne!” Pod košem se svake noći tuku Reggie Evans i Jerome James, a s klupe ulaze jokeri Danny Fortson i Antonio Daniels. Rezultat u diviziji je impresivnih 10 pobjeda prednosti nad drugoplasiranom Minnesotom, a protiv Spursa, Sunsa, Mavsa, Kingsa i Heata imaju kombinirani omjer 9-3! “Vjerovali ili ne!”

2. Phoenix: 41-13
Možda najuzbudljivija napadačka momčad u posljednjih 15 godina. Tajna njihovog uspjeha možda, samo možda, leži u činjenici da im igra najboljih pet igrača koje imaju u ekipi. Nema kemijanja, slaganja petorki, popunjavanja praznina, jokera s klupe. K'o da su im rekli: “Vas petorica, Nash, Amare, Quentin, Marion, Johnson, vi igrate!” Dečki igraju i u prosjeku zabijaju 110 poena po susretu! Nitko ih još nije uspio zaustaviti. Nisu nepobjedivi, ali je vrlo moguće da u sedam utakmica, barem će čeitri puta biti nezaustavljivi. A to je u doigravanju dovoljno, zar ne!? Iako imaju čak dva potencijalna MVP-a, Stevea Nasha i Amarea Stoudemirea, zbog jedne velike mane ipak nisu na prvom mjestu. Samo ih je pet: Nash, Amare, Quentin, Marion i Johnson. I kad se Nash bio ozlijedio odmah su počeli gubiti. Zato pod hitno trebaju kupiti ili izmisliti nekakvog šestog igrača. Onako, u slučaju ozlijede.

1. San Antonio: 41-12
Prvi i najbolji! Iako Sunse, Sonicse i Spurse razdvajaju sitnice, baš te sitnice često dijele prvake od svih ostalih. U ovom slučaju, sitnice dijele Spurse od svih ostalih. Vodeća su momčad nemilosrdnog Zapada s trenutno najboljim omjerom NBA lige. Makar ni na strani nisu loši, kod kuće su praktički nepobjedivi. Imaju samo jedan poraz, od Seattlea, pa je za zaključiti da će im eventualna prednost domaćeg terena biti od izuzetne koristi u doigravanju. Dok na Zapadu sve vrvi napadačkim momčadima, Spursi uspjevaju igrati najbolju obranu i primati najmanje koševa u cijeloj ligi. Imaju trolist Tim Duncan, Tony Parker, Manu Ginobili, no za razliku od Sunsa pobjeđuju i kad nisu u punom sastavu. Oh, i da ne zaboravimo spomenuti njihovo bogato playoff iskustvo, zatim pobjednički mentalitet koji ih krasi, te svemu dodati glad za pobjedom nakon neosvojenog naslova prošle godine. Sitnice, sitnice, sitnice…

Bit će ovo jedna luda NBA sezona!